Arhiv tekstova
10.10.2008
Vijesti
Koncert i izložba Subotičke filharmonije
Još jedan dokument o stogodišnjici
Subotička filharmonija održala je u Velikoj vijećnici Gradske kuće u ponedjeljak, 6. listopada, treći ovogodišnji koncert. Publika je imala prigodu čuti dva stavka iz svite »Perr Gynt« Edvarda Griega (Ases Tod, Anitras Tanz), djela koje je označilo početak orkestarskog muziciranja u Subotici prije točno sto godina. Na programu je bio i »Koncert za dva klarineta i orkestar« Karla Stamitza, kao i Mozartova orkestarska svita »Casaatione«. Kao solisti nastupili su članovi filharmonije – klarinetisti László Baráth i Lazar Kondić. Dirigent je bio gost iz Hrvatske, maestro Miroslav Homen.
Uoči koncerta u predvorju Gradske kuće otvorena je i dokumentarna izložba o stogodišnjem radu Subotičke filharmonije, na kojoj su predstavljeni plakati, programi i druga arhivska građa. Autori te izložbe su koncert-majstor i sadašnji član orkestra Tibor Pekár i predsjednik Subotičke filharmonije Miroslav Jovančić.
»Preko pet stotina koncerata, 250 umjetnika izvođača, 40 dirigenata – to je, ukratko, povijest Subotičke Filharmonije stare sto godina. Tu imate kratak presjek Subotičke filharmonije, počev od prvih dana kada je Ernest Lányi bio njezin direktor – osnivač, pa redom do ostalih, koji su najčešće bili i direktori Muzičke škole, preko Milana Arsića, Elvire Husar, Matije Murenjija, pa sve do posljednjeg plakata koji govori o večerašnjem koncertu. Nadam se da ćete ovdje naći zanimljive stvari, dokumente koji se rijetko kada prikazuju. Ja sam imao tu sreću da sam ih uspio sakupiti«, rekao je Tibor Pekár.
Također, prikazan je i desetominutni filmski zapis, priređen prigodom proslave 75. obljetnice Subotičke filharmonije, a čiji je autor također Tibor Pekár.
D. B. P.
Maestro Miroslav Homen
Gostovanje u Subotici je lijep izazov
Nikad prije u Subotici nisam dirigirao i ovo je jedan lijepi izazov,
posebice jer je u pitanju proslava – obilježavanje 100. godišnjice Subotičke filharmonije
Miroslav Homen rođen je u Dubrovniku 1940. godine. Muzičku akademiju, odsjek za kompoziciju i dirigiranje, završio je u Sarajevu 1966. Iste je godine postao dirigent sarajevske Opere i baleta. Od 1971. bio je honorarni suradnik Muzičke akademije za predmete zbor i zborno pjevanje, a od 1986. izvanredni je profesor za studij opernih uloga i korepeticiju opere. Bio je redoviti gost dirigent Sarajevske filharmonije i Orkestra RTV Sarajevo. Od 1988. do 1990. bio je direktor sarajevske Opere i Sarajevske filharmonije.
Kao gost dirigent nastupio je u svim kazališnim kućama bivše Jugoslavije i u mnogim europskim zemljama (Njemačka, Austrija, Mađarska, Španjolska, Ukrajina, Bugarska, Rumunjska, Rusija), a danas dirigira na pozornicama Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Osim dirigiranjem kontinuirano se bavi i simfonijskom djelatnošću.
Za vrijeme rata, 1992., odlazi u Rijeku, u Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca gdje preuzima posao dirigenta. Bio je ravnatelj Opere (1993./94.), a šef dirigent je do danas.
SUBOTIČKA VEZA: »Za moj dolazak u Suboticu najzaslužniji je kolega László Baráth, koji je profesor u Muzičkoj školi u Subotici i koji večeras svira solo. Mi smo surađivali u Sarajevu, gdje sam obnašao dužnost direktora Filharmonije«, kaže na početku razgovora za HR maestro Homen, objašnjavajući kako je došlo do njegova angažmana u Subotici.
»Nikad prije u Subotici nisam dirigirao i ovo je jedan lijepi izazov, posebice jer je u pitanju proslava – obilježavanje 100. godišnjice Subotičke filharmonije. Inače, postoji još jedna veza sa Suboticom. Naime, moja je žena prije 40 godina upravo u Subotici završila srednju Muzičku školu. U Subotici nismo bili poslije rata, bili smo prije 20 godina na proslavi njezinih 20 godina mature. Subotica mi se kao grad vrlo dopada, puna je zelenila, čujem da se radi i napreduje, to mi je drago, a Gradska kuća je poseban biser, baš kao i Velika vijećnica u kojoj nastupamo«, priča maestro Homen.
UMJETNIČKA DOSTIGNU-ĆA: Miroslav Homen je prije dvije godine obilježio četiri desetljeća svojeg umjetničkog rada. »To sam učinio prvo u Rijeci svečanom obnovom Verdijeva ‘Rigoletta’. A nakon dva mjeseca isti sam jubilej obilježio i u Sarajevu, gdje sam studirao kod našeg poznatog hrvatskog umjetnika Mladena Pozajića i započeo karijeru«, prisjeća se naš sugovornik.
Najviše, kako kaže, uživa u izvedbi vokalno-instrumentalnih djela, ali i nekih djela operne literature. »Iza sebe imam već puno Mozartovih ‘Requiema’, Handelovih ‘Mesija’... Primjerice, jedno djelo koje je izvođeno pod mojim muzičkim vodstvom, a bilo je poznato po cijeloj Jugoslaviji, jest ‘Carmina Burana’ Carla Offfa. Samo ta predstava je izvedena 110 puta. Teško je izvući jedan događaj kao nešto posebno u dosadašnjoj karijeri. Kad se čovjek svega sjeti, shvati kako je bilo toga puno«, kaže Homen, inače stručnjak za izvedbu Verdijevih i Puccinijevih opera.
Iako mu u biografiji stoji da je rođen u Dubrovniku, maestro je zapravo Kotoranin. »Rado i danas odlazim u Kotor. Pratim i život tamošnje hrvatske zajednice. Može se reći da se situacija nakon rata iz 90-ih puno popravila nabolje«, kaže on.
Njegov umjetnički habitus, prema ocjeni stručnjaka, sklon je mediteranskim kvalitetama, romantičarskom izričaju, dok njegov stav prema orkestru izražava stroge filozofske, etičke i stručne zahtjeve, ali i blagu ljudsku dušu. A sve navedeno, možemo slobodno reći, prikazao je gostujući i u Subotici.
D. B. P.
Izložba slika Marije Kovač otvorena u Somboru
Univerzalnost ljudskog
Izložba slika naziva »Čovjek u vremenu i prostoru« akademske umjetnice Marije Kovač, otvorena je u Galeriji »Garden art« u Somboru u petak, 3. listopada. Omiljena tehnika Marije Kovač je ulje na platnu, a ovo je njena prva samostalna službena izložba. Univerzalno ljudsko, ono što se može vidjeti kod svakog čovjeka na planetu, ljudske duše i ljudski doživljaj glavna su tematika slika ove umjetnice iz Sombora.
Na upit – gdje nalazi inspiraciju, Marija Kovač nam je rekla da zapravo ne zna što je inspiracija, jer je takoreći konstantno obuzeta njome, te joj je, kako dodaje, mnogo važnija koncentracija. Od milijun ideja, koje nosi u sebi, opredjeljuje se za jednu koju prenosi na platno. Neke posebne planove nema, ali njeguje nadu da će i dalje moći slikati. Marija Kovač je dosad sudjelovala na nekoliko kolonija, iako rad na njezinim slikama zahtijeva duže vremensko razdoblje od trajanja jedne likovne kolonije.
Miloš Pejović je u recenziji ove izložbe između ostalog napisao: »Markiranjem detalja u okviru konteksa Marija stvara posebnu atmosferu, figure nude tajnovitost, ljubav, harmoniju, korak prema Bogu. One su obično zaustavljene u pokretu, koji funkcionalno definira ideju slike. Ideje transponira u sliku snagom poteza i snagom boja. Potez joj odražava intezitet reakcije na izazove vidnog polja i sažima u sebi svu ekspresiju kojom ističe vitalitet, snagu, duhovitost...«
Marija Kovač je diplomirala slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu 2006. godine u klasi profesora V. Rančića. Živi i radi u Somboru.
Z. G.
