Arhiv tekstova

U prvoj fazi gradnje nabijača nije se pridavalo puno značaja cifranju fasada. Bitnije je bilo da su svježe oličene, bijele, a prozori i eventualno donji dio visine cca pola metra obojene uljanom bojom, kako bi se zaštitili od vanjskih vremenskih utjecaja. Na ranije opisan način žene i djevojke su krečale i potkrečavale fasadu kuće najmanje dvaput godišnje, za Uskrs i za Kirbaj, a ukoliko je u kući živjela koja udavača, krečalo bi se češće, kao bi se pokazalo koliko je ona »vridna i uredna«. Kako je i sirotinja u svakoj mogućoj prilici držala do sebe, fasada se morala malo i »nafrakat«, odnosno našminkati, samo se pazilo da to baš ne bude jako skupo. 

Najpodesnija za to bila je uljana mat-boja, kojom bi se prefarbali ramovi i kapci prozora od ulice, a ukoliko bi domaćin bio u mogućnosti kupiti malo više boje, farbala bi se i »cokla«, odnosno pojas zida pri zemlji, širine od dvadesetak, pa sve do osamdesetak centimetara, opet ovisno od toga s kojom količinom boje se raspolagalo. Obično su se rabile tamno zelena ili smeđa boja. U toj boji bila su i »vrata od ganka« kroz koja se s ulice ulazilo u kuću. Fasada bi se prvo dvaput prekrečila, a onda bi se pristupilo farbanju pendžera, isto »u dvi ruke«. Na isti način farbala bi se i cokla. Stari ljudi objašnjavaju kako se cokla nije farbala samo radi estetike, negu iz praktičnih razloga. Naime, u vrijeme jačih oborina kapljice vode koje su se odbijale od zemlje ostavila bi traga na donjem dijelu fasade, koji se mogao eliminirati jedino novim krečanjem. Snaše su se dosjetile rješenju, ofarbanu cok-lu bilo je dovoljno samo prebrisati vlažnom krpom. 

FASADE: Krajem prve faze gradnje, a osobito u drugoj, fasadama se pridaje sve veći značaj. Već i u prvoj fazi gradnje imućniji domaćini su svoj status pokazivali raskošnijim vanjskim izgledom kuće. Na jednoj od fotografija vidljiva je godina izgradnje kuće (1928.). vidljivi su i ornamenti oko prozora, pod krovom i između prozora. Ispod prozora su mramorni ispusti, a i cokla je mramorna. Na mjestu gdje nedostaje komad cokle, a iznad je prozor bez kapaka,  u izvornom izgledu bila su vrata od ganka. Tek kasnije vrata su zazidana i ostavljen je prozor, a kako u selu više nije bilo majstora koji su bili verzirani u postavljanju mramornih ploča na zidove od naboja, ovaj dio cokle jednostavno nedostaje. Za ovaj dio posla majstori su sami pripremali materijale. Na tržištu jednostavno nije bilo raznih lijepaka, smješe su pripremali sami. Manji problem bio je pripremiti smješu na bazi cementa za zidove od opeke. Problematičnije je bilo lijepljenje na zidove od naboja. Tu cement nije dolazio do izražaja, kako god bi smješa bila pripremljena, uvijek bi tijekom sušenja povlačila za sobom dio podloge i na taj način bi se »zalijepljena« ploča odvajala od zida. Zbog toga su stari majstori pribjegavali i starim materijalima. Smješu su pripremali od gline i vapna. Glina se kopala na dvije lokacije u selu: na mjestu stare krečane i na mjestu nekadašnje Amstove jame. U samo majstorima znanom omjeru u pripremljenu jamu se stavljala smješa gline i vapna u kamenu. Dodavanjem potrebne količine vode dolazilo bi do procesa gašenja vapna, a miješanjem bi se dobijala kompaktna smješa žućkaste boje, gustine meda,  koja bi trebala odstojati jedan dan, kako bi »uzrila«. Tako pripremljena smješa nanosila bi se na površinu zida, a na nju bi se postavila mramorna ploča, na isti način i druga, vodeći računa da između njih postoji razmak od dva do tri mm, kako bi i tu ušla smješa za lijepljenje. Tako nalijepljene ploče »potkajlale« bi se daskama i stupićima, koji bi se skidali nakon osam dana. Ploča, »lijepak« i zid tada bi već bili »jedno tijelo«. Mramorna cokla kasnije se čistila i laštila petrolejskom smješom, koja se prodavala za tu namjenu i tako nije poslije svakoga pljuska trebalo krečiti dio fasade.

ČEONI ZID: Drugi način uređivanja fasada bio je podzidavanje čeonoga zida »na pola cigle«. Uz podnožje zida kopalo bi se udub-ljenje od oko pola metra, kako bi se salila neka vrsta temelja, a onda bi se zid od naboja ojačao dijelom debljine od jedne širine opeke. Zidalo se malterom i na taj način omogućavalo bi se postavljanje svih vrsta fasada i primjena svih vrsta smješa, koje su se u vrijeme druge faze izgradnje  u širokoj lepezi nudile na tržištu. Ugrađuju se i nove vrste prozora, vrata od ganka se zazidavaju, a fasade postaju sve više nalik jedna na drugu, sve više gube dušu s kojom su ih uređivale stare gazdarice i mlade udavače. Ako su dušu i imale.

g