Arhiv tekstova

Najvjerojatnije za oko mjesec dana, a sasvim sigurno do konca godine, Zajedničko tehničko tajništvo za program prekogranične suradnje Srbija-Hrvatska, raspisat će prvi natječaj za financiranje projekata prekogranične suradnje između ovih dviju zemalja. Riječ je o programu koji se financira iz predpristupnih fondova Europske Unije, i to u maksimalnom godišnjem iznosu od milijun eura za Srbiju i 800.000 eura za Hrvatsku. 

Prema riječima šefa Ureda za informacije ovog tajništva smještenog u Srijemskoj Mitrovici, Darka Cvejića, riječ je o instrumentima Europske Unije usmjerenim prema promicanju prekogranične suradnje na novim vanjskim granicama EU, kao i na granicama zemalja koje su kandidati ili potencijalni kandidati za ulazak u EU. Nositelji programa su: u Srbiji Ministarstvo financija, a u Hrvatskoj Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. 

SRBIJA-HRVATSKA: Susjedski program s Hrvatskom nova je mogućnost za projekte prekogranične suradnje u području ekonomskog razvitka i ekologije. Strateška je logika programa da se financira veći broj manjih projekata i to sa što je moguće većeg područja. Na natječaj će se moći prijaviti isključivo neprofitne organizacije, odnosno one organizacije kojima nije cilj ostvarivanje profita, nego doprinos nekom širem interesu: lokalnom, regionalnom ili nacionalnom. 

»Natječaj raspisuje Zajedničko tajništvo u Zagrebu, a s ove strane granice Ured u Srijemskoj Mitrovici, koji je dio tog tajništva«, kaže za HR šef informacijskog centra Zajedničkog tajništva Darko Cvejić. »Natječaj će biti raspisan u javnim glasilima i na web stranici www.evropa.sr.gov.yu. Ubrzo nakon tog javnog poziva, možda već tjedan dana kasnije, održat ćemo prve sastanke sa zainteresiranima za sudjelovanje na natječaju, gdje ćemo im predstaviti program i reći im nešto više o tome na koji način trebaju konkurirati. Poslije toga organizirat ćemo radionice za popunjavanje formulara i pisanje projekata. Iza toga slijedi organiziranje sastanaka za traženje partnera s druge strane granice, znači dovest ćemo zainteresirane ljude i iz Hrvatske i iz Srbije na jedno mjesto, kako bi se oni međusobno upoznali i ukoliko netko prepozna zajedničke aktivnosti, moći će odmah krenuti s pisanjem zajedničkih projekata.« 

Programom će biti obuhvaćeni Sjevernobački, Južnobački, Zapadnobački i Srijemski okrug u Vojvodini te Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija u Hrvatskoj. 

SRBIJA-MAĐARSKA: I, dok je susjedski program Srbija-Hrvatska tek pred početkom, program Srbija-Mađarska ušao je već u treću godinu provedbe. Šef informacijskog centra Zajedničkog tehničkog tajništva za program prekogranične suradnje Srbija-Mađarska Zoran Krtinić za HR kaže kako je riječ o instrumentima kojima EU želi ujednačavati razvoj između zemalja koje su već u EU i onih koje to trebaju postati, kako se među njima ne bi stvarao jaz.

»Radi se o suradnji zemalja u regiji, onih koje su u Europskoj Uniji i onih koje to trebaju postati, koje su već kandidati ili su potencijalni kandidati za EU«, kaže Zoran Krtinić. »Jednostavnije rečeno, Europska je Unija razvila programe prekogranične suradnje kako bi pridonijela uravnoteženom razvoju, najprije pojedinih zemalja koje su već bile članice EU. Ovi programi su relativno nov instrument, jer postoje od 60-ih godina prošlog stoljeća, nastali su kao rezultat suradnje pojedinih austrijskih regija, a kasnije su se razvili i na države kandidate i potencijalne kandidate. Ovo je prilika za zemlje koje se trebaju jednog dana priključiti EU, odnosno čije se priključenje planira, da nauče procedure i pravila EU. To je i jedna škola da se nauči kako se troše europska sredstva, a jednako tako da se njeguju i razvijaju svi oblici suradnje ljudi s jedne i s druge strane granice.« 

Prema Krtinićevim riječima, ovi se programi financiraju izravno iz proračuna EU. Pravila su apsolutno jednaka za sve, bez obzira troše li se ta sredstva u Srbiji, Hrvatskoj, Mađarskoj ili Njemačkoj.

»Odobrava se financiranje onih projekata koji kvalitetno pridonose razvijanju prekograničnih veza, bilo fizičkih, bilo ekonomskih, kulturnih i društvenih«, kaže Krtinić. »Kad kažem fizičke veze, to znači poboljšanje granične i pogranične infrastrukture. To je izgradnja novih i poboljšanje postojećih graničnih prijelaza, popravak cesta, izgradnja biciklističkih staza, znači sve ono što omogućava nesmetano kretanje ljudi iz jedne u drugu državu. To je i priprema za takve radove, što obuhvaća građevinsku dokumentaciju, tehničku dokumentaciju, projekte za građenje i popravak budućih infrastrukturnih projekata. S druge strane, jačanje društvenih, kulturnih i ekonomskih veza podrazumijeva sve ono što olakšava poslovanje na ovoj ili onoj strani granice, suradnji ljudi i lokalnih samouprava. Znači, tvrtke ne mogu, ali agencije za razvoj poduzeća, gospodarske komore, udruge poduzeća, mogu prijavljivati projekte za zajednički nastup na tržištu, za istraživanje tržišta, promidžbu, marketing, unapređenje proizvodnje, poboljšavanje poslovanja, obuke o načinu poslovanja u EU. Tu također spadaju i planiranje izgradnje i izgradnja industrijskih parkova, industrijskih zona, biznis inkubatora, dakle svega onoga što stvara bolju poslovnu klimu.«

ZAHTJEVNA PROCEDURA: Regionalni informativni uredi potencijalnim korisnicima pružaju svu moguću tehničku pomoć, no, ne pišu projekte umjesto njih. Programima prekogranične suradnje na razini Srbije upravlja Ministarstvo financija, koje je, dakle, koordinator na razini države. Kako bi se organizacijama – potencijalnim aplikantima koji prijavljuju projekte omogućilo da to rade što lakše, Ministarstvo financija je otvorilo urede za svaki pojedinačni program u regiji, koja ima pravo prijavljivati projekte. Za program s Mađarskom ured je u Subotici, za program s Rumunjskom ured je u Vršcu, za program s Bugarskom ured je u Nišu, a za buduće programe: s Hrvatskom u Srijemskoj Mitrovici, za program s BiH u Užicu, a za program s Crnom Gorom u Prijepolju. 

»Kreator ovih programa je dakle EU, ali su ovo prvi programi koji su dani na djelomično upravljanje domaćim vlastima, kako bi se izgradio kapacitet vlasti u jednoj zemlji da upravlja takvim programima«, kaže Zoran Krtinić. U pitanju su bespovratna sredstva, ali se ne radi o poklonu, nego se mora dokazati da su ta sredstva doista utrošena na način kako je to usvojenim prijedlogom projekta i bilo predviđeno. Budući da se radi o zahtjevnim procedurama, mi predlagačima projekata pomažemo ne tako da im pišemo projekte, nego organiziramo obuke, dajemo sve informacije koje su potrebne.«

Ono što je, po njegovim riječima, posebno bitno, jest da moraju postojati tri osnovna uvjeta da bi jedan projekt bio financiran: prvi je uvjet da je projekt značajan za zajednicu, znači treba dokazati kako taj projekt rješava ili pridonosi rješavanju nekog lokalnog značajnog problema. Sljedeće je da postoji prekogranični partner, što znači da će taj projekt doista imati utjecaj i s ove i s one strane granice. I treći uvjet je da organizacija posjeduje kapacitet za provođenje tog projekta – financijski, organizacijski, tehnički. 

Projekte ocjenjuju neovisni evaluatori izabrani na natječajima još ranijih godina. Nakon njihove ocjene, konačnu riječ o projektima daje delegacija Europske komisije, odnosno zajednički nadzorni odbori programa u kojem se nalaze predstavnici obiju zemalja koje sudjeluju u programu. Zoran Krtinić ne preporučuje posebno lobiranje za projekte, jer projekt koji je uistinu dobar, kaže, taj i prolazi.

»Mi smo na prvom natječaju, u programu Srbija-Mađarska, imali 188 predloženih projekata za koje je traženo ukupno 11 milijuna eura, a odobreno je 18 projekata i oko 1,8 milijuna eura«, kaže Krtinić. »U drugom pozivu imali smo 176 prijavljenih projekata i to za sumu od preko 12 milijuna eura, a odobrena su 22 projekata u ukupnom iznosu od 1,7 milijuna eura. Znači, mnogo je veća potražnja od mogućnosti, ali moram reći kako je razina kvalitete projekata još uvijek vrlo niska. Prema tome, za sada još uvijek nije stvar u tome da se izaberu najbolji od dobrih projekata, nego dobri od ukupno prijavljenih.«

Zvonimir Perušić