Arhiv tekstova

Ove godine Katedralni zbor »Albe Vidaković« obilježava 35. obljetnicu od svog osnutka,  postojanja i djelovanja. Zbor je osnovan u jesen 1973. godine i nastao je na glazbeno već postojećim temeljima. Glazbena tradicija grada Subotice poznata je od davnina, te je prigodom 200. godine od početka gradnje katedrale sv. Terezije Avilske obogaćena novim zborom – Katedralnim zborom »Albe Vidaković«.

Od samog početka ravnateljica ovoga zbora je s. Mirjam Pandžić, koja neumorno radi već 35 godina. Od osnutka pa do 1980. godine zbor je nosio naziv Mješoviti katedralni zbor, no na prijedlog s. Mirjam Pandžić zbor dobiva ime po poznatom svećeniku i glazbeniku, koji je rođen na ovim prostorima, Albi Vidakoviću. 

POSTOJANJE I DJELOVANJE: Današnji  potpuni naziv zbora je – Katedralni zbor »Albe Vidaković« i to je prvi hrvatski zbor u subotičkoj katedrali. Prije osnivanja mješovitog zbora »Albe Vidaković« postojalo je zborno pjevanje na hrvatskom, mađarskom i latinskom jeziku, ali samo za velike blagdane, kao što su – Uskrs, Božić, Duhovi i Tijelovo. Dužnost orguljašice u katedrali s. Mirjam obnaša već 35 godina. Kako kaže s. Mirjam, svirajući mise uvidjela je potrebu za zborom te je počela sakupljati ljude. Na početku su zbor činili Hrvati i Mađari skupa, sestra Mirjam je svirala, a vlč. Josip Miocs je dirigirao. Ljudi su željeli pjevati i na taj način slaviti Boga, te je to bio dovoljan povod za s. Mirjam kako bi osnovala zbor. Ovaj zbor prvi je put kao hrvatski zbor nastupio za blagdan Bezgrešnog začeća 1973. godine. Tada je zbor nosio naziv Mješoviti katedralni zbor. Zbor, kojeg su činili Mađari, okupio je vlč. Josip Miocs, a s. Mirjam je nastavila raditi na hrvatskom jeziku, kako se i radi svih ovih 35 godina postojanja zbora. Po riječima s. Mirjam na početku su zbor činili stariji pjevači, no kasnije su se u zbor polako uključivali i mlađi ljudi, od kojih su neki bili i glazbeno obrazovani, te je suradnja bila lakša. Inače, većina članova nije glazbeno obrazovana, ali pjevaju iz ljubavi prema Bogu i glazbi. Danas postoji problem okupiti mlade ljude zbog previše obveza, te se s. Mirjam više može oslanjati na starije članove, koji su vjernici, a vole glazbu, jer sakralnu glazbu, kako kaže i s. Mirjam, trebali bi pjevati prije svega vjernici, a tek onda svi ostali. Iz ovog zbora je izniklo nekoliko mladih ljudi koji su sada uspješni glazbenici. 

Zbor je dugo bio izoliran od šire javnosti, te je njegov prvi božićni koncert održan 28. prosinca 1990. godine u Velikoj vijećnici Gradske kuće. Taj je koncert prerastao u tradiciju, te se održava svake godine. S tim prvim koncertom zbor je izašao u javnost i s radošću je primljen. Prvi javni uskrsni koncert održan je 5. travnja 1991. godine u sinagogi u Subotici. Tako je postala tradicija da se održavaju božićni i uskrsni koncerti. 

PUTOVANJA I SURADNJA: Zbor je za ovih 35 godina gostovao širom Bačke, u nekim mjestima i više puta. Sudjelovali su na mnogobrojnim jubilejima, proslavama, književnim večerima, otvorenjima izložaba, pjevali su na mladim misama. Kako nam je ispričala ravnateljica ovog zbora s. Mirjam, u to vrijeme nije bilo drugih hrvatskih zborova, pa je ovaj zbor gostovao i pjevao širom Subotice, okolice i, slobodno možemo reći, širom Bačke. Do sada zbor je bio u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i u Mađarskoj. Na stalnom reper-toaru zbora mogu se naći najviše djela Albe Vidakovića, Milana Asića i drugih hrvatskih skladatelja. Tu su i djela poznatih klasičnih skladatelja kao što su: Bach, Handl, Mozart, Bethoven. Zbor 1983. godine dobiva priznanje od pape Ivana Pavla II., a 1993. godine dobiva »Antušovu nagradu«. S. Mirjam je 2002. godine dobila nagradu »Pro urbe« za rad sa zborom i za rad u Crkvi. 

Zbor je surađivao i s drugim zborovima i često je nastupio i s komornim orkestrima koje su činili mladi vjernici. No, ipak najduža suradnja traje sa Subotičkim tamburaškim orkestrom, koja je započela 1986. godine i još uvijek traje, te nekoliko puta godišnje zbor i orkestar nastupe skupa. Svake godine u katedrali na polnoćki svira Subotički tamburaški orkestar, ova tradicija započela je još 1989. godine. Iako tambura nije liturgijski instrument, ona je na ovim prostorima tradicionalni instrument i sada vjernici ne mogu zamisliti Božić bez tambure. 

Svih 35 godina postojanja zbora s. Mirjam je s velikom ljubavlju radila i okupljala, kako mlade, tako i starije entuzijaste. Svečanosti i ljepoti svetih misa u katedrali sv. Terezije Avilske, kao i brojnim nastupima svakako je doprinio i ovaj hrvatski zbor, koji je nadilazio sve teškoće, koje su ih snašle u ovih 35 godina. Nesebičnost s. Mirjam je uvijek bila vidljiva na svim nastupima, te je njena želja za radom dovoljna da  ovaj zbor opstane i u budućnosti.    

Ž. Vukov