Arhiv tekstova

Učenicima prvog razreda Gimnazije »Svetozar Marković« u Subotici u petak, 3. listopada, podijeljeni su udžbenici koje je osiguralo Hrvatsko nacionalno vijeće. S obzirom na to da udžbenici na hrvatskom jeziku nisu dobili dozvolu od Ministarstva prosvjete i sporta Republike Srbije, učenici koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku u Gimnaziji koristit će udžbenike na srpskom jeziku, pisane ćiriličnim pismom. Učenici su ove udžbenike dobili besplatno od strane HNV-a, za koje je, kako je rečeno, izdvojeno 121.000 dinara. Za ove učenike će stići i knjige iz Hrvatske, koje će moći koristiti u skladu s odobrenjem. 

»Udžbenici za osnovnu školu će stići iz Republike Hrvatske, i iz njih će djeca raditi po planu i programu Republike Srbije. Nažalost, Ministarstvo prosvjete i sporta nije odobrilo niti jedan udžbenik koji bi se koristio u osnovnoj školi, pa niti čitanku iz Hrvatskog jezika. »Kontaktirali smo mnoge u vezi ovoga problema, a OEBS nam je jedini odgovorio i zainteresirao se za naš problem.  Tražili smo 382 naslova, a odobreno nam je 10 priručnika i 5 udžbenika, te će, nažalost, djeca u srednjoj školi učiti iz knjiga koje su tiskane na ćirilici. Jedina mogućnost je da ravnatelji škola na svoju odgovornost odobre hrvatske udžbenike«, rekla je članica IO HNV-a zadužena za obrazovanje Stanislava Stantić–Prćić.

Nastava na hrvatskom jeziku je počela 2000. godine i radilo se, uz dobru volju, bez odobrenja. Od 2006. se traži dozvola i te su godine svi udžbenici bili odobreni i to odobrenje je važilo za naredne godine. Od ove godine se opet za svaku godinu mora tražiti odobrenje. 

»Nije nam jasno kako smo za 2006. dobili suglasnost za sve udžbenike, a sada za te iste udžbenike nemamo suglasnost. Ako nizašto drugo nismo mogli dobiti dozvolu, onda je bar trebala biti odobrena čitanka za hrvatski jezik, jer inače djeca nemaju iz čega učiti. Razumijem da nisu sve knjige iste s programom Republike Srbije, ali ni ova država nema drugačiji plan i program, jer su oni koji su bili zaduženi za izradu plana i programa u Republici Srbiji pravili nastavni plan i program i za hrvatski jezik. Razgovarala sam s načelnicom ministarstva, koja je rekla da je to stručni tim ljudi odredio tako te da ona nema namjeru protiv njihovog mišljenja ništa poduzimati. Jedini koji bi nam mogao pomoći jest pokrajinski tajnik dr. Zoltan Jegeš. Za mađarske udžbenike je poslana molba za 82 naslova i isti broj je i odobren«, rekla je Stanislava Stantić–Prćić. 

Suglasnost će se i ubuduće morati tražiti svake godine, no to predstavlja dodatnu komplikaciju jer, kako je rekla Stanislava Stantić–Prćić, u Hrvatskoj traže da se knjige nabavljaju od više izdavača, te će sljedeće godine biti ponuđeni svi mogući izdavači koje hrvatska ima, što će povećati odobreni broj knjiga, ali i posao i trošak. Na pitanje o eventualnom tiskanju knjiga na hrvatskom jeziku u Srbiji, rečeno je kako je država obvezna tiskati knjige, ali koliko će ona tu obvezu izvršiti – to se ne zna. 

»Poznato je kako nastava na hrvatskom teče već sedam godina i mi imamo samo prirodu i društvo za treći razred, koja je prevedena sa srpskog na hrvatski, a to nije rješenje. Nama trebaju novi udžbenici na hrvatskom jeziku, koji će biti prilagođeni nastavnom planu i programu Republike Srbije, ali koji će imati dozvoljenih 30 posto uključenih nacionalnih elemenata. To je ono što smo tražili na početku, jer nama ne vrijedi da se srpski udžbenici prevode na hrvatski jezik«, kazala je Stanislava Stantić–Prćić. 

Ž. Vukov