Arhiv tekstova

Na sjednici Skupštine AP Vojvodine, koja je održana u rujnu ove godine, pokrajinski ombudsman podnio je Izvještaj o radu u 2007. godini, a istodobno i Izvršno vijeće Vojvodine uputilo je zastupnicima Izvještaj o ostvarivanju prava na službenu uporabu jezika i pisama nacionalnih manjina u AP Vojvodini. Iz Izvještaja se može vidjeti stanje u Vojvodini glede uporabe jezika i pisama nacionalnih manjina, a to je ujedno i prilika da nešto više kažemo o uporabi hrvatskog jezika i pisma u APV-u.

Zakonom o službenoj upotrebi jezika i pisama (»Sl. glasnik RS«, br. 49/91) regulirana je dobrim dijelom uporaba jezika i pisama  u Republici Srbiji. Prema Zakonu službenom uporabom jezika i pisama smatra se službena uporaba jezika i pisama u radu: državnih tijela, tijela autonomnih pokrajina, ustanova, poduzeća i drugih organizacija kada vrše javna ovlaštenja.  

Polazeći od ovlaštenja iz Zakona o službenoj uporabi jezika i pisama da statutom odrede koji su jezici u službenoj uporabi na teritoriju općine, u 38 od 45 vojvođanskih općina je, pokraj srpskog, u službenoj uporabi  i jezik nacionalne manjine. Od toga, u 32 općine je utvrđena službena uporaba jednog ili više jezika nacionalnih manjina na njihovom cijelom teritoriju, a u 6 samo u pojedinim naseljenim mjestima. U svim općinama, također statutom općine, utvrđena je službena uporaba srpskog jezika i ćiriličnog pisma, a u 23 utvrđena je upotreba i latiničnog pisma. Samo srpski jezik je u službenoj uporabi u 7 općina (Inđija, Irig, Opovo, Pećinci, Ruma i Sremski Karlovci), a od toga je u 3 općine (Inđija, Irig i Ruma) utvrđena službena uporaba srpskog jezika i samo ćiriličnog pisma. Takvo je trenutačno stanje u Vojvodini prema Izvještaju Izvršnog vijeća Vojvodine, koji je upućen zastup-nicima Skupštine APV.

PETNAEST POSTO: Zakonom o zaštiti sloboda i prava nacionalnih manjina (»Službeni list SRJ«, br. 11/02)  koji je donijet na saveznoj razini navodi se da će jedinice lokalne samouprave, u kojima po posljednjem popisu stanovništva nacionalna manjina ima udio od 15 posto, donijeti svojim statutom odluku o uvođenju u službenu uporabu jezia i pisma te nacionalne manjine. Također, navodi se da one općine koje imaju u svojim statutima službenu uporabu jezika nacionalne manjine i nadalje ga zadržavaju. Iz tih razloga u Subotici je u službenoj uporabi hrvatski jezik i pismo, iako Hrvata nema 15 posto u Subotici. Naime, Općina Subotica broji 148.401 stanovnika, a od toga je 16.688 ili 11,25 posto Hrvata. Kako je Zakon o zašiti prava i sloboda i prava nacionalnih manjina donijet na saveznoj razini i kako je donijet kasnije, te se prema načelu lex posterior derogat legi priori, u slučaju neusuglašenosti određenih odredbi treba primijeniti kasnije donijeti zakon. Od 2003. godine ovaj zakon se primjenjuje kao republički zakon, što ne utječe na iznijetu konstataciju.

BLIŽE UREĐENJE: Donošenjem Zakona o utvrđivanju određenih nadležnosti autonomne pokrajine (»Sl. glasnik RS«, br. 6/2002), određene nadležnosti su prenijete na AP Vojvodinu. Tako je člankom 18. Zakona, AP Vojvodina dobila u nadležnost da bliže uređuje službenu uporabu jezika i pisama nacionalnih manjina na svom teritoriju. Na temelju iznijetog AP Vojvodina je  donijela Odluku o bližem uređenju pojedinih pitanja službene upotrebe jezika i pisama nacionalnih manjina na teritoriju AP Vojvodine (»Sl. list Autonomne Pokrajine Vojvodine«, br. 8/2003) gdje su, pokraj ostalog, određeni uvjeti za uvođenje službene uporabe jezika i pisama nacionalnih manjina u jedinicama lokalne samouprave. 

Odlukom je utvrđeno da kad jezik i pismo nacionalne manjine nije u službenoj uporabi na svom teritoriju jedinice lokalne samouprave, jezik i pismo nacionalne manjine uvest će se u službenu uporabu u naselju ili mjesnoj zajednici na njenom teritoriju, ukoliko u tom naselju ili mjesnoj zajednici postotak pripadnika određene nacionalne manjine dostiže 25 posto prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva.

Jedinice lokalne samouprave mogu statutom općine utvrditi službenu uporabu jezika nacionalne manjine za pojedine mjesne zajednice ili naselja u kojima pripadnici određene nacionalne manjine žive u većem broju, ali manjem od predviđenog. Nije poznata niti jedna jedinica lokalne zajednice koja je uvela u službenu uporabu hrvatski jezik za pojedinu mjesnu zajednicu ili naselje gdje Hrvati žive u većem broju, ali manjem od 25 posto, a što je moguće na osnovu Odluke o bližem uređenju pojedinih pitanja službene uporabe jezika i pisama nacionalnih manjina na teritoriju AP Vojvodine. Na osnovu Odluke predviđeno je da Izvršno vijeće redovito podnosi izvješće Skupštini AP Vojvodine o ostvarivanju prava na službenu uporabu jezika i pisama nacionalnih manjina.

Novi Ustav Republike Srbije iz 2006. godine određuje da je na području Republike Srbije u službenoj uporabi srpski jezik i ćirilično pismo, a da se službena uporaba drugih jezika i pisama uređuje zakonom. Ustavom je omogućeno da se, na osnovu zakona, pokrajinskim propisima mogu ustanoviti dodatna prava pripadnicima nacionalnih manjina. Na osnovu Ustava pripadnici nacionalnih manjina putem kolektivnih prava mogu izravno ili preko svojih predstavnika sudjelovati u odlučivanju ili sami odlučivati o pojedinim pitanjima, vezanim za svoju kulturu, obrazovanje, informiranje i službenu uporabu jezika i pisma, u skladu sa zakonom.

HRVATSKI JEZIK I PISMO: Sve jedinice lokalne samouprave u AP Vojvodini trebale su uskladiti svoje statute s odredbama Odluke do 30. rujna 2003. godine. Nažalost, mnoge jedinice lokalne samouprave ovo nisu sprovele u djelo. Ipak mora se istaknuti da određenih pomaka ima i to,  prije svega, zahvaljujući Pokrajinskom tajništvu za propise, upravu i nacionalne manjine  i  Pokrajinskom ombudsmanu.  Tako je Skupština općine  Srijemska Mitrovica, u povodu preporuke  Pokrajinskog ombudsmana, na svojoj sjednici od  20. prosinca 2005. godine izmijenila Statut i time je  hrvatski jezik i pismo uvedeno u službenu uporabu  u  mjestu Stara Bingula, gdje je Hrvata  28,94 posto, odnosno 55 od 190 stanovnika. Tijekom 2006. godine u Sonti je hrvatski jezik i pismo uveden u službenu uporabu gdje je 59,41 posto  Hrvata ili 2966 od 4992 stanovnika

Prema podacima  rezultatima posljednjeg popisa stanovništva (2002.) ispunjeni su uvjeti za uvođenje hrvatskog jezika i pisma u slijedećim općinama na teritoriju AP Vojvodine:

Općina Sombor – naselja Bački Breg broji 1388 stanovnika, a od toga je  738 ili 53,17 posto je izjašnjeno Hrvatima i Bački Monoštor broji 3920 stanovnika, a od toga su 2043 ili 52,11 posto Hrvati; Općina Šid – naselje Sot broji 791 stanovnika, a od toga  317  ili 40,07 posto su se izjasnili kao Hrvati.

I pokraj toga što su jedinice lokalne samouprave trebale izmijeniti svoje statute i za ova naselja predvidjeti službenu uporabu hrvatskog jezika i pisma, za nadati se je da će sve češći dopisi iz AP Vojvodine i izmjene struktura vlasti poslije nedavnih izbora dovesti do toga da  Odluka  bude  svugdje realizirana. 

OSOBNA IMENA I JAVNE ISPRAVE: Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na slobodan izbor i korištenje osobnog imena  i imena svoje djece, kao i na upisivanje ovih osobnih imena u sve javne isprave, službene  evidencije i zbirke osobnih podataka prema jeziku i pravopisu pripadnika nacionalnih manjina (Čl. 9.,st.1. Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina).

Pitanje osobnog imena regulirano je i Porodičnim zakonom (»Sl. glasnik RS«, br.18/05). Ovim zakonom je predviđeno da roditelji imaju pravo upisati u matičnu knjigu rođenih i na materinskom jeziku i pismu jednog ili oba roditelja. U svezi s ovim bilo je dosta lutanja dok nije donijeta Odluka o višejezičnim obrascima izvoda iz matičnih knjiga i o načinu upisa u iste (»Sl. list APV«, br.1/2001). Ovim je izrijekom navedeno  da u općinama u kojima su u službenoj uporabi jezici i pisma nacionalnih manjina, općinska uprava izdaje pripadniku nacionalne manjine, na njegov zahtjev, izvod  iz matične knjige izdaje na dvojezičnom obrascu.  Međutim, odnedavna možete dobiti dvojezične osobne iskaznice, naravno, uz izričit zahtjev.

Pokrajinski ombudsman je tijekom 2007. zatražio određene  podatke, u svezi primjene  zakona  i drugih propisa u  zaštiti prava  nacionalnih manjina, od matičarskih službi u općinama u kojima je u službenoj uporabi  jedan od jezika nacionalnih manjina. Od 39 općina u kojima je u službenoj uporabi  neki od manjinskih jezika 24 općine su dostavile tražene podatke, dok 15 općina nisu odgovorile na molbu Pokrajinskog ombudsamna. Na osnovu dobivenih podataka  može se zaključiti da je na manjinskim jezicima izdano najviše izvoda iz Matičnih knjiga i uvjerenja o državljanstvu, ali da to još manjine svoja prava  koriste u malom postotku. Mora se istaći da se ta praksa najviše primjenjuje u Subotici.                                   g