Arhiv tekstova

Naziv egzonim dolazi od grčkih riječi exotikos – stran i onoma – ime. Egzonimi su hrvatski nazivi za naseljena mjesta izvan hrvatskoga jezičnog prostora.

Nerijetko se nađemo u nedo-umici kako napisati naziv nekoga europskoga ili svjetskoga grada. Ponekad pišemo i govorimo upravo onako kako pišu i govore njegovi stanovnici, no problem nastaje kada  pišemo i izgovaramo drukčije od žitelja toga grada. Primjera imamo napretek. Tako ćemo mi za češku prijestolnicu napisati i reći Prag, dok će stanovnici toga prelijepoga grada napisati Praha. 

Bliski su nam i općepoznati primjeri Budapest – Budimpešta, Roma – Rim, Napoli – Napulj, Paris – Pariz… U ovim je primjerima lako prepoznati korijen riječi iako je izmijenjen, no postoje gradovi čiji je naziv u hrvatskome jeziku posve različit od izvornoga. Najpoznatiji je primjer zasigurno naziv glavnoga austrijskoga grada. Mi ćemo reći i napisati Beč, a izvorni je naziv Wiena. Učeći u školi povijest naučili smo da smo Veneciju nekada nazivali Mlecima, Bratislavu Požunom, a za glavni turski grad Istanbul nekada su se rabila dva naziva Carigrad i Konstantinopol. Takvi se nazivi zovu egzonimi. 

No nismo mi Hrvati jedini koji rabimo egzonime, zanimljivo je da će Nijemci za talijanski Milano i danas reći Mailand, no za hrvatski glavni grad više neće, kao što su nekada govorili, reći Agram. Čitateljice (i čitatelji) koji su pozorno pratili hrvatsku sapunicu »Ljubav u zaleđu« zasigurno se sjećaju ovoga naziva, a vjerojatno nisu znali da je to nekadašnji naziv za hrvatski glavni grad.

Danas je težnja da se pišu izvorna imena gradova zbog lakšega snalaženja u međunarodnome prometu, no svakako bi bilo dobro sačuvati stare nazive koje smo prilagodili normama hrvatskoga jezika. O tome kako pisati nazive gradova i tuđa vlastita imena čitajte u sljedećem broju.