Arhiv tekstova

Dvije imenice kojima imenujemo članice obitelji, mati i kći, na prvi nam pogled izgledaju posve uobičajeno i čini nam se da s njima nitko nema nikakvih problema. Te dvije, posve obične imenice, problem su za mnoge govornike hrvatskoga standardnoga jezika. Naime, ove imenice u svim gramatikama i udžbenicima jezika zauzimaju posebno mjesto jer imaju sklonidbenu posebnost. U hrvatskome jeziku razlikujemo tri vrste sklonidbe koje određujemo prema nastavku u genitivu jednine, a to su: a- sklonidba, e-sklonidba te i-sklonidba. Imenica mati pripadi e vrsti sklonidbe jer u genitivu jednine ima nastavak –e (mati – matere), a imenica kći pripada i vrsti sklonidbe jer u genitivu jednine ima nastavak –i (kći – kćeri). Imenice mati i kći proširuju svoju osnovu infiksom -er u svim padežima, osim u N i V,  stoga će sklonidba imenice mati glasiti: N mati, G matere, D materi, A mater, V mati, L o materi, I s materom.

Ukoliko nekome predstavljamo članice svoje obitelji trebamo biti oprezni. 

Nije dobro reći:

Ovo je moja kćer. 

Ili:

Ovo je moja mater.

Nego: 

Ovo je moja kći.  (Tko? – Kći.)

Ovo je moja mati. (Tko? – Mati.) 

No, nije dobro reći:

Predstavljam vam svoju kći/mati.

Nego:

Predstavljam vam svoju kćer/mater. (Koga? – Kćer/mater.)

Imenica mati u svim padežima, osim N i V, zvuči poprilično grubo te ju najčešće zamjenjujemo likovima majka ili mama, no imenicu kći često rabimo, iako i za nju imamo oblik kćerka s kojim nema takvih morfoloških poteškoća.

 

Zašto griješimo? Najčešće griješimo zato što nismo naučili ili smo zaboravili da nominativni oblik glasi kći, a ne kćer, potom stoga što je akuzativ češće u uporabi od nominativa pa se akuzativni oblik prenosi i u nominativ. Možda u budućnosti pobijedi praksa jer su uistinu morfološka razlika sve češće gubi pa se akuzativni oblici, mater i kćer, pojavljuje u nominativu jednine,  no do tada nam valja poštovati normu i možda, na taj način, uspijemo sačuvati nominativne oblike.

g