03.10.2008
Kritike su neosnovane
Ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić u svojim je čestim javnim nastupima u posljednje vrijeme ocijenio kako je radna verzija novog Statuta Vojvodine u potpunosti usuglašena s Ustavom Srbije, te da su kritike dijela oporbe i građana da se stvara »država u državi« ne-osnovane.
»Pokraj ostalog, Ustav Srbije iz 2006. dao je pokrajinama pravo na samoorganiziranje daleko šire nego što je to bilo po Ustavu iz 1990.«, kaže Svetozar Čiplić. »Ustav iz 1990. jamči pokrajinsku imovinu, kao i izvorne prihode pokrajina, a u domeni manjinskih prava predviđa pravo pokrajine da svojim aktima dodatno uređuje prava nacionalnih manjina.«
Kritike na sadašnji tekst Statuta Vojvodine Čiplić nalazi u povijesnom iskustvu s Ustavom iz 1974. godine, a u motivima stranaka s desne političke pozicije, koje su napale ovu verziju, prepoznaje činjenicu da su one u političkoj krizi i da nemaju puno materijala baviti se nekim političkim radom.
»U krajnjoj liniji, najveći broj primjedaba, koje su dale te stranke, jesu političke, a ne pravne prirode. S druge strane, svatko tko se boji, treba imati u vidu da je kontrola ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom, da Ustavni sud po zahtjevu Vlade Srbije može ocjenjivati taj statut, a da prije Ustavnog suda imamo Skupštinu Srbije koja daje ili ne daje suglasnost. Dakle, potpuno su besmislene priče o cijepanju, separatizmu i oportunosti radne verzije, koja će nakon rasprave možda pretrpjeti određena poboljšanja ili promjene«, kaže Svetozar Čiplić.
On navodi kako prema istraživanjima samo pet posto stanovništva u Vojvodini razmišlja o osamostaljenju Vojvodine kao nekom realnom ili željenom političkom okviru, pa tako priča o secesiji biva potpuno obesmišljena.
Ministar Čiplić ukazuje i na važnu činjenicu o kojoj nitko ne govori, a koja baca novo svjetlo na priče o pokrajinskom statutu. Naime, uz davanje suglasnosti Skupštine Srbije na ovaj statut, na istoj će sjednici, kao prethodna točka, biti donesen zakon, lex specialis, koji će odrediti granice ovlasti pokrajine, što je Ustav već propisao.
»Da odredbe novog Statuta Vojvodine ne bi bile samo golo pravo, neophodno je posebnim republičkim zakonom razgraničiti djelokrug između republike i pokrajine.
Racionalnije je i pravno korektnije pitanje ustavnih kompetencija pokrajine urediti jednim zakonom, nego tu materiju regulirati kroz različite zakone koji uređuju pojedina područja. Poanta je u tome da nakon davanja suglasnosti na Statut Vojvodine u Skupštini Srbije, taj akt odmah može i zaživjeti. A ako ne bude tog zakona, imali bismo situaciju da ovlasti Vojvodine vise između Ustava i Statuta, budući da ne bi bile razgraničene kompetencije dviju razina vlasti«, navodi Čiplić.
Priredio: Z. P.