Arhiv tekstova

U Vojvodini je ove godine zasađeno oko 720.000 hektara kukuruza, a očekuje se prosječan prinos od oko 5 t/ha, što je za oko 41 posto veća proizvodnja nego prethodne godine. Međutim, zbog visokih prijelaznih zaliha starog roda kukuruza nastalih kao posljedica zabrane izvoza i smanjenog stočnog fonda, ukupno raspoložive količine kukuruza značajno prelaze domaće potrebe. Na poljima Sjevernobačkog okruga, kukuruz je ove godine najrasprostranjenija kultura u posljednjih pola stoljeća, zastupljena na 37.000 ha, s prosječnim urodom od 7,5 t/ha. 

Visoke temperature ubrzale su sazrijevanje svih ratarskih usjeva, pa je tako i berba kukuruza počela znatno ranije nego što je uobičajeno. Berba kukuruza je u punom jeku i na poljima Marka i Anice Crnković. Od ukupno 30 ha koje obrađuju, na 10 ha nalaze se zlatna zrna, čijim su prinosom u odnosu na prošlu godinu, kako kažu, vrlo zadovoljni. »Proizvođačima koji su bacili dovoljno mineralnog gnojiva i uradili zaštitu od korova, suša nije nanijela puno štete. Međutim, zbog lošeg prinosa prošle jeseni i malih prihoda, ja nisam mogao poduzeti sve potrebne mjere zaštite, ali sam unatoč tome zadovoljan količinom i kvalitetom ovogodišnjeg roda«, kaže Marko.

Crnkovićevi su do sada obrali polovicu od ukupne površine posađenog kukuruza i prema njihovim procjenama prinos je oko 5 do 6 tona klipova po jutru, što smatraju dobrim urodom. »Mi se svrstavamo u manja poljoprivredna gazdinstva kod kojih, nerijetko zbog loših financijskih prilika, izostane redovito tretiranje usjeva dušičnim gnojivom, što je kod veleposjednika rjeđi slučaj, a godine kontinuiranog ulaganja u zemljište donose i bolje rezultate«, tvrdi Crnković.

Marko i Anica Crnković i njihove tri kćeri, obitelj je koja živi isključivo od poljodjelstva. Osim kukuruza, na svojim i posjedima koje rade u arendu, imaju zasijanu pšenicu i suncokret. Crnkovići su mještani Tavankuta, a njive se nalaze na Kaponji, pokraj jezera i starog obiteljskog salaša. Put do njive, ali i radovi na njoj, zahtijevaju uredno održavanu i ispravnu mehanizaciju kojom, tvrde, u potpunosti raspolažu. A kako su odrastali u ratarskim obiteljima, s poljodjelskim poslovima imali su se prigodu susretati od malih nogu. Tako potrebne sezonske radove u polju, uglavnom obavljaju sami ili uz pomoć još jednog čovjeka. 

Poljodjelstvo je izbor zbog kojeg, ističu, nisu zažalili, ali, kao i svaki drugi posao, nosi puno rizika. Među najvećim brigama jesu klimatske promjene, koje ih uvijek drže u neizvjesnosti glede prinosa. »Proteklih 15 godina sijem više sorti kukuruza kako bih imao određenu sigurnost da će neka od njih dobro roditi«, objašnjava Marko. Međutim, osim klimatskih uvjeta, nesigurnost poslovanja svakako donosi i nestabilnost otkupnih cijena, čiji se pad teško može nadomjestiti visokim prinosima.

CIJENA I SKLADIŠTENJE: Povećanje površina pod kukuruzom, smanjen stočni fond  kao i prognoze o natprosječnim prinosima uvjetovali su pad cijene kukuruza, smještenog prošle jeseni u čardacima proizvođača. Istodobno se javlja i problem daljnjeg očuvanja kvalitete starog kukuruza. »Malo tko od nas se jesenas i zimus odlučivao na prodaju očekujući da će zbog slabijeg roda cijena kasnije biti znatno veća. Bila je to slaba procjena. Nitko nije mogao pomisliti da će tadašnja cijena od skoro 20 dinara za kilogram zrna biti ubrzo prepolovljena«, kaže Marko.

Osim ove muke, proizvođače opterećuje i gdje će smjestiti ovogodišnji bogat urod. Izgradnja silosa i sušara zahtijeva velika financijska sredstva, prerađivača kukuruza malo je u ovim krajevima, a nedovoljni su i skladišni kapaciteti ovdašnjih tvornica stočne hrane. 

Crnkovići su svoj čardak uspjeli isprazniti jer im je prošlogodišnji prinos bio mali, te ovih dana smještaju  novi kukuruz, čije je branje već dobro odmaklo. Međutim, i pokraj sunčanih dana, ovaj posao ratari odugovlače, jer su veliki kupci, kojih je trenutačno i vrlo mali broj, snizili otkupne cijene na svega 6,40 dinara po kilogramu uz vlagu od 14 posto, što ratarima ne odgovara. Nagađanja da će se krenuti s izvozom kukuruza ohrabruju, ali niske cijene u otkupu navode ratare na razmišljanje da klip prezimi na njivi, jer za sav urod ne postoje skladišta. »Mi imamo mogućnost smještaja, ali npr. moj brat Miroslav nema, te je odlučio berbu kukuruza odgoditi za kasnije, odnosno kada se budu mogli prodati po, za nas, prihvatljivijim cijenama«, kaže Marko, navodeći kako će prodaja i njegovog uroda čekati bolje dane, ali u čardaku. Prema njegovim riječima, sadašnja prodaja rezultirala bi vrlo malom zaradom. U prvoj polovici ove godine cijena se u prosjeku kretala oko 15,5 din/kg bez PDV-a. Šansu za izvoz na tržište CEFTA po cijeni od oko 200 €/t, do početka žetve pšenice propuštena je zbog kasnog prestanka Vladine uredbe o privremenoj zabrani izvoza, iz straha da ga neće biti dovoljno za domaće potrebe. S početkom žetve i velikim pritiskom ogromnih količina stočne pšenice iz Rumunjske i Ukrajine, po znatno nižim cijenama od kukuruza, veliki kupci kukuruza povukli su se s tržišta, što je dovelo do značajnog pada njegove cijene. S druge pak strane, osiromašeni stočni fond nije mogao apsorbirati ponuđene količine kukuruza, pa je cijena kukuruza imala stalni trend opadanja. Stoga i stočarstvo uveliko unosi neizvjesnost u agrarnu proizvodnju, jer je i potrošnja kukuruza znatno manja. 

Razlog za trenutačnu cijenu je, kako kažu u Ministarstvu poljoprivrede, odnos ponude i tražnje na tržištu, ali i izuzetno dobar urod kukuruza i u zemljama u okruženju, što ne zvuči nimalo ohrabrujuće za naše proizvođače. Većina svjetskih analitičara predviđa da će se cijena kukuruza oporaviti, ali to treba očekivati tek početkom iduće godine. 

TROŠKOVI PROIZVODNJE: Na temelju postojećih troškova i prihoda koje je, po trenutačnoj cijeni, moguće ostvariti proizvodnjom kukuruza, očito je da se ekonomičnost ove proizvodnje u 2008. godini  drastično pogoršala. Manji proizvođači nalaze se u gubitcima, tako da dio pripadajućih fiksnih troškova gazdinstvo  mora prenijeti na ostale proizvode ako je kod njih ostvaren profit. 

Obitelj Crnković je prošlogodišnje velike troškove održavanja mehanizacije, te gubitak na malim prinosima, morala financirati kratkoročnim bankarskim kreditima, koji su kod manjih gazdinstava postali nužno sredstvo poslovanja. »Poljodjelstvo je jedino što volimo i znamo raditi, ali će nam veliki dio ovogodišnjih prihoda otići na otplatu kredita, koji su ipak od velike pomoći ukoliko uspijemo prodati naše proizvode po boljoj cijeni nego što je to sada«, naglašava Crnković. Nekada se, prisjeća se, opstajalo na temelju pariteta, odnosno razmjene usjeva za kemijska sredstva zaštite koja osim nafte, predstavljaju najveći dio ulaganja, a po povoljnim cijenama mogu se nabaviti obično u vrijeme jeseni, kada ih ratari najteže si mogu priuštiti. »Cijena prošlogodišnjeg uroda kukuruza i dalje pada, unatoč rastu cijena gotovo svih inputa za proizvodnju ove strateške kulture. Prošle se godine započelo s državnim poticajima za ratarstvo registriranim poljodjelcima, koji za dobivanje subvencije moraju prikazati račun o kupljenoj nafti, mineralnom gnojivu i sjemenu«, kaže Crnković.

Subvencije države u dijelu troškova proizvodnje imaju sve značajniju ulogu u poslovanju poljoprivrednih subjekata. Ova izdvajanja ograničena su visinom agrarnog proračuna koji je iznosio oko 300 milijuna eura, odnosno 10.000 dinara po hektaru, što je poljodjelcima pokrilo oko 28 posto izravnih troškova u ovogodišnjoj proizvodnji pšenice i kukuruza. 

ŠTO DALJE...?: I ove godine poljodjelci »ratuju« s mjerodavnim državnim tijelima, trgovačkim i raznim drugim interesnim lobijima, što može dovesti do toga da jeftin kukuruz posluži kao ogrjevni materijal. Privređujući u navedenim uvjetima, ratarska proizvodnja postaje problem i za ona komercijalna gazdinstva  koja primjenjuju punu agrotehniku i  ostvaruju visoke  prinose. Većina gazdinstava nedovoljno je spremna boriti se s cjenovnim udarima s tržišta, prije svega jer nisu gospodari vlastite robe. Mjere agrarne politike trebale bi osigurati da ona grupa proizvodnih gazdinstava koja ima šansu nositi se s izazovima na otvorenom širem tržištu, dobije posebnu potporu države.

Međutim, i pokraj boljih prinosa koji se u ovoj godini očekuju u biljnoj proizvodnji, proizvodne mogućnosti  i dalje ostaju neiskorištene u uvjetima nepostojanja državne strategije prilagođavanja poljoprivrede europskim integracijama. Vođenje kratkoročne agrarne politike za sada još uvijek nije dovoljno motivirajuće za povećana ulaganja proizvođača. 

Marija Matković