Arhiv tekstova

Pisati drame, skečeve i pjesme Marjan Kiš iz Subotice počeo je 1981. godine, te danas iza sebe ima veliki broj djela. Svaki naslov, kao i svaka snimljena TV serija mogla bi biti posebna priča za sebe. Stariji će se možda i prisjetiti nekih naslova, no u Marjanovim se serijama i pjesmama može pronaći za sve generacije ponešto. 

Još osamdesetih godina na Radio Subotici je emitirana radio drama u formi dijaloga »Martin i Tona«, koju su kazivali poznati glumci Geza Kopunović i Katarina Bačlija. Ovaj emisija je išla u okviru tadašnjeg jutarnjeg programa, točnije poljoprivredne emisije, a rado su je slušali ljudi sa sela.

PARODIJA NA »DINASTIJU«: Ubrzo nakon početka emitiranja ove drame Kiš je dobio poziv raditi pri Omladinskom studiju Radio Subotice, napraviti parodiju na tada poznatu i vrlo gledanu seriju »Dinastija«. »Napisao sam parodiju koja je išla na ikavici i likove sam smjestio na salaš, a parodija se zove ‘Gazdačka familija’, ili kako su je još gledatelji zvali  ‘Bunjevačka dinastija’. Imali smo tada dobar termin i ta je parodija postala i ostala interesantna i zbog ikavice koja je bila slabo zastupljena. S obzirom da se ikavicom govorilo samo kod kuće, ljudima se svidjelo da i na radiju slušaju ikavicu. Tada sam prvi put napravio radio dramu koja je, kako kažu glumci, nateži oblik glumačkog stvaralaštva, jer nemate gestikulaciju niti nekakve pokrete i imate dobar tekst ili ga nemate. Imate samo svoje glasove. Trajalo je dosta dugo. Za vrijeme ‘Dinastije’ dobili smo jutarnji program i tada je nastala serija ‘Mali jendek’«, rekao je Kiš. 

Ovaj serija, kako govore oni koji je se sjećaju, išla je dosta dugo, a zatim je nastao novi serijal »Škripi  đeram« koji je tada išao također na Radio Subotici. Marjan je do sada napisao oko 280 epizoda radio drama, no kako i sam kaže, najviše voli pisati humoristične tekstove. 

»Svima je nama potrebno smijeha i svima odgovara kad se malo opuste i zaborave na svakodnevicu. Bitno je humor dozirati u granicama koje nikoga neće povrijediti. Jasno je da se ne može svima sve svidjeti, pa sam nailazio i na osude, napade, kritike. Odobravanje i pohvale ne računam, ali ja sam za to da ljudi i kritiziraju, jer mislim kako je to sastavni dio ovoga posla«, pojasnio je Kiš. 

ŠKRIPI ĐERAM: Često ljudi znaju biti pogođeni određenom temom ili se pronađu u nekom liku, no kako je rekao i sam autor, nikad nikoga nije poistovjećivao s ljudima koje poznaje. »Šrkipi đeram« je išao kao TV serija i u toj seriji po riječima autora prikazan je dio iz života ovdašnjeg življa.  Serija je bila izuzetno praćena te je stigla i do  TV Vojvodine. »Imam običaj reći kako je smijeh dobar i mi se rado smijemo na sve humoristične serije koje se tiču drugih naroda, ali kada smo mi ti kojima se ljudi smiju, onda to doživljavamo na drugačiji način. Ta samokritika kod naših ljudi nije baš najbolje prihvaćena, jer mnogi kažu: ‘Nismo mi baš takvi kakvima nas ti prikazuješ.’ Ukusi su različiti, ali meni je bitno da u 13 epizoda ove serije nije bilo niti jedne psovke ili neke vulgarne scene. Sada ljudi traže da se serija opet reprizira, a ja bih radije da snimimo nešto novo«, rekao je Kiš. 

PJESME ZA SVE: Osim serijala i radio drama Marjan piše i pjesme, te ga je nakon prve Smotre dječjih pjevača i zborova, Mira Temunović  u razgovoru zamolila da napiše neku dječju pjesmu. To je bila pjesma »Majkin salaš« koja je sljedeće godine i izvedena, no kako kaže Marjan Kiš, teško je bilo pisati pjesmu na ikavici koja je sadržajem prilagođena djeci. Već za treću smotru Marjan je napisao još dvije pjesme, a jedna od tih dviju je pjesma koja je zaživjela među ljudima »Al’ sam rđav«, koja je stigla i do popularne dječje emisije »Muzički tobogan« koja se emitira na Radioteleviziji Srbije.  

Iako ove godine nije sudjelovao svojim stihovima na Smotri, za sljedeću je godinu već napisao dvije pjesme. Također, njegovi su tekstovi prisutni i na Festivalu bunjevački pisama od trećeg festivala, a njegovu prvu pjesmu na festivalu je otpjevao Antun Letić-Nune. Pjesme su uglavnom bile nagrađivane od strane publike, a ove je godine dobio i nagradu za najbolji do sada nepublicirani tekst. No, ipak Marjan govori kako njegov cilj nije pisati pjesme samo za festival. Želja mu je pisati pjesme koje će ljudi rado slušati i koje će živjeti među njima. Osim već spomenutih festivala, prošle je godine napisao i pjesmu za festival »Zlatna tamburica« s kojom su se predstavili Antun Letić-Nune i Subotički tamburaški orkestar, te su osvojili drugu nagradu za skladbu. »Ova nagrada mi je iznimno draga, jer sam s ovom pjesmom izišao van Subotice i ocjenjivali su je veliki umjetnici koji ne znaju tko sam, niti su imali neke predrasude o meni. Oni su gledali samo pjesmu i to je po mom mišljenju jedan od najvećih uspjeha«, kaže Marjan. 

Ove godine za Festival bunjevački pisama Marjan je osmislio nešto novo na našim prostorima. Okupio je klapu »Klas« koju su činila četiri mladića, koji su pjevali pjesmu »Ostavljeno more« za koju je tekst i glazbu sam napisao. 

Nedavno je izišao CD s 14 dječjih pjesmama za koje je tekst napisao Marjan Kiš, kao i glazbu za 3 pjesme. Ovaj CD je izdala PU »Naša Radost« u Subotici. »Volim kada djeca daju svoj sud o pjesmama, jer su oni najiskreniji i njima se pjesma ili sviđa ili ne. Nema trećeg. Mislim kako ima dosta pjesama koje su prihvaćene. Osobito mi je drago što su na promociji bili i Minja Subota i Joca Adamov, koji su, možemo slobodno reći, legende dječje glazbene scene. Nažalost, danas je jako malo onih koji pišu pjesme za djecu, stoga se nadam da će ove pjesme mnogim mališanima razveseliti djetinjstvo«, kaže Kiš.   

Ž. Vukov