Arhiv tekstova

Tjedan pred nama donosi nam obilježavanje 16. listopada, dana rođenja bana Josipa Jelačića, jednog od četiri službena praznika hrvatske zajednice u Srbiji. I, dok čelnici HNV-a pripremaju ovogodišnju svečanost, prigoda je podsjetiti se i inicijative koja je svojevremeno za cilj upravo imala, između ostalog, ime bana Josipa Jelačića čvršće vezati uz hrvatsku zajednicu u ovoj zemlji. Jer nije tajna da mnogi ovdašnji Hrvati, a osobito Hrvati u Hrvatskoj, niti ne znaju da je najpoznatiji hrvatski ban rođen s ove strane današnje državne granice, u Petrovaradinu, te da ga s ponosom možemo nazvati »naše gore listom«.

Riječ je, dakle, o projektu hrvatske zajednice i Hrvatskog nacionalnog vijeća, da se otkupi rodna kuće bana Jelačića u Petrovaradinu i da se ta zgrada pretvori u Hrvatski dom, odnosno pokrajinsku ispostavu hrvatskih institucija i sjedište lokalnih hrvatskih udruga. Projekt je do prije dvije godine vodilo Hrvatsko nacionalno vijeće, poduprt je od najviših državnih dužnosnika i Republike Hrvatske i Republike Srbije, ali je naprasno zaustavljen i u posljednje se dvije godine uopće više ne spominje.

OPTIMIZAM JE BIO REALAN: Prihvaćanje te inicijative službeno je ovjereno odlukom HNV-a broj OV-009-22 od 14. siječnja 2006. godine, na sjednici održanoj u Somboru. Tada je većinom glasova vijećnika HNV-a, uz samo jedan suzdržan glas, usvojen prijedlog da Hrvatsko nacionalno vijeće pristupi realiziranju projekta – rekonstrukciji i pretvaranju rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu u Hrvatski dom. Zamišljeno je da se u toj zgradi otvori Muzej bana Jelačića, te da se tu smjeste novosadski uredi HNV-a, hrvatskih političkih stranaka i drugih hrvatskih institucija i udruga, te dopisništvo Hrvatske riječi.

Rodna kuća bana Jelačića nalazi se u glavnoj petrovaradinskoj ulici, u neposrednoj blizini crkve sv. Jurja, u kojoj je mali Josip Jelačić 1801. godine kršten. Kuća je zapravo zgrada s četiri stana i četiri različita vlasnika, te vinarijom u podrumu u vlasništvu jedne tvrtke. Tadašnji predsjednik HNV-a Josip Z. Pekanović neformalno je razgovarao s vlasnicima stanova i vinarije, a oni su izrazili načelnu spremnost prodati svoje stanove, ili ih zamijeniti za neke druge u gradu. 

U obrazloženju prijedloga tadašnji je predsjednik HNV-a Josip Z. Pekanović, prema zapisniku, na toj sjednici HNV-a rekao kako je inicijativa postojala veoma dugo, te da nakon obavljenih razgovora s vladinim predstavnicima i Republike Srbije i Republike Hrvatske, može tvrditi kako su izgledi da se inicijativa ostvari – prilično veliki.

Optimizam je temeljen na prethodno potpisanom sporazumu između Srbije i Hrvatske o međusobnoj zaštiti manjina, te njegovim stupanjem na snagu, nakon čega su odmah uslijedili pozitivni koraci u korist srpske zajednice u Hrvatskoj: gradnja Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu, te obnova rodne kuće srpskog znanstvenika Milutina Milankovića u Dalju. Kao pandan ovim projektima u Hrvatskoj, u HNV-u je, dakle, odlučeno, a načelnu su suglasnost dali i premijeri Ivo Sanader i Vojislav Koštunica, kao i pokrajinski premijer Bojan Pajtić, da bi otkup i preuređenje Jelačićeve kuće u Petrovaradinu bilo dostojno jednog dijela potreba hrvatske zajednice u Srbiji. 

NEGDJE JE IPAK ZAPELO: »Nakon što je projekt usvojen na sjednici HNV-a predočio sam ga vladama i Republike Hrvatske i Republike Srbije i o tome se u nekoliko navrata razgovaralo na sastancima Međudržavnog povjerenstva«, kaže za HR nekadašnji predsjednik HNV-a Josip Z. Pekanović. »Na tim je sastancima projekt prihvaćen kao realan i svrsishodan. Prilikom posjeta premijera Ive Sanadera Beogradu u srpnju 2006. godine bio sam nazočan tijekom njegova razgovora sa srbijanskim premijerom Vojislavom Koštunicom u Vladi Srbije, gdje su se oni dogovorili pristupiti ostvarenju projekta. Nakon toga premijer Koštunica mi je rekao kako je za ostvarenje prve faze, a to je prijenos vlasništva na HNV, odnosno otkup stanova i poslovnog prostora u kući bana Jelačića, zadužio svog savjetnika. Projekt sam predstavio i predsjedniku Izvršnog vijeća APV Bojanu Pajtiću, koji ga je prihvatio, o čemu postoji i pisani trag u HNV-u. Namjeru je također pozitivno ocijenio i tadašnji predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, a gradonačelnik Zagreba Milan Bandić nam je čak rekao, kada smo kao izaslanstvo vojvođanskih Hrvata u ljeto 2006. godine bili kod njega, kako će Grad Zagreb financirati rekonstrukciju kuće, nakon što ona prijeđe u vlasništvo HNV-a. S inicijativom je upoznat i predsjednik RH Stjepan Mesić, koji je ideju također podržao.«

No, i pokraj pozitivnih reakcija sa svih strana, negdje je zapelo, jer se, evo već skoro dvije godine, o kući bana Jelačića ne može čuti niti jedna jedina riječ, iako službena odluka HNV-a nikada nije promijenjena. A nije baš da takav objekt hrvatska zajednica ne bi znala iskoristiti.

»U prilog ovoj našoj inicijativi išle su i neke druge stvari«, kaže Josip Z. Pekanović. »Naime, Srpsko kulturno društvo ‘Prosvjeta’ iz Zagreba prije Drugog svjetskog rata imalo je zgradu u Zagrebu koja je nacionalizirana i koju su oni tražili od Republike Hrvatske natrag. Taj je njihov zahtjev poduprla i Vlada Republike Srbije, s tim da je iz Vlade Srbije obećano kako će se uraditi sve da se i hrvatskoj zajednici omogući vlasništvo nad kućom bana Jelačića u Petrovaradinu. Budući da je objekt u Zagrebu veće vrijednosti od objekta u Petrovaradinu, obećan nam je i jedan objekt u Beogradu za potrebe HNV-a. Nakon što sam se povukao s mjesta predsjednika HNV-a početkom 2007. godine, o svemu sam upoznao nove čelnike HNV-a i predao im svu dokumentaciju, ali, nažalost, od tada pa do danas po tom se pitanju nije ništa uradilo.«

Memorijalni centar »Nikola Tesla« u Smiljanu svečano je otvoren 10. srpnja 2006. godine, obnova kuće Milutina Milankovića u Dalju svečano je završena 13. srpnja 2007. godine, a od Hrvatskog doma u kući bana Jelačića u Petrovaradinu – za sada ni traga.

Zvonimir Perušić