Arhiv tekstova

Darko Lukić rođen je 1962. godine. Diplomirao je komparativnu književnost, teatrologiju i filozofiju, a magistrirao dramaturgiju. Školovao se potom u New Yorku, Copenhagenu, Salzburgu i Avignonu. Prevodi s engleskog i španjolskog jezika, uglavnom dramske tekstove. Već dvadeset tri godine djeluje kao publicist, dramski i prozni pisac, dramaturg, kazališni producent i pedagog. Predaje produkciju i kazališni menadžment na odsjeku Produkcije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Dramski tekstovi prevedeni su mu na engleski, rumunjski, talijanski, francuski, španjolski, njemački i poljski jezik. Važnije drame izvedene u brojnim profesionalnim kazalištima.

Čitateljskoj publici poznat je i i po tri prozna naslova. Jedan od njih, roman »Uzaludnosti«, spominjao se u kontekstu dodijele nagrade Dekada magazina Op.a. kada je biran najbolji naslov u književnoj sezoni 1996. Nagrada je dodijeljena »Mišolovci Walta Disneya« Zorana Ferića, dok je spomenuti Lukićev roman bio u užem izboru.

UZROCI I POSLJEDICE: Jedan od razloga za bijeg od budućnosti nudi se u početnoj epizodi koja bi u sebi mogla sadržavati i uzroke i posljedice.  O njemu sam autor kaže:

»Pogledajte, čak i naše, takozvane ozbiljne tiskovine pune su oglasa za vidovnjakinje, i kako je tu konkurencija velika, pojavljuje se sve veći broj egzotičnih i orijentalnih imena, osoba koje nude posebna znanja bliskog i dalekog istoka. Jedna takva je i Kata Žilić, ali kao takva vjerojatno ne bi bila konkurentna na gusto natrpanom tržištu. I naravno, njen pseudonim Rabija al Sallam joj donosi veći broj sofisticiranije klijentele nego što bi jedna Kata Žilić mogla imati.«

Lukićev roman »Bijeg od budućnosti« nudi sliku stvarnosti u kojoj se isprepliću površna i isprazna sadašnjost, mutnu i često nedodirljivu prošlost te ne odveć obećavajuća budućnost koja bi mogla biti spoj svega nabrojanog. Poprilično određena konstantama prijašnjih kategorija, u romanu se otvaraju šanse za sutrašnjicu obilježenu neizvjesnošću i strahom od onoga što će doći. Nikakvo stoga čudo, što će Lukić svoje protagonisti povezati barem jednom zajedničkom niti – odlascima vidovnjakinji i naivnom zavirivanju u sudbinu od koje bi se onda mogli spasiti.

OSMERO LIKOVA: Pisac nam vješto pripovijeda o sudbinama osmero likova, vezanih na način na koji je to često jedino moguće u suvremenom društvo. Veze među njima nisu daleko od krhkosti i privida, ali sve ih je moguće promatrati na pozornici društvenih zbivanja čije je središte doček nove godine u ekskluzivnom hotelu Metropoliten. Kroz pripreme za taj događaj upoznat ćemo živote tipičnih likova koji tragaju za smislom, ispunjenjem i otkrivanjem vlastitih vrijednosti.  

Hrvoje je odvjetnik koji se odlučio politički aktivirati i uspjeti, ali još ne zna u kojoj stranci, a Nina glumica koja je odlično svladala vještinu spontanog ubacivanja pred fotografske objektive na premijerama. Tu je i lik Vere, liječnice i doktorice znanosti čiji su hobiji ezoterija i okultizam te Jure, slikara koji sprema veliku londonsku izložbu, ali ga muči kreativna nemoć. Upoznat ćemo i Tanju, vježbenicu u odvjetničkom uredu koja svake noći sanja Ameriku jer je tamo provela jedine sretne dane svog života i Anu, domaćicu i svačiju najbolju prijateljicu koja je uvjerena kako bi njezina djeca bez nje bila potpuno izgubljena. Pisac kreira i lik Ivana, televizijskog likovnog kritičara koji će u novogodišnjoj noći zaželjeti živjeti u vlastitom stanu kako bi se tu, bez mamina histeriziranja, mogao viđati s dečkom i Marka, diplomata i biseksualaca koji to pod svaku cijenu pokušava sakriti, pa partnere traži po bečkim saunama.  

IRONIČAN ODMAK: Roman skreće pozornost i na neke manje bezazlene razloge za bijeg od budućnosti. Aktualni problemi sadašnjice dani su u naznakama, ali strah od terorizma jedan je od onih što će baciti sjenu na veliki i ekskluzivni doček na kojem su okupljeni Lukićevi junaci kao tipični predstavnici onih što se na takvim mjestima obično okupljaju.

U nekim dijelovima romana otvara se mogućnost za nove priče (primjerice, dio o nestalom ocu), ali o njima ćemo možda čitati u nekom drugom romanu. Do tada, ostaje nam »Bijeg od budućnosti«, kao mogućnost razmišljanja o pojavama s kojima se svakodnevno susrećemo i ironičnog odmaka od sadašnjosti koja ne pruža previše razloga za optimizam. Nakon čitanja ostaje nam da sami izaberemo bijeg kakav nam najviše odgovara. Jedan od mogućih ponuđen je i u prikazu romana Darka Lukića: 

»’Bijeg od budućnosti’ predstavlja i bijeg od loše književnosti.«