Arhiv tekstova

Bez sporta ne bi bilo niti sportskih navijača, ali isto tako bez navijača sport ne bi niti imao smisla. Jer publika je najljepši ukras svakoga sportskoga događaja, a njezini komentari, izraženi kroz odobravanje ili negodovanje, sastavni su dio cjelokupnog ambijenta na stadionu ili u dvorani. Subotičanin Grgo Merković (1951.) cijeli je svoj dosadašnji život sportski navijač s obzirom da je još u petoj godini života otišao na svoju prvu nogometnu utakmicu. 

Vaša navijačka priča započinje još davne 1956. godine kada ste sa samo pet godina »upisali« svoj prvi navijački izlazak na nogometnu utakmicu.

Zbilja, bilo je to prije više od 50 godina u Pačiru, gdje sam tada živio sa svojim roditeljima, ali je interesantno kako sam na tu nogometnu utakmicu lokalnog nogometnog kluba otišao sasvim sam, unatoč činjenici da sam imao svega pet godina. Otišao sam iz čiste dječje radoznalosti i zauvijek ostao u svijetu sporta.

Jeste li se i sami aktivno bavili nekim sportom?

Sve do svoje 25. godine aktivno sam se bavio nogometom igrajući u Pačiru, potom u momčadi Solida iz Subotice i na koncu karijere u Čantaviru. No, kada sam se oženio i zasnovao obitelj odlučio sam prestati s igrom i »preselio« se na tribine na kojima sam i dan-danas.

Svaki nogometni navijač ima svoj omiljeni klub. Koji je Vaš?

Iako volim gledati sve lokalne klubove, ipak bi se moglo reći kako sam najviše »Bačkist«, tj. navijač najstarijeg nogometnog kluba u državi. Od 1976. godine gledao sam gotovo sve prvenstvene i prijateljske susrete Bačke na njezinom stadionu kraj Somborske kapije. Ali isto tako mogu reći kako sam svih proteklih godina redovito gledao i Spartak, Palić, Solid i svojevremeno, nekadašnju, Zorku...

Kako ste uspijevali biti na svim tim susretima i koliko biste utak-mica stigli pogledati tijekom nogometnoga vikenda?

U prosjeku, ukoliko je to po rasporedu i satnici odigravanja moguće, uvijek stignem na 3-4 nogometne utakmice. I danas redovito, osim utakmica u gradu, primjerice, pratim sve susrete i na Paliću.

Pratite li još neki sport izuzev omiljenog nogometa?

Redovito idem u subotičku Dvoranu sportova i pratim košarkaške, te rukometne i odbojkaške susrete gradskih ligaša.

Kada ste već toliko vezani uz sport sljedeće se pitanje nameće samo po sebi. Pratite li sport i putem televizijskih prijenosa?

Naravno, trudim se pogledati i gotovo sve što bude na televizijskim programima. A zahvaljujući kabelskoj televiziji zbilja se ima što vidjeti. Ipak najljepše je sport gledati uživo i biti dijelom cjelokupnog ambijenta, bilo na nogometnom stadionu ili u sportskoj dvorani.

Jeste li uspjeli i članove Vaše obitelji privoljeti sportskom navijanju?

Svojevremeno, dok sam i sam aktivno igrao nogomet, moja je supruga često dolazila gledati utakmice koje sam igrao, ali je poslije to više nije zanimalo, baš kao niti našu kćer, pa sam ostao jedini navijački »predstavnik« svoje obitelji.

Koju biste nogometnu utakmicu izdvojili kao jednu od nezaboravnih u Vašem bogatom navijačkom opusu?

Nikada neću zaboraviti nogometni susret između Spartaka i tuzlanske Slobode koja je odlučivala o ostanku u tadašnjoj Prvoj ligi. Nažalost svih nas na stadionu, Spartak je promašio jedanaesterac i ispao u Drugu ligu.

Imate li kakvih navijačkih želja glede budućeg gledanja određenih sportova na subotičkim sportskim borilištima?

Volio bih ubuduće gledati nogometne i košarkaške prvoligaške susrete subotičkih ligaša, jer smatram kako je publika u ovome gradu zaslužila imati svoje momčadi u najelitnijem rangu natjecanja.

Što je Vaša najveća navijačko-gledateljska želja?

Volio bih, barem jednom uživo na stadionu, pogledati finale SP ili Lige prvaka u nogometu.

g