Arhiv tekstova

Knjižnica s čitaonicom u Sonti, poput svih seoskih u općini Apatin, odjel je općinske knjižnice. Ovaj topli kutak od svojega otvorenja bio je okupljalište ne samo ljubitelja knjige, nego i ljudi željnih druženja, raspoloženih za razmjenu informacija i mišljenja o bilo kojoj temi ili problemu. Sonćansku knjižnicu godinama je vodio Laza Šokac, godinama je radno vrijeme bilo dvokratno. U travnju ove godine Lazica, kako ga svi Sonćani zovu, umirovljen je. Seosku knjižnicu danas vodi, svakodnevno putujući na posao, Bojana Beslać iz Apatina. Ova prijazna djevojka, primljena je u radni odnos i danas je zadovoljna što se »druži« sa Sonćanima. »U Sonti mi je lijepo raditi. Ljudi su pristojni i prijazni, jedino se sporo privikavaju na novo radno vrijeme. Knjige na čitanje uzimaju uglavnom djeca, kako lektiru, tako i beletristiku. Stariji dolaze najviše zbog dnevnog tiska, a srednje generacije podjednako zanima stručna literatura i beletristika. Otkako sam počela raditi u Sonti imamo oko 200 novih naslova, a u tijeku je i nabava još jedne količine«, kaže nam knjižničarka. Njezino zadovoljstvo ne dijele i Sonćani kojima su narušene navike. Naime, dolaskom nove djelatnice promijenjeno je i radno vrijeme knjižnice, pa tako sada radi utorkom, srijedom i petkom od 7 do 14, ponedjeljkom i četvrtkom od 13 do 19 i 1. i 3. subote u mjesecu od 8 do 12 sati.  Broj onih koji su se družili u prostorijama knjižnice smanjio se, ljudi teško prihvaćaju promjenu ustaljenih navika. »Bili smo prinuđeni uvesti ovakvo radno vrijeme, jer nam djelatnica svakodnevno putuje iz Apatina u Sontu, pa bi tako dvokratno radno vrijeme bilo maltretiranje za nju, a probilo bi i proračun troškova putovanja u okviru naše ustanove.  Nemojte misliti da je u pitanju bilo kakva diskriminacija, takva je situacija i u Prigrevici«, kaže nam u telefonskom razgovoru ravnateljica Narodne knjižnice Apatin Branka Vejin. Ukoliko bismo zašli u dublje analize, postavio bi se niz pitanja, o kojima bi najviše trebali razmišljati politički čimbenici Sonte, prvenstveno oni vezani za hrvatsku zajednicu, koja u ovom selu čini većinu od blizu 60 posto. Kako smo već ranije pisali, u Sonti je nepune dvije godine po odluci apatinske Skupštine u službenoj uporabi, pokraj srpskog, i hrvatski jezik i latinično pismo. Naziv i radno vrijeme knjižnice ispisani su samo ćirilicom. Samo po sebi postavlja se pitanje nije li se problem radnoga vremena, ukoliko je samo to kamen spoticanja, mogao preduprijediti upošljavanjem nekoga od Sonćana kvalificiranih za ovaj posao. A ima ih i uredno su već godinama prijavljeni na tržištu rada. 

I. Andrašić