Arhiv tekstova

Generalna skupština UN-a je 1990. godine 1. listopada proglasila Među-narodnim danom starih, a onda se i cijeli ovaj mjesec definira kao razdoblje u kojemu se posvećuje veća pozornost problemima starijih osoba. Ova manifestacija pod skupnim nazivom »Sunčana jesen života« u Subotici se svake godine obilježava brojnim aktivnostima Gerontološkog centra o kojima smo porazgovarali s Nenadom Ivaniševićem, ravnateljem Gerontološkog centra.

Na koji se način ove godine obilježava »Sunčana jesen života« u Subotici?

Ovoga puta smo napravili zbilja širok dijapazon raznolikih manifestacija kojima ćemo obilježiti listopad, mjesec u kojemu nastojimo kroz »Sunčanu jesen života« posebice ukazati na svakodnevni život i potrebe ljudi u starijim godinama. Iz brojnih pratećih aktivnosti izdvojio bih nekoliko prigodnih ekskurzija, poput posjeta Bijelom dvoru u Beogradu i manastirima, organiziranih za stanare našega Doma, kao i namjeru da svake subote tijekom listopada na glavnom gradskom trgu od 11 do 14 sati prikažemo tehnike (glina, slama, svila) u kojima se radi u našim kreativnim radionicama. Također se u listopadu, u Vestibilu Gradske kuće, namjerava organizirati i prigodna izložba svih radova urađenih u navedenim tehnikama, kao i izložba kravata u holu Gimnazije, koja bi trebala predstavljati i svojevrstan modni događaj. Uz sve navedene akcije, planiramo otvoriti dva nova gerontološka kluba, prvi je u MZ Čantavir koji bi trebao postati svojevrsnim manjim regionalnim centrom za pomoć i njegu u kući, te se planira otvorenje kluba u Novom Žedniku.

Je li Subotica zbilja grad starih, kako je često znaju nazivati?

Subotica ima preko 30.000 osoba koje se na određeni način klasificiraju kao starije osobe i umirovljenici, pa je stoga i posve adekvatan epitet grada umirovljenika. Glede našeg aktivnog sudjelovanja u skrbi nad starijim osobama, kroz samu instituciju koja u ovome trenutku zbrinjava 620 ljudi, te kroz pomoć u klubovima za dnevnu i kućnu njegu, ta se brojka kreće oko 5000 ljudi što nas stavlja u sam vrh u Republici. U sklopu poboljšanja naših usluga tijekom listopada, nastojat ćemo kroz brojne  video prezentacije i razgovor u našim klubovima ukazati na mogućnosti koje smo u stanju pružiti našim korisnicima. Željeli bismo svim građanima Subotice što više približiti djelatnost Gerontološkog centra i bolje ih upoznati s našim radom.

Što bi bili prioriteti Gerontološkog centra u sljedećem razdoblju?

Jedna od prioritetnih aktivnosti je i završetak radova na otvorenju Dnevnog centra za osobe s invaliditetom i stare osobe u ulici Alekse Šantića, koji bi trebao biti prvi takve vrste u Srbiji. Također ćemo nastojati završiti radove na obnovi i adaptaciji Doma za njegu, što je zbilja veliki projekt koji realiziramo uz potporu republičkih sredstava, predstoji nam u sljedeće dvije godine, u suradnji s Fondom za kapitalna ulaganja AP Vojvodine pronađemo sredstva za izgradnju Centra za prihvat osoba koje  se nalaze u stanju hitne socijalne potrebe. Dio ovoga centra bi se nalazio u sklopu dječjeg doma »Kolevka«, a drugi bi dio bio građen kao zaseban objekt u ulici 27. ožujka. Upravo ova dva vida zbrinjavanja osoba s ovim potrebama jedine su dvije ustanove koje Subotici danas nedostaju. Na taj bismo način uspjeli zaokružiti potpunu cjelinu sveukupne skrbi za starije osobe i osobe kojima je, neovisno o starosnoj dobi potrebna određena socijalna skrb.

Prema svemu navedenom stječe se dojam kako je Subotica glede skrbi o starijim osobama u znatnoj mjeri daleko ispred drugih sredina u državi.

Odgovorno mogu ustvrditi kako je Subotica zbilja prvi grad u Srbiji u brizi i skrbi prema starijim osobama, odnosno o osobama socijalne kategorije. Mi se zbilja možemo ponositi učinjenim, a konkretni dokazi našega djelovanja ogledaju se u novcu utrošenom za sve navedene djelatnosti, jer je mnogo toga učinjeno za četiri ili pet puta manje novčanih sredstava nego što bi to bilo potrebno u zemljama Europske Unije. Naš je uspjeh time znatno veći jer smo sve postigli s limitiranim sredstvima.

Što bi se, po Vašem mišljenju, trebalo učiniti u budućoj edukaciji starijih osoba u smjeru sprječavanja preranog »osjećaja starenja«, a samim tim i potiskivanja u drugi plan društvene zajednice?

Čovjek je star ili mlad onoliko koliko se osjeća starim ili mladim. To je jedna od osnovnih stvari koje mi moramo razvijati u razbijanju određenih društvenih tabua glede određenih godina u životnoj dobi. Ponajprije ljudi moraju shvatiti kako starost nije bolest nego normalno stanje organizma u koje čovjek dođe u svom životnom vijeku. Također, granica starosti se znatno pomjerila jer imamo produljeni radni i životni vijek, imamo brojne primjere uspješnih poslovnih ljudi koji su prevalili šezdesetu godinu života i dalje aktivno rade. Konačno i brojne najodgovornije funkcije u društvu dodjeljuju se osobama koje imaju veliko životno iskustvo koje na najbolji način mogu iskoristiti za opću dobrobit. Konkretno u našem slučaju, prosječna starost osoba smještenih u našem domu je iznad 75 godina starosti. Ljudi do 65 godine života, uz vođenje skrbi o svom tjelesnom i duševnom zdravlju, uopće se ne bi trebali osjećati starima, a sama granica starosti će se vremenom sve više pomjerati i vjerujem kako će već u bliskoj budućnosti ona biti pomjerena upravo na 75 godina života.                                      g