Arhiv tekstova

Orkestar koji postoji 20 godina u istom sastavu i profesionalno se bavi glazbom, u današnje je vrijeme prava rijetkost. Ansambl »Hajo« svoj je prvi nastup imao 10. srpnja 1988. godine, kada su svirali za vrijeme ručka nakon mlade mise tadašnjeg mladomisnika vlč. Miroslava Orčića. 

Danas Ansambl »Hajo« u svom sastavu ima pet članova, od kojih su četvorica od osnutka: Tomislav Vukov – harmonika i glavni vokal ansambla, Branko Kutuzov – basprim 1, Ivan Piuković – kontra i Marinko Piuković – bas. Dejan Bažant, koji svira basprim 2, najmlađi je član orkestra i svira tri godine u ovome ansamblu. Nekadašnji stalni član orkestra Vojislav Temunović do prije tri godine u orkestru je svirao basprim 2, posljednje tri godine svirao je tamburaško čelo, a od nedavno više nije stalni član ansambla, iako povremeno nastupaju zajedno. Od svog osnutka pa sve do danas, glazbom se isključivo bave profesionalno. 

ČUVARI TRADICIJE: Kako je rekao i naš sugovornik Marinko Piuković, orkestar »Hajo« nije odmah dobio naziv. »U  to vrijeme rijetki su bili orkestri koji su imali svoj naziv, najčešće su orkestri, ili ‘bande’ kako su ih tada zvali, nosili naziv po vodećem članu orkestra. Ime našeg orkestra nastaje kada je snimljena i objavljena kazeta s izvornim i tradicijskim bunjevačkim pjesmama, kolima i plesovima, koju je snimio orkestar u proširenom članstvu. Od tada orkestar nosi stalno ime Ansambl ‘Hajo’«, rekao je Piuković. Orkestar je dobio ime po nadimku čuvenog virtuoza i skladatelja Pere Tumbasa – Haje. Za ovih 20 godina orkestar nije mijenjao sastav, osim u vrijeme kada su pojedini članovi bili u vojsci. 

Proširili su se prije tri godine, kada su primili novog člana i na taj način omogućili svoj razvitak. Sve do nedavno njih šestorica su skupa svirali. To je odlika profesionalnog sastava, gdje svatko »na svojoj liniji« posao obavlja savjesno, gdje se prilazi s puno tolerancije, uzajamnog poštovanja i gdje je povjerenje na najvišoj razini.  

Ove godine u svibnju orkestar je prestao sa stalnim radom i angažmanom u restoranu »Majur«. Iako su bili jako mladi – bili su odlučni, s malo iskustva ali s velikim ambicijama, i spremno su prihvatili poziv šefa restorana Josipa Saulića da svaku večer sviraju u tada novootvorenom i eskluzivno opremljenom restoranu »Majur«. Restoran je tada bio u vlasništvu »Interšpeda«, kojeg je vodio direktor Milenko Aleksić. Sam početak, kako je rekao i naš sugovornik, bio je težak – kako za orkestar tako i za njihove nadređene, ali uzajamno poštovanje, puno strpljenja i veliko povjerenje koje je orkestru ukazano, nije bilo naodmet. Orkestar je stasavao šireći svoj repertoar i glazbeno je napredovao. Ansambl »Hajo« je prvi orkestar koji je restoranski način sviranja vratio na razinu kavanskih orkestara, koji su svirali još prije Prvog svjetskog rata. U restoran su ponovno vratili instrumentalnu glazbu, od vojvođanskih instrumentala, pa sve do klasičnih, zabavnih i svih drugih glazbenih pravaca. U to vrijeme Ansambl »Hajo« bio je najmlađi orkestar koji se bavio ovim poslom. »Svakidašnji rad u restoranu, u kojemu smo radili nepunih sedamnaest godina, zahtijevao je velika odricanja. Kavanski način rada razlikuje se od onoga na koji sada radimo«, kaže Piuković. 

»Mi, kao orkestar i kao pojedinci, slobodno se možemo nazvati čuvarima tradicionalnog tamburaškog repertoara i načina sviranja. Trudili smo se tamburaški repertoar sačuvati od zaborava i interpretirati ga onako kakvog smo ga zapamtili. Jednom prilikom, kad smo pratili Zvonka Bogdana, on je za nas rekao: ‘Ovo je jedini mladi orkestar u okolici, koji na pravi način njeguje i svira moj repertoar’«, prisjeća se Piuković.         

BROJNI NASTUPI: Ansambl »Hajo« oduvijek je zastupao stav kako nije dovoljno svirati samo tamburaški repertoar, nego i druge glazbene pravce. Začetnik je mnogih promjena glede tamburaškog repertoara. Prvi je orkestar koji popularizira zabavne melodije među tamburašima u Subotici. To je bilo jako dobro prihvaćeno od strane publike, a i mlađih sastava koji su ih slijedili. 

Za vrijeme stalnog aganžmana u restoranu ovaj je orkestar po neki put nastupao i na drugim mjestima. Važno je izdvojiti bunjevačka prela u Zagrebu 1994., ‘95., ‘96., ‘97. godine, trotjedni nastup 1994. godine u hotelu »Esplanada«, kao i cjelovečernji koncert u Smaragdnoj dvorani istog hotela, a isti je koncert ponovljen u Muzičkom paviljonu na Zrinjevcu. U istom razdoblju snimljene su studijske snimke izvornih bunjevačkih pjesama i kola za potrebe Radio Zagreba. Godine 2002. ansambl je imao jednomjesečni angažman na moru u Selcu, gdje je nastupao svaku večer. Posebno se izdvajaju nastupi sa Zvonkom Bogdanom – dva u Budimpešti, više nastupa u Subotici, zatim koncerti, gdje je ansambl s još dva orkestra nastupao u Novom Sadu, u Sarajevu i u Zagrebu u Koncertnoj dvorani »Lisinski«, gdje je Zvonko Bogdan članove ansambla predstavio kao svoje goste koncerta.

Ansambl »Hajo« danas slobodno i bez stalnog aganžmana uspješno djeluje i radi, te tako i opstaje. Za njihovih 20 godina uspjeli su očuvati i povezati tradicionalno s današnjm trendovima, uz profesionalan pristup i visoku razinu tamburaške i glazbene kvalitete muziciranja.

 

Ž. V.