Ples

16.07.2004

Prema jednoj od mnogobrojnih definicija ples je transformacija običnih funkcionalnih pokreta u neobične zbog specifične svrhe kojoj su namijenjeni. Pokreti mogu biti strogo određeni prema uvriježenim »koracima« koji čine određenu igru (ples) ili, pak, mogu biti posve slobodni prema imaginaciji osobe koja trenutačno kreira vlastitu dinamičku izražajnost.
Također, ples može biti umjetnički poput baleta, ritualni u tradiciji brojnih plemenskih zajednica diljem svijeta, ali i posve rekreacijski u formi zabave na prigodnim ceremonijama, partijima i najobičnijim veselicama.
PRAPOVIJEST PLESA: Nitko sa sigurnošću ne može ustvrditi pojavu prvih plesača na našem planetu, ali se prema pronađenim pećinskim crtežima prethistorijskih ljudi (najmanje 20.000 godina prije Krista) da posve logično naslutiti kako ljudi obučeni u životinjske kože čine određene ritualne pokrete, stvarajući na taj način prve oblike primitivnog plesa. U tom još uvijek nedovoljno znanstveno istraženom periodu ljudske egzistencije na Zemlji, zbog nedovoljno razvijene moći govorne komunikacije, vjerojatno su pantomima (oblik plesa gdje se pokretima zamijenjuju riječi) i određeni stilizirani pokreti činili vrlo bitan način sporazumijevanja i prenošenja misli. Razvitkom civiliziranijih oblika ljudske zajednice uloga ritualnog plesa, kao oblika ispoljavanja vjerovanja u natprirodne snage, počinje biti vrlo važna spona u svakodnevici. Plesom su se tražile određene molbe (kiša, dobar lov, zaštita plemenske zajednice) ili se njime zahvaljivalo za ispunjenje istih zahtjeva. Ali, kako je igra postajala dijelom čovjekovog bića, ljudi su počinjali plesati i bez određenog »višeg interesa«, jednostavno ispoljavajući radost življenja. Sponu između plesa daleke prošlosti, koja dijelom zadire u prethistoriju, danas možemo pronaći u igri australijskih Aboridžina ili afričkih Khoi-san plemena.
PLES KROZ VJEKOVE: Gotovo na svim kontinentima tijekom razvoja raznovrsnih kultura i civilizacija ples se uzdigao kao veoma važan dio njihova postojanja. U starom Egiptu, primjerice, piramide su ispunjene brojnim crtežima plesača koji ritualno plešu u slavu mnogih tamošnjih božanstava, slaveći raznovrsne prigode. Stara grčka kultura, koju su proslavili brojni filozofi koji se i danas neizostavno citiraju, proslavila je ples kao simbol uzvišenog izražavanja ljudske potrebe. U Rimu je iznimno bila popularna pantomima koja se svakodnevno upražnjavala, uz brojne druge raznovrsne plesove iz pokorenih tuđinskih kolonija, na učestalim višednevnim orgijama i bakanalnim svetkovima brojnih izopačenih vladara. Srednji vijek je bio dosta limitiran glede plesa, jer je on zbog svojih paganskih korijena često bio zabranjivan od duhovnih autoriteta. No, vlastela ga je koristila na svojim izoliranim zabavama i plesala uz glazbu brojnih profesionalnih svirača koji su, uz razvitak »organiziranog« plesa, postali neizostavni dio cijelog ritmičkog doživljaja. Novi vijek i renesansa donijeli su potpuno oslobođenje ljudske potrebe za igrom i stoljeća, koja su nas dovela do današnjice, uzdigla su ples do neslućenih visina, kreirajući raznovrsne i maštovite oblike, vrste, te načine njgove demonstracije. Plesalo se na talijanskim, francuskim, njemačkim, engleskim i inim dvorovima razvijene Europe, ali i u posve zaostalim kulturama kojima je moderna civilizacija i danas nepoznata činjenica. Jednostavno plesali su slaveći i tugujući život koji im je darovan, ispoljavajući emocije i strahove. A danas, ples je postao nezaobilazni dio dekora tzv. šou biznisa i moderno doba obiluje raznovrsnim maštovitim varijacijama ljudskog pokreta usmjerenog na izražavanje osjećanja, raspoloženje ili jednostavno želje za rekreacijskim doživljajem. Plešu se stari plesovi, izmišljaju novi, bilo da su okretni ili posve lagane prirode ritma.