Arhiv tekstova

Uvijek aktualni problem prijevoza djece od kuće do škole i natrag i ovoga je puta pitanje bez preciznog odgovora ili, bolje rečeno, bez konkretnog učinka. Ovo stanje bi trebalo promijeniti i pronaći najbolje rješenje za sigurnost djece na cestama. 

Za roditelje je najvažnije da djeca stignu do škole na siguran način. Mnogi nemaju uvjete za siguran put do škole, jer je jedini put cesta kojom prometuju prijevozna sredstva. Imaju li ta djeca neku drugu mogućnost? Tu su bicikli ili djeca idu pješke, no, uskoro će se javiti dodatni problem – zimsko razdoblje. 

ŠKOLSKI AUTOBUSI: Po zakonu Republike Srbije, koji važi za sve, roditelji imaju mogućnost upisati dijete u školu koju žele, ali onda sami snose putni trošak, jer pravilo glasi da putni trošak djeca dobivaju samo do najbliže teritorijalne škole. Ako dijete živi na većoj udaljenosti od 4 km do najbliže škole, dobiva besplatnu kartu, no ako je na manjoj udaljenosti, nema pravo na besplatan autobusni prijevoz. Djeca koja su stanovnici nekog sela i nemaju trotoar, imaju pravo na povlastice i na nadoknadu, no to se različito rješava – od škole do škole.  

Postavlja se pitanje – jesu li roditelji dovoljno upoznati s pravilima i mogućnostima? Jer roditelji su ti koji stavljaju svoj potpis na popise koji se dostavljaju učiteljima ili nastavnicima, oni ravnateljima škola, a škola gradu ili općini. Svakako je roditeljima, kao i učiteljima, nastavnicima i ravnateljima, najvažnija sigurnost djece, no je li to najvažnije i onima koji su u mogućnosti nešto uraditi? 

Iz Suboticatransa smo dobili informaciju kako na teritoriju Grada Subotice postoji nekoliko školskih autobusa koji prevoze djecu od kuće do škole i natrag. Postoje đački autobusi koji voze djecu direktno do školskog dvorišta i to u dvjema smjenama. OŠ »Sveti Sava« iz Aleksandrova ima četiri autobusa, koji dolaze iz četiri cestovna pravca i to iz: Klise, Malog Palića, Bikova i Mikićeva. OŠ »Miroslav Antić« s Palića ima dva autobusa, dok jedan autobus ima OŠ »Grof Szécsenyi István« iz Subotice. Ovim se autobusima mogu voziti svi đaci određenih škola koji imaju besplatnu mjesečnu kartu, oni koji plaćaju mjesečnu kartu i oni koji kupuju kartu prilikom svakog putovanja u jednom smjeru. Djeca do 12 godina plaćaju pola karte, pa cijena u jednom smjeru iznosi 21 dinar na gradskim linijama, a djeca od 12 godina plaćaju puno cijenu od 43 dinara, dok mjesečna karta za učenike osnovnih škola košta 1180 dinara. 

CESTE BEZ UVJETA ZA ĐAKE: Kako kaže Slobodan Čamprag, član Gradskog vijeća zadužen za obrazovanje, svi popisi koji su dostavljeni su i odobreni, tako da sada na spisku u osnovnim školama ima 1408 učenika, koji svakodnevno putuju. Veliki je broj putnika i u srednjim školama. Njihovi roditelji plaćaju pola cijene mjesečne karte, a drugu polovicu plaćaju Grad Subotica i Suboticatrans. Za srednjoškolce važi pravilo da pola cijene karte plaćaju oni putnici koji stanuju na teritoriju Grada Subotice i  školuju se izvan Subotice, jer na teritoriju grada nema svih strukovnih škola, te učenici koji stanuju u okolnim selima, a školuju se na teritoriju Subotice. U Subotici ne postoje sve srednje strukovne škole. Očit je primjer poljoprivredna škola. Najbliža je u Bačkoj Topoli i ako učenik tamo pohađa nastavu ima pravo na putni trošak. Djeci koja pohađaju nastavu na hrvatskom materinjem jeziku prva najbliža škola u kojoj postoji mogućnost pohađanja nastave na hrvatskom jeziku smatra se matičnom školom, te ta djeca imaju pravo na putni trošak. 

Mnoga djeca stanuju bliže od 4 km udaljenosti do škole, ali je put do škole otežan. Nemaju stazu za pješake ili bicikliste, neki nemaju niti asfalt, dok drugi imaju problem s velikim prometnim ulicama i opasnim cestama, na kojima se svakidašnje događaju prometne nezgode i kuda idu kamioni i tegljači. Normalno je da su roditelji u strahu za svoju djecu i da se bune zbog nerazumijevanja od strane čelnih ljudi koji odlučuju o sigurnosti njihove djece.

U OŠ »Sveti Sava« djeca svakidašnje prelaze veliku kilometražu, te tako ima djece koja, da bi došla do škole, moraju preći i do 22 km, a upravo zbog tog putovanja u ovoj školi nastava počinje već u 7 sati ujutro. Ravnateljica ove škole Tatjana Bunčić kaže »Djeca su najvažnija, te se mora pronaći neki način da se riješe postojeći problemi«. Ta djeca za sada putuju školskim autobusom, koji je najsigurniji, jer ih dovozi do samog dvorišta škole, no mnogi govore kako je mali broj putnika na tim linijama i kako bi trebalo ukinuti te autobuse, a ta bi djeca trebala ići prigradskim autobusima i opet silaziti na postajama koje su udaljene od škole i koje se nalaze na najvećim raskrižjima i prometnicama. Mislim kako je svima jasna briga roditelja. Ovaj problem ne obuhvaća samo djecu putnike, nego i one koji po kilometraži stanuju blizu škole, ali zbog prometa i neriješenih cesta roditelji moraju voditi djecu u školu. 

Svaka škola i svaka obitelj mogla bi biti priča za sebe, jer oko sigurnog puta do škole uvijek se ima što reći, a ono što je zajedničko za sve jest apel svima koji su u mogućnosti djeci omogućiti siguran put do škole. 

 

Ž. Vukov