Arhiv tekstova

Himnom »Šokadija« Božane Vidaković u izvedbi hrvatskih udruga Šokaca Podunavlja,  uz pratnju tamburaškog sastava KPZH »Šokadija« iz Sonte, otvorena je književna večer »O jeziku šokačkom« koja je održana u prošlu subotu 27. rujna u Hrvatskom domu u Somboru. 

Književnu večer organizirala je Udruga građana »Urbani Šokci« u sklopu manifestacije »Tragovi Šokaca«, koja se održava u povodu 320. obljetnice doseljavanja Hrvata Šokaca od Gradovrha do Bača.

Uz Mariju Šeremešić, predsjednicu UG »Urbani Šokci« i voditeljicu programa, riječi pozdrava uputila je i predsjednica Organizacijskog odbora manifestacije »Tragovi Šokaca« Stanka Čoban rekavši: »Šokačka i bunjevačka grana rastu na istom stablu, pjevamo i igramo zajedno, divanimo, a taj nas je divan i okupio ovdje večeras. Bilo bi lijepo kada bi ovakvih susreta bilo više i češće, jer onda ni mi, ni naša djeca ne bismo zaboravili divanit.«

PODRIJETLO IMENA: Književnu večer otvorila je magistra Vera Erl koja je govorila o podrijetlu imena Šokac, o podrijetlu samih Šokaca, te o njihovim migracijskim kretanjima. Iznijela je tako i interesantan podatak da naziv Šokac dolazi iz turskog izvora, a prvi se put u pisanom obliku pojavljuje 1615. godine, kada se spominje u spisu Ahmeda I., koji navodi da su Šokci pučani druge latinske vjere.

Prof. dr.  Ljiljana Kolenić je govorila o gramatici i gramatičkim pravilima, te upozorila na bitne osobine šokačkog govora. U dijalektološkim raspravama često se nailazi na pojam slavonski dijalekt, što je isto što i šokački govor, kako ga najčešće naziva puk. Profesorica Kolenić je upozorila da se ponekad čini nepravednim šokački govor nazivati slavonskim dijalektom jer šokački se govori i izvan Slavonije – u Srijemu, Baranji i izvan hrvatskih granica. Šokački govor je starohrvatski govor, a takvi su govori s dijalektološkog stajališta najzanimljiviji, po riječima profesorice Kolenić. U nastavku je govorila o osnovnoj razlici naglaska kod Šokaca i Bunjevaca i o razlikama u naglasku kod samih Šokaca. Naglasila je kako po govoru razlikujemo Šokce ikavce kojih najviše ima u Bačkoj, Šokce ekavce sa šokačkim naglaskom, te ikavsko-jekavske i ikavsko-ekavske Šokce. Svoje je izlaganje profesorica Kolenić završila riječima jednog od najvećih srpskih jezikoslovaca koji je napisao kako šokačkim, odnosno slavonskim dijalektom govore  isključivo Hrvati.

PISANI SPOMENICI: O pisanim spomenicima i o istraživanju šokačkog govora kojim se već duže razdoblje bavi,  govorio je prof. dr. Goran Rem. On je iznio interesantne podatke koje je pronašao povjesničar Stanko Andrić  u suradnji sa svojom sestrom koja je turkologinja. Naime, u Požegi su pronađeni spisi na turskom jeziku, koji su u ritmici i  motivima zapravo bećarci, odnosno dvostisi. Profesor Rem je naglasio i važnost đakovačkog biskupa Antuna Mandića i njegovih djela za šokački govor i književnost, kao i Ivice Okrugić,a koji je napisao dramu »Šokica«, kao i drugih hrvatskih književnika.

Prof. dr. Helena Sablić-Tomić sažeto je govorila o knjizi »Slavonski tekst hrvatske književnosti«. Želja je bila ovom knjigom reći budućim povjesničarima hrvatske književnosti da postoji korpus autora i njihovih književnih djela koji svojom specifičnošću tvore zaseban podkorpus slavonskog teksta hrvatske književnosti, odnosno šokačke književnosti. Profesorica Sablić-Tomić naglasila je kako identitet domaćeg slavonskog ognjišta u većini slučajeva u književnim djelima čuvaju žene. One su prepričavale priče, očuvale tradiciju šokačkog jezika i običaja kao likovi u pojedinim pričama, okupljale oko stola i djeci prenosile i utiskivale ono što je možda već i zaboravljeno.

Predavanje o šokačkom govoru zaključila je profesorica Vera Erl riječima književnika Vladimira Rema: »Mi Šokci smo Hrvati duhom i dahom.«

Ova književna večer bila je prožeta i stihovima šokačkih pjesnika Ante Jakšića, čiju je pjesmu »Šokica« pročitala Marija Šeremešić, a pjesnici, sudionici »Lire naive« Marica Mikrut i Josip Dumenčić Meštar, pročitali su svoje pjesme. Nakon književne večeri koja je okupila lijep broj publike, prisutni su mogli probati stari šokački specijaliteti, a kako je i običaj u Šokaca, zapjevala se pjesma i po koji bećarac.

Književnoj večeri, između ostalih, nazočili su predstavnik HNV-a preč. Josip Pekanović i prof. Tomislav Žigmanov, direktor NIU »Hrvatska riječ« Ivan Karan, ravnatelj Kulturnog centra općine Bilje Zdravko Odorčić, kao i članovi organizacijskog odbora manifestacije »Tragovi Šokaca«, te predstavnici Crkve, institucija, kulturno-umjetničkih udruga, političkih stranaka i medija.

Zlatko Gorjanac