Arhiv tekstova

Osnovna škola »Bratstvo-jedinstvo« u Somboru jedina je škola u Somboru u kojoj djeca mogu pohađati sate hrvatskog jezika. Nastavnica hrvatskog jezika Monika Vekonj rekla nam je kako je ovo treća godina izučavanja hrvatskog jezika u ovoj školi, a po prvi put ove godine nije upisana nova generacija učenika. Sate hrvatskog jezika pohađa mali broj učenika, dva učenika drugog razreda, tri učenika trećeg razreda i jedan učenik petog razreda. Kako učenici u školu dolaze u različitim smjenama, ne postoji ustaljen raspored sati, već se za svaki idući sat nastavnica dogovori s učenicima. 

Nastavnica inzistira da učenici dobro upoznaju hrvatski jezik, Republiku Hrvatsku i njene znamenitosti, poznate osobe, te da zavole hrvatski jezik. Iako ih je malo, pokazali su veliku zainteresiranost i zadovoljstvo za sate hravatskog jezika koji su obogaćeni igrama, slušanjem glazbe, gledanjem crtanih filmova i drugim zanimljivim aktivnostima.

Kako nam je rekla Monika Vekonj, od velikog su značaja bila ljetovanja koja su se dva puta organizirala u Selcu. Djeca su imala prigodu posjetiti svoju matičnu zemlju, zemlju o kojoj uče i uz razgovor s drugom djecom poboljšati svoj hrvatski govor, jer u Somboru nemaju prigodu govoriti ovaj jezik osim na satu hrvatskog. Za listopad je predviđena ekskurzija do Zagreba pod pokroviteljstvom Crvenog križa iz Ivanić Grada. 

Postoji i zainteresiranost u drugim školama, ali je mali broj učenika, te nije odobren ovaj predmet. Uzrok za slabu zainteresiranost bi, po mišljenju nastavnice Vekonj, mogao biti strah roditelja od dodatnog opterećenja djece, budući da djeca imaju previše obveza. Po njezinim riječima svaki drugi strah je neosnovan, jer djeca koja već pohađaju hrvatski jezik nikada nisu imala problema zbog toga.

Ono što bi, po mišljenju nastavnice, moglo privući roditelje da upišu svoju djecu na hrvatski jezik, trebala bi biti bolja suradnja mjerodavnih hrvatskih institucija s roditeljima u Somboru.

Sate hrvatskog jezika u Somboru je prošle godine pomogla donacija Republike Hrvatske knjigama za knjižnicu, kolaž papirima, CD-ima s glazbom i animiranim filmovima i drugim materijalom koji je od velike koristi u radu sa djecom. Također, djeca su primala i časopis »Zvrk«. 

 Monika Vekonj je izrazila žaljenje što ih je samo prve godine posjetio konzul Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici i smatra kako bi češće, barem jedanput godišnje netko mogao doći, razgovarati s djecom, pa bi i na taj način roditelji osjetili kako netko brine o njima i da je nekome važno što se i u Somboru uči hrvatski jezik.

Nastavnica Vekonj je ovim putem željela zahvaliti gospođi Mariji Šeremešić, koja joj je velika podrška i pomoć i bez koje bi sve bilo teže raditi. 

Što se tiče seminara, Monika kaže kako su oni od velikog značaja i do sada je sudjelovala na tri seminara za nastavnike hrvatskog jezika. Time postaje sigurnija u svome radu, a to je i prigoda za suradnju s drugim kolegama i međusobno razmjenjivanje iskustava.

Zlatko Gorjanac