Arhiv tekstova

U četvrtak 23. listopada, u kazališnoj dvorani u Staroj Pazovi održana je svečana akademija u povodu 250 godina školstva u Golubincima, doista velik jubilej za jedno seosko srijemsko mjesto. 

Na početku akademije ravnatelj Osnovne škole »23. oktobar« Milorad Bosančić istaknuo je kako je cijela ova godina posvećena 250-godišnjici školstva u Golubincima, a da se ova akademija održava  na sam Dan škole. Među mnogobrojnim gostima ravnatelj je pozdravio ministra obrazovanja Republike Srbije Žarka Obradovića, predsjednika Općine Stara Pazova Gorana Jovića, golubinačko svećenstvo i posebice nekadašnje i sadašnje učenike i nastavnike. Pri kraju svog govora Bosančić je pročitao pristigle čestitke u povodu obljetnice, među njima i čestitku HKPD »Tomislav«. Posebno je za program ove akademije ravnatelj škole zahvalio HKPD-u »Tomislav« i KUD-u »Golubinci«, koji su  svoje koncerte u ovoj godini posvetili 250. obljetnici školstva u Golubincima.

Ministar obrazovanja u Vladi Republike Srbije Žarko Obradović istaknuo je kako Golubinci mogu biti ponosni na školu koja postoji i radi 250 godina. Jubilej je doista velik kada se zna da je u Srbiji 90 škola staro 150 godina i da je škola u ovih 250 godina bila i opstala u devet raznih država  i sustava.

Kroz program akademije i kroz povijest škole u Golubincima goste je vodila Aleksandra Majkić. U programu su pokraj recitatora sudjelovali: Gradski zbor Stare Pazove, KUD »Golubinci« i HKPD »Tomislav«. Večer prije tamburaški je orkestar održao koncert u holu osnovne škole u Golubincima u povodu 250 godina škole.

POVIJEST ŠKOLE U GOLUBINCIMA: Sačuvani dokument iz 1758. godine, kada je iz riznice Spske pravoslavne crkve izdvojen dio novca  za tadašnju školu u Golubincima, uzet je kao prvi službeni dokaz o postojanju škole i ta je godina uzeta za prvu godinu škole. 

Do 1770. sve su škole (kako srpske, tako i rimokatoličke, njemačke i mađarske) imale crkveni karakter. U svim tim školama učilo se iz crkvenih knjiga. Školskim reformama iz 1774., 1776. i 1777. godine kompanijske škole postaju državne-erarske škole, učitelji državni činovnici, nose odoru i potpadaju pod zapovijed mjesnog satnika. U Austro-Ugarskoj to je razdoblje prosvećenosti, dolazi do masovnog osnivanja i gradnje škola od tvrdog materijala. Prvi pisani zakon za srpske škole izdala je Ilirska dvorska deputacija, najviša vlast u narodno-crkvenim poslovima za Srbe u Austriji, pod naslovom: »Ustav Ilirske dvorske deputacije od 2. novembra 1776. za ilirske male škole«. Početkom 19. stoljeća u Golubincima djeluju dvije škole i to Opća pučka srpska škola  i Opća pučka hrvatska škola koja je osnovana 1827. godine kao njemačko-hrvatska škola.  

Hrvatska niža pučka škola radila je u zgradi Bernatovog dvorca od 1850. godine do izgradnje nove škole 1889. godine. Potom je ta škola pretvorena u dva učiteljska stana.

Adaptacija učiteljskih stanova i izgradnja nove škole stajali su 23.000 forinti. Izgradnju škole i adaptaciju učiteljskih  stanova  u visini od 3000 forinti financirala je Hrvatska zemaljska vlada u Zagrebu. Na molbu općine u Golubincima, ban Dragutin grof Kuen Hedervari krajem 1889. godine odobrio je još 5000 forinti. Kraljevska zemaljska vlada svojim je dopisom iz 1891. godine dopustila da dvorazredna hrvatska škola preraste u trorazrednu. Hrvatski kao materinji jezik u školi u Golubincima uveden je 1868. godine. Školske 1902./03. u hrvatsku školu u Golubincima upisano je 216 djece. Ovi podaci o izneseni u tekstu uzeti su iz knjige »Pomeni i trajanja«  Ratka Rackovića.

Kako ljudi koji se bave poviješću često barataju mnogobrojnim podacima i datumima, osvrnut ćemo se na  dijelove o školi u Golubincima iz  knjige vlč. Marka Kljajića »Golubinci kroz povijest«.

PRVA ŠKOLA: »Prema sačuvanim zapisima prva škola u selu bila je otvorena 1732. godine, godinu dana nakon izgradnje pravoslavne crkve, prvi učitelj bio je Jefta Barbarić i to od 1732. do 1735. godine. Škola je bila pod starateljstvom mjesne pravoslavne crkve koja je snosila materijalne troškove za njeno uzdržavanje, kupovinu knjiga i plaće učitelja. Nema podataka o tome gdje su se nalazile prve učionice  za desetak đaka koliko ih je bilo niz godina. Srpska i hrvatska škola bile su odvojene. Najveća zajednička akcija izvedena je izgradnjom nove školske zgrade 1888. godine u čiju je izgradnju uloženo 27.000 forinti. Gotovo svi mještani dali su svoj novčani prilog i sudjelovali u svim radovima. Projektant i majstori bili su iz Petrovaradina: mjernik Valentin Lakajner, preduzimač Ferdinand Kun i pristav Vojislav Kampf. Po izgradnji nove škole prvi put su se u jednoj školskoj zgradi našli  svi golubinački  đaci, srpske osnovne škole i hrvatske pučke škole. Međutim i dalje su odjeli, učitelji i upravitelji bili odvojeni. Tako su se u istoj školi s učenicima  učiteljima koji govore isti jezik, našle ustvari dvije škole.«

Kroz obje škole u Golubincima prošli su mnogobrojni učitelji i svi su oni ostavili traga, ali imena dvaju učitelja a kasnije i ravnatelja ostala su u najvećem sjećanju Golubinčana do današnjih dana. To su učitelj srpske škole Miloš Žegarac i hrvatske Davorin Prstec.

Današnja Osnovna škola »23. oktobar« nosi naziv od 1961. godine i predstavlja sjećanje na dan oslobođenja  Golubinaca u Drugom svjetskom ratu (23. listopada 1944.) Posljednjih godina nastavu pohađa oko 420 đaka od prvog do osmog razreda. Nastava vjeronauka (pravoslavnog i katoličkog) pohađa se od prve godine uvođenja vjeronauka u školama). Đaci pohađaju nastavu samo u jednoj smjeni u dvadesetak učionica  u  novijim školskim kabinetima, a stara škola sagrađena 1888 godine stoji u školskom dvorištu pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture  kao opasnost za učenike od mogućeg urušavanja. U školi uvijek ima razumjevanja za sportske i kulturne udruge u Golubincima kod ustupanja svojih prostorija za treninge, probe ili održavanje priredaba u holu ili sportskoj dvorani, i time je postala škola ne samo za osnovce nego i za starije generacije.

 Ivan Radoš