Arhiv tekstova

Dvije sestre Baljkas, Ljiljana (1992.) i Marija (1990.), žive i treniraju džudo u Stanišiću, bačkom mjestu pokraj Sombora, a rezultati koje su u proteklih nekoliko godina postigle na borilačkoj stručnjači zbilja su vrijedni sportskog respekta. Naime, obje sestre su u svojim disciplinama višestruke prvakinje nekadašnjih država Jugoslavije i SiCG, te aktualne prvakinje Srbije. Razgovor smo vodili s mlađom sestrom Ljiljanom Baljkas, koja je govorila i u ime svoje dvije godine starije sestre Marije

 

Otkud izbor džudoa, pomalo neobičnog sporta za djevojke?

Kada se u Stanišiću svojevremeno otvorio Centar borilačkih vještina mnoga »nemirnija«djeca iz mjesta su se odlučila okušati u sportskoj borbenoj vještini, a među njima je bila i moja starija sestra Marija. Na njezin nagovor i sama sam se 1997. godina odlučila oprobati na sportskoj strunjači i ubrzo započela s treninzima džudoa.

 

Pojasnite nam kako izgleda džudo na ženski način?

U biti, ova dalekoistočna borilačka vještina se, u ženskoj disciplini ovoga borilačkoga sporta, oslanja više na razvijanje vještine i tehnike, a u znatno manjoj mjeri na snagu. Normalno, zbog toga je potrebno znatno više vježbanja i rada na uvježbavanju savršenstva vještine.

 

Kakvi su uvjeti za trening u Stanišiću?

Nažalost, uvjeti za rad su znatno ispod potrebnih kriterija za ostvarivanje kvalitetnijih, vrhunskih rezultata. Također, s obzirom na to kako smo obje još uvijek učenice srednje škole, a treninzi se održavaju isključivo u poslijepodnevnim terminima, kada imamo popodnevnu nastavu onda možemo trenirati samo preko vikenda. Ukoliko smo prijepodnevna smjena, onda prakticiramo 3 treninga tjedno po jedan i pol sat.

 

I u takvim uvjetima uspjele ste zabilježiti izvanredne rezultate. Što ste sve u tekućoj natjecateljskoj godini uspjele osvojiti?

Tijekom ove godine Marija je postala prvakinja države i Vojvodine u sambou (disciplina slična džudou), juniorska viceprvakinja države i prvakinja Vojvodine u džudou, prvakinja Vojvodine i druga u Srbiji na Školskoj olimpijadi, dok sam ja u 2008. godini postala kadetskom prvakinjom Vojvodine, osvojila sam treće mjesto u Srbiji u istoj konkurenciji, postala prvakinjom Vojvodine i viceprvakinjom države u sambou, a obje smo izborile mjesto u državnoj reprezentaciji. 

 

Kakva je vaša zajednička ukupna dosadašnja sportska bilanca?

Marija je, tijekom proteklih godina, uspjela postati prvakinjom u svim državama proisteklim na ovim prostorima, te je šesterostruka uzastopna prvakinja Vojvodine. U mom sportskom kartonu upisane su također titule prvaka u svim navedenim državama, a sedmerostruka sam prvakinja Vojvodine.

 

Džudo je, ipak, borilačka vještina koja počiva na izravnoj borbi dviju suparnica. U koliko ste borbi dosad izlazile na sportski »megdan«?

Sestra se borila u više od 260 službenih borbi i ostvarila preko 220 pobjeda, dok je moj skor više od 300 borbi i oko 270 pobjeda.

Kada se podvuče crta ispod brojnih sportskih uspjeha, koliko se medalja nalazi ispod nje?

Prema našoj evidenciji imamo oko 330 osvojenih medalja.

 

Namjeravate li ostati u džudou i nakon završetka srednje škole?

Obje se i u budućnosti vidimo na džudaškoj strunjači, ali se nadamo kako ćemo imati i znatno bolje uvjete za daljnji trening. Mene još čeka u siječnju iduće godine polaganje za crni pojas, dok je starija sestra Marija već nositeljica najprestižnijeg pojasa u ovome sportu.

 

Kako provodite slobodno vrijeme između školskih i sportskih obveza?

Ja idem u prvi razred poljoprivredne škole, a sestra u treći razred srednje tekstilne, te uz naporne treninge zbilja nemamo previše slobodnoga vremena. No, u tim rijetkim trenucima izvan škole i strunjače volimo biti u društvu naših prijatelja, i ići na mjesta gdje se skupa zabavljamo.