Arhiv tekstova

Ovih je dana održan jedan značajni međunarodni skup. Svaka biskupska konferencija, ukoliko je to moguće, treba imati i komisiju za pravdu i mir (Iustitia et pax). Kompetencija takve komisije je da prati događanja u svijetu, reagira na nepravde, zastupa socijalni nauk Crkve i nadasve djeluje u službi Crkve koja je kao majka pozvana na mir čiji je preduvjet pravda. Takva komisija priprema mnoge materijale za razne skupove, planira unapređenje pravdenosti u svijetu i trudi se naći putove mira. I naša Međunarodna biskupska konferencija je članica Europske i svjetske komisije »Isustitia et pax«. Domaćin ovogodišnje skupštine europskih komisija bila je naša Biskupska konferencija. Četvorodnevna skupština je održana u Beogradu. Prva dva dana je bila općeg značaja, a druga dva dana zatvoreno za javnost u planiranju, izvještajima i radu. Zanimljiva je organizacija prva dva dana. Tema koja je trebala nadahnuti cjelokupni rad je temeljna tema naših prostora: sukobi. Da bi komisije imale uvid, makar i kratak, kakvo je stvarno stanje, organizirani su susreti s institucijama, ljudima, na licu mjesta događanja. Tako su se komisije podijelile u četiri pravca: Vukovar, Golubinci, Kosovska Mitrovica, Priština-Dečani. Jasno, iskustva su raznolika i duboki dojmovi. Razgovori su bili s pojedincima, s grupama iz svake zajednice koja je imala što reći.

SUSRETANJE PRAVDE I MIRA: Osobito me se dojmila priča uvodnoga predavanja. U temu koja je vrlo osjetljiva, predavač je zašao duboko vjernički. Naš Bog u kojega vjerujemo je Trojstveni. Dakle, vjerujemo u jednoga Boga koji je u tri osobe: Otac, Sin, Duh Sveti. To je veliko otajstvo koje ne možemo razumjeti, ali ga objavom prihvaćamo. Čovjek, kao slika Božja, u sebi nosi tu »trodimenzionalnost«. Čovjek se ostvaruje u odnosu prema drugome. Jedinstvo i ljubav su temelj njegove sreće, stoga je sreća i blaženstvo često samo želja jer se ne ostvaruje jedinstvo. Put do jedinstva vrlo je težak i dalek. Postići jedinstvo je napor na putu s kojega se moraju ukloniti mnoge prepreke. Jasno da je na tom putu jedan od glavnih ciljeva postići pravdu. Pitanje je postoji li uopće pravda među ljudima na svijetu i je li je ona moguća? Toliko puta i sami tvrdimo da pravde na ovoj zemlji nema. Donekle je to istina. Jedina pravda je sam Bog. No, kako smo spomenuli, u Bogu je ostvareno jedinstvo Osoba po Ljubavi. Je li moguća pravda bez ljubavi? Druga tvrdnja koja je nosiva za sam naslov ovih komisija je mir. Tvrdimo da je mir djelo pravde. Kako vjerovati u mir ako je objektivno pravda i pravednost često neostvariva? Mir je ponajprije dar Božji. On se daruje čovjekovom srcu i savjesti. U tom smislu kao dar, on je djelo pravde i pravednosti, ali koja silazi »odozgo«. Dakle, pravda i mir će se susresti ali u milosnom stanju. 

POMIRENJE I PRAŠTANJE: Takvim razmišljanjem dolazimo do pomalo apsurdne situacije, kada je pravda u potpunosti neostvariva, a treba poći putem mira. Ljubav kao temeljna životna putanja sada zastaje i traži rješenje. Jasno da je ljubav našla rješenje, a to je pomirenje i praštanje. Uz pojmove pravda i mir, nužno se moraju povezati i pojmovi pomirenje i praštanje. Dakle, mir je dar Božji i djelo je pravde, ali pravda treba biti djelo ljubavi koja ne postoji u našem svijetu bez pojmova praštanja i pomirenja. Zgodno je sjetiti se dijaloga Don Kihota i Sancho Panse. U jednom trenutku Sancho Pansa želi čuti od Don Kihota što je to apsolutna istina. Nakon čestog ponavljanja tog pitanja, Don Kihot se sprema na odgovor. Nakon duge šutnje u jednom momentu staje i kaže Sancho Pansi: »Pazi, postoji samo jedan apsolutna istina, a ta je: Na svijetu sam jedini ‘ja’ ja. Drugoga nema.« Činilo se da je Sancho Pansa ovim odgovorom zadovoljan. Nakon nekoliko dana, ovaj puta bez pitanja, obraća se Don Kihot Sancho Pansi i kaže: »Ima još jedna apsolutna istina na svijetu«. Na to se Sancho začudi i zapita u sebi – zar stvarno mogu postojati dvije apsolutne istine? Nestrpljiv što je ta druga istina, zapita svog prijatelja: »Koja je to istina?« Odgovor je glasio: »Ta istina je da postoji na svijetu samo jedno ‘ti’, a to si ti. Drugoga nema.« Kada filozofski dublje analiziramo ovaj dijalog iz romana, onda nam se posve jasno očituje spoznaja da je svaki čovjek jedinstven, jedini i neponovljiv. Tom činjenicom ima i svoja jedina, jedinstvena i neotuđiva prava. Ako su ta prava samo genetska ili u kolektivu teritorijalna, kako ih ostvariti? I sada dolazimo do najdublje kršćanske istine, a to je otajstvo Isusa Krista. Njegov »ja« postao je naš »ti«. Našao se jedan »koji je ispraznio samoga sebe« i predao sebe za nas da bi mi u njemu našli spasenje, postali braća i ušli u baštinu Oca. To je otajstvo Krista – Spasitelja. Ali je njegova bit poruke opraštanje i pomirenje. Došao je na svijet da pomiri svijet. Pavao kaže: »On je Mir naš«. Dakle, Crkva stoji pred izazovom da svijetu i ovom zavađenom i nepravednom ponudi samo jedan izlaz: Isusa Krista. Stoga su kršćanske Komisije »Iustitia et pax« u isto vrijeme i glas i savjest suvremenog čovječanstva jer djeluju snagom poslanja Isusa Krista. To je težak put, ali jedini.

g