Arhiv tekstova

Iako su žene davno izborile ravnopravan status u društvu, nerijetko ćemo čuti kako je »ona« psiholog,  predsjednik uprave, novinar ili doktor znanosti.  Često i same žene na pitanje koje su struke odgovaraju u muškome rodu. Zašto je tomu tako? Na ovo je pitanje teško odgovoriti. Vjerojatno razloge treba potražiti u prošlosti kada su se samo rijetke žene školovale, dok su druge najčešće bile kući, vodile brigu o djeci, kuhale, radile kućanske poslove i dočekivale umorne muževe. Na sreću nas žena ta su vremena prošla pa je došlo vrijeme za promjenu nekih starih navika. 

Kod tvorbe većine naziva za ženska zvanja nema nedoumica, tako će žena novinar postati novinarka, doktor znanosti – doktorica znanosti, liječnik – liječnica, profesor – profesorica, odgojitelj – odgojiteljica.  Slična je situacija i sa zvanjem koje dobivamo pri rođenju.  Za ženu hrvatske nacionalnosti iz Vojvodine najčešće se kaže da je vojvođanski Hrvat, ili iz Gradišća gradišćanski Hrvat, a treba reći: Hrvatica iz Vojvodine, odnosno vojvođanska Hrvatica, također Hrvatica iz Gradišća ili gradišćanska Hrvatica. 

Neki nazivi u ženskome rodu zvuče pomalo čudno ili im se naziv preklapa s nazivom za nešto drugo. Tako, na primjer, novinarku koja šalje vijesti i komentare iz nekog mjesta izvan sjedišta glasila ili iz inozemstva nazivamo dopisnicom, a njezinog kolegu dopisnikom. Znamo da je dopisnica vrsta poštanske pošiljke, no to nije jedini primjer  homonima (leksema koji imaju jednak izraz)  pa stoga nema razloga odbaciti naziv dopisnica. 

Kada je riječ o ženskim zvanjima za koja imamo dva naziva često dvojimo koji uporabiti. Je li pravilno reći pedagogica ili pedagoginja, psihologica ili psihologinja? Svi su nazivi pravilni, smo što će neki jezikoslovci dati prednost jednom, a drugi drugom nazivu. Oba naziva tvorena su po tvorbenim zakonitostima hrvatskoga jezika pa nam valja pronaći neki drugi kriterij odabira. Osobno bih se odlučila za oblike na – ica, pedagogica i psihologica, zbog melodioznosti izraza.

g