Arhiv tekstova

U hrvatskome se jeziku, za razliku od srpskoga, tuđa vlastita imena pišu onako kako se pišu u jeziku iz kojega potječu. To pravilo dovodi u nepriliku one koje su navikli pisati kao što govore, ali dovodi u nedoumicu i one koji se služe hrvatskim književnim jezikom. Pravopisna pravila vrlo su jasna i nedvosmislena. U »Hrvatskom školskom pravopisu« čiji su autori Babić, Ham i Moguš stoji: »Tuđa vlastita imena, ako potječu iz jezika koji se služi latiničnim pismom, pišu se onako kako se pišu u jeziku iz kojega potječu, izvorno: Shakespeare, Brecht, Hesse, Rabelais, Cervantes... Ako potječu iz jezika koji se služi ćirilicom, vlastita imena preslovljavamo iz ćirilice u latinicu«.

Na primjeru to izgleda ovako.

Nije dobro napisati:

- Vilijam Šekspir,  poznati engleski pjesnik i dramatičar, rođen je 1564. godine u Stratfordu na Ejvonu.

Nego:

- William Shakespeare, poznati engleski pjesnik i dramatičar, rođen je 1564. godine u Stratford-on-Avonu.

Obično se tuđa vlastita imena i tvorbeno prilagođuju hrvatskome jeziku i to tako da im se prilikom tvorbe pridodaju hrvatski nastavci  i dometci. Bilježimo pravopisni lik, koji je sukladan izgovornomu, do nastavka ili dometka.  Izgovornome liku /Šekspira/ odgovara pisani lik Shakespearea.  Pridjev  /Šekspirov/ u pisanome liku zabilježit ćemo Shakespeareov. 

Opće je pravilo da se nastavci i dometci pridodaju potpunom pravopisnom liku imena (Hugo, Hugoa, Hugou i pridjev  Hugoov),  ali se ponekad, kada  je takav  pravopisni lik sukladan izgovornom liku, nastavci i dometci pridodaju se pravopisnom liku bez završnog otvornika (a, e, i o, u). A to znači da izgovaramo /Bokačo-Bokača, (a ne Bokačoa!)/ pa se stoga i u pismu gubi otvornik /o/ u genitivu, dakle napisat ćemo Boccaccio-Boccaccia, a ne ne Boccaccioa.

Kod tvorbe pridjeva imamo još nekoliko pravila. Ako tvorimo pridjev od talijanskih imena na –ca ili –co ( koja izgovaramo ka, ko), umjesto /c/ pišemo (kao što i izgovaramo) /k/:  Petrarca –Petrarkin. Pridjevi koje tvorimo nastavcima –ski, -ovski ili –evski  pišu se prema izgovoru:  bodlerovski stih, šekspirovsko kazalište, danteovski ciklus, bajronovski duh...

Današnji ćemo jezični savjetnik zaključiti temeljnim pravilom: »Tuđa se imena hrvatskome jeziku prilagođuju tako da se izvorno napisanom imenu pridodaju padežni nastavci i tvorbeni dometci.«

g