Arhiv tekstova

Knjigu je objavilo Hrvatsko društvo književnika za djecu i mladež, jedno od mlađih udruga ove vrste. Prema istupima u medijima da se zaključiti kako je ono nastalo upravo iz potrebe da se uhvati u koštac sa temeljnim problemima spisateljske struke, stavljajući poseban naglasak na problematiku koja muči pisce za djecu i mladež. Dječja književnost, nažalost, u današnjim prilikama tek životari na rubovima kamo je nepravedno odgurnuta bez pravih razloga. Odnos velikih nakladnika, specifičan i vrlo složen u odnosu na pisce uopće, na primjeru »dječjih književnika« manifestira se na poseban način.

Ne želeći previše lamentirati nad situacijom u kojoj književnicima za djecu ne cvatu ruže, mora se ipak reći da najčešći argument kojim se opravdava marginalizacija dječje književnosti – onaj po kojem krajnji konzumenti, dakle djeca, ne ljube odveć knjigu, ipak ne drži vodu. Dobra će knjiga uvijek pronaći put do svoga čitatelja, a razni načini komunikacije i zabave te izvori znanja u današnjim uvjetima življenja ne moraju se nužno isključivati.

PRIBLIŽAVANJE DJECI: Za pozdraviti su stoga nastojanja Hrvatskog društva za djecu i mladež da knjigu približi najiskrenijoj čitateljskoj publici te da se izbori za mjesto koje ovoj književnosti i pripada. Činjenica da hrvatska književnost ima doista dobre dječje pisce potvrđuje tezu kako bi se svim bitnim čimbenicima – i piscima, i djelima, i čitateljima trebala posvetiti daleko veća pozornost te mijenjati odnos koji bi se često mogao nazvati i maćehinskim. Roman za mlade »Tanja« Želimira Hercigonje, govori u prilog nastojanjima koje spomenuto društvo čini.

Čitatelji koji će prije čitanja potražiti ponešto o piscu ili samoj knjizi, neće imati prilike saznati ništa. Knjiga nema nikakvu bilješku o piscu niti pogovor, tek ulomak iz same knjige, koji bi trebao privući one koji će knjigu prelistati u knjižnici ili knjižari. Služeći se drugim izvorima informacija, saznajemo da je autor rođen 1956., te da objavljuje zbirke bajki i priča, romane za djecu i odrasle, te slikovnice. 

TANJA KAO METAFORA: Na  početku knjige ipak stoji nekoliko redaka koje potpisuje sam autor. Uz obveznu napomenu o izmišljenim likovima (osim književnika Mire Gavrana), stoji i sljedeće: »Institucije i ustanove koje su nazivom spomenute postoje, ali se njihov rad i djelovanje nikako ne mogu dovoditi u odnos s radom i djelovanjem iskazanim u radnji ovog romana o nesretnoj djevojci Tanji koja je, zapravo, metafora za sve one nesretnike što su osjetili ’bič Božji’ utjelovljen u gdjekad sramotnim odlukama hrvatskih centara za socijalnu skrb.«

Rečenice su to što potvrđuju odrednicu istaknutu uz naslov, obećavajući odstupanje od općeg mišljenja kako književnost za djecu na svijet treba gledati kroz ružičaste naočale. No u knjizi ćemo tu početnu nakanu susresti tek u naznakama. Prikaz domskog života ostaje nedorečen i površan kao da je već samom porukom da kani govoriti o domu za nezbrinutu djecu pisac svoju zadaću ispunio. Roman nema snagu životne priče koja je posebna koliko bi mogla biti i zajednička mnogim djetinjstvima što se, nažalost, ne mogu podičiti da su i sretna. Piščevu namjeru da Tanja bude metafora za mnoge, trebalo je popratiti s daleko više žara, a problematici pristupiti s ozbiljnošću koju i zaslužuje. 

KAO U BAJCI: Priča je to o djevojčici Tanji koja nakon majčine smrti, okrutnom odlukom socijalne službe, biva smještena u dom za nezbrinutu djecu. Ubrzo s vršnjakinjama Spomenkom i Marijom iz njega bježi, no taj se čin iscrpljuje u romantičnim avanturama sa zgodnim dečkima koje, ma kako opasne bile, završavaju sretno. Djevojke se, isto kao što su otišle, odlučuju i vratiti u dom, a da motivi ni jednog ni drugog nisu dovoljno motivirani. Kao u pravoj bajci, po Tanju iznenada dolazi otac kojeg nikad u životu nije vidjela, ali koji se sada stvorio kako bi njezin život, za nadati se je, pretvorio u čistu idilu.

Pisac kao da se nije mogao odlučiti o čemu zapravo želi pisati. Slika stvarnosti koju nam nudi isključivo je crno-bijela, a mogućnost da se doista ukaže na neke opore situacije iz doma nije iskorištena. Početna namjera izricanja kritike društva i nekih njegovih institucija, tako uopće nije dovedena do kraja. Rezultat te namjere jest tek roman koji je skrenuo prema nečemu što se može čitati kao svojevrsna bajka. A poput svih bajki i njezin je zavrašetak u stilu – živjeli su dugo i sretno.

g