Arhiv tekstova

Možemo li pobjeći od sjećanja i kuda nas takvi pokušaji mogu odvesti – pitanje je kojim se bavi komad »Sjećanje vode« (originalno: The Memory of Water) suvremene britanske autorice Shelagh Stephenson, što ga je u izvedbi ansambla Drame osječkog Hrvatskog narodnog kazališta, a u režiji Ivice Šimića, prošloga petka imala prigodu vidjeti subotička publika. 

Glavne protagonistice su tri sestre, koje u obiteljskoj kući negdje na hladnom sjeveru Engleske okuplja smrt njihove majke. Najstarija Teresa (Tatjana Bertok – Zupković) samo je naizgled zadovoljna svojim drugim brakom i njezinim poslom prodavanja zdrave hrane; Mary (Nela Kocsis) je životom nezadovoljna i poslu posvećena liječnica; a najmlađa Catherine (Sandra Lončarić-Tankosić) laka cura sklona (neuspješnim) ljubavnim aferama i porocima. Od sjećanja na djetinjstvo i neostvarenog odnosa s majkom izgleda im je nemoguće pobjeći (drama je inače nazvana po fizikalnom fenomenu, po kojem i voda može pamtiti). Dok organiziraju sprovod priključuju im se još dvojica likova: arogantni Maryn ljubavnik Mike (Velimir Čokljat) i Teresin dobri, ali dosadan, suprug Frank (Davor Panić). Kako se priče iz obiteljske prošlosti sve više otkrivaju, tako se u predstavi pojavljuje duh majke Vi (Mira Perić–Kraljik), kao sablasno priviđenje u zelenoj haljini od tafta, koje vidi i s njime komunicira samo emocionalno najosveštenija Mary.

Žanrovski određena kao humorna drama, predstava nam načas nudi smijeh (građen mahom na vulgarnosti likova pod utjecajem droge i alkohola), a načas nas odvodi u mračne intimne ispovijedi u kojima se oslobađaju duboko potiskivani događaji i neriješeni emocionalni konflikti. U toj dimenziji obiteljske drame provlači se priča o ljudskoj slabosti i nastojanju da se stvari pokušaju zaboraviti, a vlastiti neuspjesi i odgovornost za njih olako pripišu drugima. Možda je takav bol, kako smo vidjeli na sceni, ipak moguće ublažiti: poput Mary koja u završnoj rečenici kaže da »ne voli hladnoću, ali će naučiti živjeti s njom.«

Osječki ansambl je, čini se, uspio napraviti cjelovečernju predstavu solidne kvalitete i ujednačenog ritma. U prilog tome govori i ocjena jednog hrvatskog kritičara, koji je »Sjećanje vode« u izvedbi HNK Osijek okarakterizirao kao »vrhunsku mainstream predstavu koje se ne bi posramile ni veće kazališne sredine.« 

D. B. P.