Arhiv tekstova

Članovi ZZ »Voćko« u vlasništvu imaju oko 500 hektara pod voćem, od čega su većinom zastupljeni zasadi jabuka, a ima i krušaka, šljiva, višanja i bresaka. 

Inicijativa za osnivanje ZZ »Voćko« nastala je iz potrebe za nabavom jeftinijeg repromaterijala u pokušaju povoljnije i kvalitetnije prodaje proizvoda. Organiziranjem zadrugara stalo se na put raznim nakupcima i mešetarima, koji su diktirali cijene i uvjete na tržištu. Na taj način uspjela se osigurati pomoć proizvođačima u pojeftinjenju proizvodnje, kao i daleko bolji pregled tržišta, što im omogućuje bolji plasman jabuka, a tako i postizanje povoljnije cijene. 

U posljednje tri godine u Tavankutu sve se više mladih opredjeljuje za voćarsku proizvodnju. Unatoč velikim ulaganjima u zasade (preko 10.000 eura po hektaru) u odnosu na ratarsku proizvodnju, dobit je veća. Djelatnost Zadruge »Voćko« je prvenstveno u njihovoj funkciji, jer im pruža povoljniju nabavu repromaterijala, sadnog materijala, prodaju, što im u određenoj mjeri daje sigurnost u izvesniju proizvodnju, nego što je ranije bila.

U sklopu Zadruge »Voćko« nalaze se i plantaže jabuka savjetnice za zaštitu bilja i voćarstvo mr. Ruže Petrine. Plantaže jabuka nalaze se u Gornjem Tavankutu i sađene su, kako kaže, sukcesivno, odnosno po nekoliko jutara svake godine, sukladno prihodima kojima se raspolagalo. Tako se sada na površini od 20 hektara prostire jabučnjak, u kojem je proteklih tjedana bilo vrlo živahno. Vrijeme berbe dovelo je berače iz sela i okolnih mjesta, te su tako voćnjaci, kao i svake godine u jesen, postali mjesto gdje se čuje graja veselog razgovora i pjesme berača.

BERBA: U prvom se branju beru najzreliji plodovi, i tada se »skine« oko 70 posto roda. U drugom prolazu, koji slijedi poslije nekoliko dana, bere se sve.

Na plantažama dominiraju domaće, klasične konzumne sorte, kao što je »ajdared«, koji je vrlo zahvalna sorta na pjeskovitom tlu, zatim »zlatni delišes«, koji je najbolje rodio ove godine, a tu su još i »jonagold« i »greni smit«. Ostale sorte sađene su u svojstvu oprašivača i postotno su manje zastupljene, a to su – »gloster«, »florina«, »gala«, »arleta«, »topaz«, te svojedobno na Zapadu popularna sorta – »breborn«. Prema riječima Petrine, trendovi u svijetu postoje i u proizvodnji jabuka, te ih se mora pratiti, ukoliko se želi ići u korak sa svijetom. Zasađene novije sorte na njezinim plantažama za sada su u postupku ispitivanja glede njihova ponašanja, zaštite, prinosa i potražnje na tržištu.

»Jabuka puno daje, ali i puno zahtijeva«, objašnjava Petrina. »U voćnjaku svaki dan treba pratiti promjene i na vrijeme stručno reagirati. Jedino tako će uzvratiti bogatim i kvalitetnim rodom«. 

Međutim, voćnjak je tvornica pod otvorenim nebom, u čijoj proizvodnji često nije dovoljno znanje, rad i stručnost, jer je izložena brojnim prirodnim nepogodama, kojima se teško suprotstaviti. Tako je ovogodišnja berba kod većine proizvođača privedena kraju, jer su posljedice mraza značajno umanjile rod voća, posebno jabuka. 

Zbog relativno kratkog optimalnog vremena, takozvanog »prozora berbe«, i u pravilu premalo dovoljno kvalificirane radne snage, a dodatno zbog neiskustva voćara i u pravilu loše organizacije rada, ambalaže, opreme i mehanizacije, često kod velike većine voćara dolazi do kašnjenja u optimalnim rokovima. To je uzročnik lošijih konačnih rezultata i gubitaka većine ostatka dohotka na deklasaciji plodova, a naročito visokim gubitcima težine – kalu, zbog prekasne berbe i loših polaznih parametara voća za dobro skladištenje. Tako se može u par dana porušiti sve što se gradilo cijelu godinu. 

ZAŠTITA: Zaštita voćnjaka od bolesti i štetnika u današnje vrijeme vrlo je bitna, ističe Petrina. »Novije tehnologije i uzgojni oblici donose i nove probleme, što od nas, stručnjaka, zahtijeva konstantno praćenje trendova u voćarstvu, nove tehnologije, pristupa u primjeni kemijskih preparata, agrotehnike, procjenu optimalnih rokova berbe za predviđene načine prodaje, kao i uvjeta skladištenja voća«.

Glavni uzročnik pojave štetnika posljednjih nekoliko desetljeća je populacija biljaka. »Ranije je bilo znatno manje zasađenih biljaka, koje su se, kako bi opstale, uspjele prilagoditi vanjskim utjecajima, te se najviše primjenjivala mehanička zaštita. Danas su zastupljene visokokvalitetne sorte, ali i visoko-osjetljive, što dovodi do pojave i umnažanja patogenih bolesti biljaka«, kaže Ruža.

Stoga voćari moraju pristupiti educiranoj i konvencionalnoj zaštiti, koja uvažava karencu, odnosno razdoblje od primjene preparata do momenta berbe, kao i razinu ekoloških performansi preparata. »Nakon ekspanzije kemije, sada je došlo vrijeme novije generacije preparata, brzorazgradivih na suncu i kiši, čija pravilna uporaba ne bi trebala štetiti proizvođačima i okolišu. Novi pravac u zaštiti je biozaštita, koju si, nažalost, veliki postotak voćara još ne može priuštiti«. Naime, problem se javlja u rodu novih, ekoloških sorti, kao što su prima ili topaz, koji je vrlo mali, a osim toga, zbog kiselog okusa, slaba je i tražnja na tržištu. Dakle, unatoč tolerantnosti ekoloških sorti jabuka na brojne bolesti, pa tako i smanjenoj potrebi za njihovom zaštitom, potrošači žele klasične, starinske sorte, koje zahtijevaju i klasičnu zaštitu. 

Najčešća i ekonomski najštetnija bolest je svakako tzv. fuzikladij (čađava krastavost), protiv čega se voćari bore preparatima sa širom primjenom, čime sprečavaju i mogućnost pojave drugih biljnih bolesti. Što se tiče štetočina, tu je na prvom mjestu cidija ili dobro znana crvljivost plodova, kod čijeg suzbijanja postoji tendencija smanjivanja kemijskih preparata na svega nekoliko, koji će biti strogo ciljani. »U talijanskoj regiji Južni Tirol, koja važi za europski centar jabučarstva, prihodi proizvođača omogućuju i primjenu novih tehnologija, kao što su tzv. ‘seksualni zbunjivači’. Ova krajnje sigurna, ali i znatno skuplja tehnologija predstavlja sintetizirane hormone iz organizma insekta, koji kod mužjaka i ženke izazivaju konfuziju, kako ne bi došlo do oplodnje i polaganja jaja štetočina na biljku«, objašnjava Petrina.

Što se tiče zaštite biljaka od suše, u njezinim je voćnjacima postavljen sustav za navodnjavanje »kap po kap«. Uključuje se kada nema dovoljno padalina, tako da je u svim fazama razvoja jabuke vlažnost odgovarajuća, osobito u vrijeme cvjetanja, zametanja i razvoja plodova, ali i stvaranja cvjetnih pupoljaka za iduću godinu. »Dakle, voćnjak traži svakidašnju pozornost radi kontrole uvjeta za pojavu bolesti i štetočina, jer i najmanje zakašnjenje u zaštiti ostavlja posljedice, koje se kasnije teško otklanjaju«, kaže Petrina koja, osim zaštite svojih plantaža, pruža usluge zaštite biljaka i ostalim proizvođačima na području Tavankuta. Petrina pomaže voćarima kao članica stručnog tima, koji djeluje u sklopu poljoprivredne ljekarne »Agropest« u Tavankutu, koja je jedna u lancu poljoprivrednih ljekarni tvrtke »MaganYu« iz Subotice.

SKLADIŠTENJE: Proizvođači jabuka u Tavankutu imali su niske prihode i dobit u posljednjem desetljeću zbog nepouzdanog tržišta za prodaju jabuka i nemogućnosti korištenja hladnjača nakon branja. Zbog ovih i drugih faktora čak 50 posto jabuka je trunulo u voćnjacima, jer poljoprivrednici nisu imali mogućnost korištenja skladišta. Stoga je zajednički interes tavankutskih voćara rezultirao izgradnjom triju hladnjača, u kojima se ovih dana skladište jabuke. Moderno opremljene Ulo-komore, s računalnom kontrolom temperature i razine kisika, omogućile su zadrugarima povećanje prihoda, tako što će prodavati jabuke kupcima tijekom cijele godine. Na taj način jabuke više ne trunu u voćnjacima, već se prodaju kada tržišne cijene dostignu najvišu razinu. »Sukladno tome da je rod mali, očekuje se viša cijena na domaćem, nego na inozemnom tržištu«, ističe Petrina.

Pune palete odvoze se u hladnjaču i skladište na temperaturi od 2 do 4 stupnja i relativnoj vlažnosti od 90 posto sve do lipnja. Prije samog skladištenja provodi se postupak zaštite jabuke od tzv. sekundarnog fuzikladija, koji se javlja tijekom faze mirovanja jabuka u skladištu. Općenito vrijedi pravilo da se tijekom sušnih godina može očekivati manje problema s bolestima jabuke tijekom skladištenja, ali iskustva dokazuju da sve meteorološke posebnosti imaju veliki utjecaj na pojavu i razvoj poremećaja plodova jabuke. Pritom su velike razlike u vrsti, dinamici i štetnosti pojedinih skupina bolesti jabuke između izrazito sušnih sezona u odnosu na prekomjerno vlažne proizvodne godine.

TRŽIŠTE: U posljednje vrijeme najveći dio voćarske proizvodnje plasira se na tržište Rusije. Zahtjevi ruskog tržišta su velike količine robe, dobar asortiman i kvalitetno pakiranje. Rusko tržište je sve zahtjevnije, prisutna je roba iz cijelog svijeta, te je potrebno slijediti svjetske standarde kvalitete. Tako se trenutačno u Rusiju uvoze jabuke iz Poljske, gdje je ove godine bio dobar prinos, pa je to uzrok niže cijene na ruskom tržištu nego na domaćem, na koje ovih dana stiže i jabuka iz uvoza, jer se očekuje rast berzanske cijene.

Kvaliteta tavankutskih jabuka, koje se uzgajaju na pijesku, već je osvjedočena na domaćem i inozemnom tržištu, na koje se izvoze najvećim dijelom  konzumne jabuke, dok su ostale namijenjene industrijskoj preradi. 

Postoji tendencija da se dio jabuka izvozi i u zemlje Europske Unije. Prema riječima Ruže Petrine kvaliteta tavankutske jabuke može zadovoljiti europske standarde, ali još uvijek postoji problem državne regulative, koja sporo prati  potrebe proizvođača. Međutim, treba napomenuti da se i glede toga u našoj zemlji situacija mijenja nabolje, jer se uvodi pozitivna edukacija proizvođača, od kojih je jedan u okolici Valjeva počeo razmišljati na drugačiji način, odnosno, njegovi voćnjaci zadovoljavaju tzv. »global gap« standarde i prodaja u inozemstvu mu je otvorena.

Razmišljanja u smjeru stjecanja potrebnih tehnološko-organizacijskih znanja za učinkovitu i kvalitetnu berbu plodova, uz zajedničko zadovoljstvo proizvođača, svakako donosi i Tavankućanima vedriju sliku mogućnosti pristojne ekonomike proizvodnje i dovoljnog ostatka dohotka.

Marija Matković