Arhiv tekstova

Najnoviju situaciju s poskupljenjem plina, kao i utjecaj tog poskupljenja na cijenu drugih energenata, za HR komentira direktor Javnog poduzeća »Suboticaplin«, stručnjak i dobar poznavatelj ovog područja, Grgo Horvacki.

 

Što se dešava s cijenom plina u Srbiji?

Prema novom Zakonu o energetici svi distributeri plina ušli su u sustav odlučivanja Vlade Republike Srbije, a ne više lokalnih samouprava.

Metodologija utvrđivanja cijena, koja se primjenjuje od 15. listopada 2008. godine, trebala je biti primijenjena još 2006. godine. Korekcija cijena koja je sada objavljena u javnosti jest korekcija cijena za Javno poduzeće »Srbijagas«, a ne za građane. To, dakle, poskupljenje nije za građane, nego za distributere. Znači, plin je poskupio za 59,9 posto za sve distributere, a mi smo u međuvremenu usuglašavali naše ulazne podatke i zahtjev »Suboticaplina« prema Agenciji je poskupljenje za građane od 54 posto. 

To znači da cijena plina ne mora biti ista u Subotici, Novom Sadu, Somboru ili Kragujevcu?

Naravno. Svi subjekti imaju svoje ulazne podatke. Nismo svi isti. Netko ima veće gubitke, netko manje, netko je više, a netko manje kreditno opterećen. 

Dobro, poskupljenje za građane možda neće biti 59,9 posto nego 54 posto. Ali, i 54 posto je jako puno, to je ogroman skok. Predstavnici Vlade kažu kako smo do sada imali jako jeftin plin i da je cijena još davno trebala otići gore?

Naše cijene u Srbiji nisu pratile kretanje cijena na svjetskom tržištu.

U jednom vremenskom razdob-lju barel nafte je bio 30 dolara, a onda je cijena porasla na preko 100 dolara. A, zna se da i drugi energenti cijenama prate cijenu nafte. To su strašni skokovi. E sad, što se dešava na našem tržištu plina za obične potrošače? Mi smo imali situaciju mimo normalnih očekivanja. Kod nas se cijena plina smanjivala, dok je barel nafte na svjetskom tržištu poskupljivao. Na primjer, u prosincu 2006. godine kućanstva su plin plaćala 25,28, onda se u 2007. cijena smanjuje i u svibnju ona iznosi 23,51 dinar. Znači, cijene su zadržavane na niskoj razini, dok su u međuvremenu energenti poskupljivali.

Ali, i nafta je sad pojeftinila?

Cijena nafte jest pala, ali na koju razinu? Ona je prvo previše porasla, pa je onda pala, ali se nije vratila na 30 dolara, nego se zadržala na razini od oko 100 dolara po barelu. To znači da mi u Srbiji nismo pratili kretanje cijena energenata u svijetu. Moguće je tome razlog bio zadržati standard stanovništva, u to ne ulazim. Po mom mišljenju, normalno bi bilo da su se cijene za kućanstva prilagođavale cijenama na svjetskom tržištu. Ovako smo došli do toga da cijena odjednom skoči i dovede do ovog psihološkog efekta. Međutim, moramo znati da cijena energenata nikad više neće biti niska, ona će biti visoka. S druge strane, cijena plina sada, nakon poskupljenja, jest konkurentna u odnosu na većinu drugih energenata – u odnosu na električnu energiju, loživo ulje, mazut. Trenutačno ozbiljna konkurencija plinu jedino je ugljen. No, treba znati da usklađivanje cijena različitih energenata obično ide sa zakašnjenjem, ali se uvijek na kraju uskladi. 

Znači, ne mislite da će grijanje na struju biti jeftinije?

Ne, neće, pa struja je već sada skuplja, jer i cijena struje se formira na osnovi ove metodologije, dakle na istim principima kao i cijena plina. Cijena energenata će u dolazećem razdoblju biti usklađena i neće biti niska. Mi u Srbiji moramo dobro razmisliti i provesti sve dostupne tehnike uštede energije. Moramo kvalitetno graditi stanove i kuće, moramo se kvalitetno grijati u skladu s normama, znači ne onako kako kome odgovara. Nema razloga grijati na 24 stupnja, nego je normativ 21, a onda kada se objekt ne koristi, temperaturu treba smanjivati. Moramo raditi na racionalizaciji. Vidjeli ste da se ulažu ogromna sredstva u tehničko osuvremenjivanje, u velika raskopavanja, zamjenu magistralnih vodova, kotlovnica. To je dovođenje na razinu da se može racionalno raditi, da se ne stvaraju gubitci, da se ugrađuju kalorimetri, da se ide na individualno mjerenje. Znači, teži se da se racionalno koristi energija. 

Moramo biti svjesni da ćemo ubuduće plaćati svjetsku cijenu, kao i ostali potrošači u Europi. To će biti relativno bolno. Recimo, poslovni potrošači će imati jeftiniji plin nego stambeni potrošači. Jer, logično je da veliki potrošači imaju nižu cijenu. A mi smo uvijek imali situaciju da su poslovni potrošači plaćali skuplji plin. U Europi nema beneficiranih kategorija. Mi smo neke stvari naslijedili iz socijalizma, a to je dovelo do potpune degradacije energetskog sektora, a samim tim i do neracionalne potrošnje. Nije se ulagalo u izolaciju zgrada. Dok je god energija jeftina, mi se prema njoj ponašamo bahato, a kao potrošači se moramo naviknuti energiju trošiti racionalno. To je isto kao kad vidite bogatog zapadnjaka koji u prodavaonici čeka povrat novca do zadnjeg centa. On se ne bahati, ne ostavlja kusur.

Dugo ste u ovom poslu. Što predlažete građanima?

Svi moramo vidjeti što nam je najisplativije. Jedna od stvari o kojoj treba razmisliti, jesu sunčani kolektori, gdje se jednom investicijom u dužem vremenskom razdoblju ostvaruju vrlo veliki efekti. Također, ekološka kuća je pojam u tehnici, koji označava kako utrošiti vrlo malo energije. Može se utrošiti i deset puta manje energije nego kod običnih kuća. U vremenu koje dolazi energija će biti iznimno tražena i skupa roba. 

U redu, moramo se educirati. Međutim, cijena plina u Hrvatskoj je 2,08 kuna, odnosno 24,33 dinara, a Vlada RH jamči tu cijenu najmanje do kraja godine. Kako oni u tome uspijevaju? 

Političari uvijek funkcioniraju po principu – ako je moguće, ne talasati. Kad je god moguće, oni to opterećenje prenesu na neki drugi izvor. Ali, to ne može trajati dugo. Ne može se dugo dotirati cijena plina iz proračuna ili iz nekog drugog izvora. Dugoročno to ima strašne posljedice. Dugoročno mi moramo cijene energenata za kućanstva i gospodarstvo uskladiti sa svjetskim kretanjima. Recimo, neodgovarajuća cijena električne energije može prouzrokovati da Zapad prebaci ovdje neke tehnologije koje koriste veliku količinu električne energije, a država tu razliku onda mora podmiriti. 

Kolika je pokrivenost plinofikacijom u Vojvodini, a kolika u ostalom dijelu Srbije?

Mi u Vojvodini imamo relativno razvijen energetski sektor. Gradovi Novi Sad, Subotica, Zrenjanin, pa i ostali, dobro su pokriveni plinofikacijom. Grubo rečeno, između 180.000 i 200.000 kućanstava u Vojvodini kao toplotnu energiju koristi plin. To je visok postotak. A izvan Vojvodine plinofikacija tek počinje, tamo ima možda tek oko 5000 kućanstava priključenih na plin. 

Jesu li onda u pravu oni koji kažu kako će ovo poskupljenje plina pogoditi samo Vojvođane?

Ja to ne gledam tako. Korisnik mora platiti cijenu. Ne gledam regionalno. Ako netko nešto koristi, mora to i platiti. Onaj tko ne koristi, ne mora platiti. Plinofikacija će ići i dalje, a trošak se mora platiti na mjestu nastanka, a ne prebacivati ga na druge.   

Z. Perušić