Arhiv tekstova

DSHV već drugu godinu organizira putovanje krajevima iz kojih su prije tri stoljeća krenule migracije Bunjevaca. Prošle je godine to bio posjet hercegovačkim Bunjevcima iz okolice Blagaja i rijeke Bune, a ove godine primorsko-ličkim Bunjevcima iz okolice Senja. Na trodnevni put je krenulo četrdesetak članova stranke. Prvog dana izaslanstvo DSHV-a primio je zamjenik gradonačelnika Senja Nikola Škiljan. Gostima je ukratko predstavio grad i Općinu Senj, naglasivši da se ponose svojom bogatom poviješću, ali i sadašnjošću. Općina ima oko deset tisuća stanovnika, pretežito se bave turizmom, a Krivi Put jedino je mjesto u Hrvatskoj u kome nema neuposlenih osoba. Gradski proračun je oko deset milijuna eura.

Predsjednik DSHV-a i zastupnik u parlamentu Srbije Petar Kuntić upoznao je dogradonačelnika s radom stranke i hrvatske manjinske zajednice i geneze podjele među bačkim Bunjevcima na Hrvate i Bunjevce, naglasivši da se svatko može osjećati i izjašnjavati kako želi, ali da se etnogeneza i  povijesne činjenice ne smiju falsificirati, a najveći je problem uplitanje države u te podjele još od dvadesetih godina prošlog stoljeća. Dopredsjednik stranke i pokrajinski zastupnik Dujo Runje je govorio o obrazovanju Hrvata u Srbiji, a direktor »Hrvatske riječi« Ivan Karan o informiranju s akcentom na radu NIU »Hrvatska riječ«, i tom je prilikom dogradonačelniku uručio na dar knjigu »Dužijanca«.

ŽIVOT PRIMORSKO-LIČKIH BUNJE-VACA: Sutradan, nakon mise koju je predvodio vlč. Mile Čančar u crkvi u Krivom Putu, direktorica gradskog muzeja Blaženka Ljubović održala je predavanje o primorskim Bunjevcima, podsjetivši da su dio svoje bogate kolekcije prošle godine postavili u muzeju u  Subotici. Bilo je zanimljivo slušati o načinu života primorsko-ličkih Bunjevaca, migracijama, prezimenima, o tome da u Krivom Putu i sad ljudi govore da su Hrvati-Bunjevci, o nogometnom klubu »Bunjevac« i Bunjevačkoj ulici – kojima su nazivi ove godine zamijenjeni imenom pukovnika Tomljenovića Gavrana. Poslije podne je organiziran posjet muzeju radi razgledanja postava od pretpovijesti pa do Domovinskog rata, a poseban osvrt je dat postavu na trećem katu – o nošnjama, oruđima za rad i dokumentima o primorsko-ličkim Bunjevcima.

Predvečer su obišli tvrđu Nehaj sagrađenu prije 450 godina, koja je služila uskocima za obranu od napada s mora. Sagrađena je na temeljima jedne crkve, a za njenu gradnju je iskorišten materijal dvadeset crkava koje su, s dozvolom pape, za tu svrhu srušene. Tvrđava ima kvadratni tlocrt, široka je 23 metra, a visoka 18 m, zidine su široke preko tri metra i ima stotinu otvora, pa se pretpostavlja da ju je branila postrojba od stotinjak uskoka oboružanih puškama, kuburama i sabljama. Imali su i dva topa, koji su izbacivali kamene kugle.

NA ZAVIŽANU: Trećeg dana izleta smo posjetili selo Krasno i upravu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, gdje je inž. Irena Krušić priredila multimedijalnu prezentaciju, s akcentom na zaštićenim i endemskim biljnim vrstama.

Iako je bura postajala sve jača i provijavao je snijeg, poželjeli smo posjetiti botanički vrt i meteorološku postaju na Zavižanu. 

Gospođa koja nas je vodila nam je rekla da tako hrabru grupu još nije imala i da će nama ravničarima biti jako teško penjati se po kamenju po tom nevremenu na visini od preko 1500 metara.

Dobila je odgovor da ovi sadašnji bunjevački Hrvati nisu manje hrabri od onih starih, a dokaz je da se Albe Nemet prije toga kupao u moru kao »subotički bunjevački morž«. Nakon kratkotrajnog obilaska vrta, promrzli, mokri od znoja i snijega uspjeli smo se popeti do postaje, koja bude po nekoliko mjeseci odsječena od svijeta. 

Nakon okrepe krenuli smo put Vojvodine. Na vrijeme. Naime, kad smo se spustili do Ogulina, na radio-postaji smo čuli da je zbog jake bure promet od Krasnog do Senja zatvoren za autobuse i kamione. 

I. K.