Arhiv tekstova

Nakon završene Ekonomske škole u Subotici Marko Balažević je fakultet prošle godine upisao u Zagrebu. O tome kako se vojvođanski studenti pripremaju za studiranje u Hrvatskoj, kako se tamo snalaze i na što sve imaju pravo tijekom studiranja, Marko Balažević govori za Hrvatsku riječ.

 

Što studirate i zbog čega ste odlučili studirati baš to i baš u Hrvatskoj?

Meni je odlazak u Zagreb, a još važnije, odabir studija, oduvijek bio nešto samorazumljivo. Nešto što se nije dovodilo u pitanje. Studiram politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Ne mogu se točno sjetiti momenta u mom životu kada sam čvrsto odlučio studirati ovo što studiram, ali mogu ustvrditi da su moja interesiranja išla u ovom pravcu od kako znam za sebe. Bio je to logičan izbor, nešto normalno. U velikoj je mjeri za to zaslužna sredina u kojoj sam odgojen, knjige s kojima sam odrastao, ali više od svega – moji roditelji. Interesiranja i želje za ovu vrstu studija nikada nije falilo. 

Još jedan od razloga, pragmatički gledano, je i činjenica da je zagrebački Fakultet političkih znanosti najbolji na prostoru bivše SFRJ. Ne mogu zanemariti niti činjenicu da živim i radim u svojoj domovini, iako to nikada nije bio jedini razlog za moj odlazak u Hrvatsku, no, svakako je lijepo biti među svojima. Mogu reći da je moja odluka skup više motiva, kako pragmatičnih tako i emotivnih, koji su odredili moj put i zbog toga sam danas tu gdje jesam.

 

Kako je izgledao Vaš dolazak u Zagreb, prvi odlazak na fakultet?

Sjećam se da sam došao na prijam-ni ispit, sam među više od tisuću kandidata. Dan prije toga su na HTV-u objavili da se na Fakultet političkih znanosti prijavio najveći broj kandidata, čak 4 kandidata na jedno mjesto. Svima nam je, naravno, bio cilj proći taj prijamni. No, sve je prošlo odlično, na rang-listi sam se plasirao na 22. mjesto od 1160 kandidata. Kasnije, kada su počela predavanja, uklopio sam se sasvim prirodno. Već sam prvi dan upoznao prijatelje, s kojima sam i danas u odličnim odnosima.

 

Kako su prethodno tekle pripreme za odlazak na studij u Zagreb, ovdje u Subotici? Tko se ovdje organizirano bavi pripremom studenata?

Same pripreme su, naravno, kombinacija individualnog rada i onog dijela koji je organiziran za sve buduće kandidate na prijamnim ispitima u Hrvatskoj. Postojala je pripremna nastava koja je održavana u gimnaziji u Subotici. Ta je nastava bila namijenjena za sve srednjoškolce koji kane ići na studij u Hrvatsku, iako su prednost imali maturanti. Sadržaj te nastave bio je u velikoj mjeri ispunjen satima hrvatskog jezika i u manjoj mjeri nacionalnim zemljopisom i poviješću. Nama je predavala Miranda Glavaš-Kul, profesorica hrvatskog jezika iz Osijeka. Ipak, zajednička tjedna nastava sigurno nije dovoljna za uspješno svladavanje prijamnih ispita, već se od kandidata zahtijeva i individualni, često specijalizirani rad. Što se tiče neakademskog dijela priprema i pomoći, studentima se bave i djelatnici Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici. Oni su bili zaduženi za slanje naših svjedodžbi na nostrifikaciju i za još neke administrativne poslove.

 

Ima li organiziranog primanja ovdašnjih studenata u Zagrebu?

Nema organiziranog primanja, barem ne u nekom službenom smislu, od strane nekog tijela ili organizacije. Doček možete očekivati od svojih prijatelja i poznanika u Zagrebu. Studenti iz Vojvodine smatraju se jednakima studentima koji imaju prebivalište u Hrvatskoj te je postupak na fakultetima isti. Postoje fakulteti koji još uvijek daju privilegije u vidu povlaštenog upisa za studente iz dijaspore, ali su takvi fakulteti na Sveučilištu u Zagrebu jako rijetki. Nešto je bolja situacija u Rijeci i Osijeku. Prošlih je godina to bila praksa na puno većem broju fakulteta, ali, čini mi se od prošle godine, takvi su privilegiji ukinuti. 

Ovdašnji se studenti, kao što rekoh, natječu pod ravnopravnim uvjetima s kolegama iz Hrvatske. Mišljenja sam da je takva praksa dobra, jer u biti, privilegij na upisu i nije neka usluga. Mogli bismo reći da je to »medvjeđa usluga« studentima, jer kasnije imaju poteškoća sustići potrebnu razinu akademske kvalitete i biti konkurentni i ravnopravni ostalima. Mogu još dodati i činjenicu da je prošle godine fakultete u okviru Sveučilišta u Zagrebu upisalo svega pet Subotičana, a poznato je da su prethodnih godina fakultete u Zagrebu upisivali deseci Subotičana. Ne znam što je uzrok ovakvom padu, iako bi ukidanje privilegija za dijasporu mogao biti jedan od vrlo značajnih čimbenika.

 

Kako se odvija prijavljivanje brucoša za smještaj u domu? Tko sve ima pravo na smještaj u domu?

Natječaj za smještaj u studentske domove, za brucoše, objavljuje se nakon prijamnih ispita. Potrebno je prikupiti svu naznačenu dokumentaciju, čiji se popis nalazi na web stranicama Studentskog centra u Zagrebu. Kompletirana dokumentacija se šalje preporučeno poštom na naznačenu adresu u okviru zadanog vremenskog intervala, koji je obično nekoliko tjedana. Nakon toga se čekaju rezultati, koji se objavljuju nekoliko tjedana nakon isteka roka za natječaj. Pravo na smještaj imaju svi brucoši, kako iz Hrvatske, tako i iz dijaspore. Natječaj se odvija pod istim uvjetima za sve natjecatelje. Postoje određene osnove za ostvarivanje dodatnih bodova, no, bitno je naglasiti da nema nikakvih prednosti za brucoše iz dijaspore. Gleda se uspjeh iz škole i dodaju se dodatni bodovi, ukoliko ih je brucoš ostvario. Ipak, ukoliko ovdašnji brucoši ne uspiju dobiti smještaj u nekom od studenskih domova, mogu podnijeti molbu Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, nakon čega će dobiti smještaj nevezano za rezultate oficijelnog natječaja.

 

Kakve onda povlastice uživaju studenti iz dijaspore? 

Privilegij, koji je važan, a nisam ga još spomenuo, je stipendija. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija dodjeljuje stipendije studentima iz dijaspore. Uvjet za ovu stipendiju (kao i za gore spomenut privilegij na smještaj) ostvaruju studenti koji su dali uvjet za upis u sljedeću godinu studija. Studenti koji obnove godinu gube ova prava. Svi brucoši iz dijaspore imaju pravo na ovu stipendiju, iako moram reći da mojoj generaciji još nije isplaćena. Ostale povlastice, kao što su pokazi za gradski i vangradski prijevoz, dostupne su svim studentima uz simboličnu participaciju. Nastavni materijal i troškovi studija su u cijelosti na teretu studenata, iako je moguće osloboditi se plaćanja školarine visokim plasmanom na prijamnom ispitu i u daljnjem školovanju već prema utvrđenim kvotama.

 

Ima li među vojvođanskim studentima u Zagrebu druženja na zavičajnoj osnovi?

U Zagrebu djeluje udruga koja okuplja vojvođanske studente. Ova udruga nije strogo formalna te su, nekako prešutno, svi studenti iz Vojvodine njeni članovi. Cilj našeg kluba je međusobna pomoć te okupljanje ovdašnjih studenata na tulumima, koji se organiziraju nekoliko puta u svakom semestru. Također, izdaje se i glasilo ove udruge. Naglasio bih, ipak, kako je povezivanje i druženje među studentima rezultat osobnih poznanstava, prije nego rezultat djelovanja udruge. Ima dosta Subotičana u Zagrebu, mnogi su već završili fakultete i rade, puno nas još studira i uglavnom se svi poznajemo i družimo.

 

Koliko često dolazite kući i kojim prijevozom?

Vjerujem da svi studenti, kao i ja, kombiniraju dolazak kući s nekim blagdanom, kako bi taj dolazak što bolje iskoristili. U prosjeku, kući dolazim jednom u dva mjeseca. Teško je uskladiti obveze na fakultetu s češćim dolascima kući, a složit ćete se sa mnom, doći na jedan dan se i ne isplati. Uglavnom planiramo dolaske, kao što rekoh, kada su blagdani. Postoji jedna (i jedina) izravna linija iz Zagreba za Suboticu. To je autobus koji kreće oko 15.30 svaki dan. Rijetko koji student koristi ovaj oblik prijevoza, jer se dugo putuje. Također, ne odgovara svima ni vrijeme polaska. Većina studenata, uključujući i mene, putuje vlakom do Vinkovaca ili Osijeka, gdje ih po dogovoru netko čeka autom. Nekog roditelji, prijatelji, privatni prijevoznici.

 

Što planirate nakon završetka studija?

Na ovo pitanje nije lako odgovoriti. Još mi je rano praviti velike planove za budućnost. Za sada se sve odvija po najboljem mogućem planu. Akademski uspjeh mi je odličan i volio bih tako i nastaviti. Planiram što više uložiti u vlastitu naobrazbu te provesti nekoliko studijskih godina na inozemnim sveučilištima. Svoju budućnost, općenito, vezujem za relativno skori ulazak Republike Hrvatske u Europsku Uniju, čime se stvara potreba za stručnjacima iz sfera europskih integracija i sinkronizacije s institucijama Europske Unije. Također se od Hrvatske zahtijeva razvitak civilnog društva i drugih sfera, koje nisu pod izravnom ingerencijom države. Razmatram i mogućnost akademske karijere na fakultetu. Opcije su brojne, ipak, najvažnije je ići postupno, korak po korak.

 

Postoji li mogućnost Vašeg povratka u Suboticu?

Mogućnost povratka u Suboticu je odluka koju vrijedi razmotriti te ju za sada ne isključujem. Ipak, prvo se u Srbiji moraju dogoditi neki pomaci nabolje u najopćenitijem smislu. Tu, naravno, spadaju politički i ekonomski pomaci, ali ne manje bitno – svjetonazorske promjene u društvu. Europske integracije nisu nešto što isključivo ovisi o vlasti, koja će usvojiti zakone i uspostaviti formalne institucije. Veliku ulogu u tim procesima ima razvitak civilnog društva. Smatram kako bih znanjem i vještinama koje ću steći za vrijeme studija, mogao pridonijeti vlastitom gradu, ali mi je s druge strane bitna sredina u kojoj živim i djelujem. Puno se toga još može dogoditi za nekoliko godina.

 

Zvonimir Perušić