Arhiv tekstova

Na najvećem vojvođanskom jezeru – Paliću, postoji duga tradicija jedrenja, a godinama već tamošnji jedriličarski klub ima svoje reprezentativne predstavnike koji na najvećim domaćim natjecanjima, unatoč zbilja skromnim financijskim uvjetima rada i treninga, kontinuirano bilježe vrijedne sportske rezultate. Jedrenje, kao visoko priznati olimpijski sport, izuzetno je skupo i potrebni su veliki materijalni potencijali za vrhunske domete, ali i pokraj svega Vjekoslav Futo (1981.), skupa sa svojim sportskim kolegama iz kluba, uspijeva biti u samom vrhu državnog jedrenja u svojoj olimpijskoj klasi 470.

Tko Vas je prvi doveo u jedriličarski klub i »zarazio« jedrenjem?

Glavni krivac za moje jedriličarsko opredjeljenje bio je moj prijatelj Srđan Skala, i sam jedriličar, koji me je 1993. godine doveo na ovaj dio jezera Palić. Započeo sam, kao i svi početnici, u klasi Optimist (klasa koja se vozi do 15. g  op.a).

Kada ste se prvi puta službeno počeli natjecati?

Bilo je to odmah iste godine, samo nekoliko mjeseci nakon što sam počeo trenirati skupa sa svojim vršnjacima. Na svom prvom natjecanju, mislim da je to bilo prvenstvo Vojvodine, osvojio sam 7. mjesto.

A zatim su uslijedili brojni šampionski naslovi.

U klasi Optimist sam zbilja osvojio sve što se osvojiti može u toj kategoriji. Bio sam nekoliko puta prvak države, republike, pokrajine.

Kada ste promijenili natjecateljsku kategoriju i za koju ste se seniorsku klasu odlučili?

S obzirom kako se Optimist vozi svega do 15. godine života, kada je došlo vrijeme odabira seniorske klase odlučio sam se za klasu 470. U pitanju je olimpijska klasa, koja je ime dobila zbog svoje dužine čamca u centimetrima (470 cm). Inače sam čamac je težak oko 120 kg, s jedrom oko 150 kg.

Koji je Vaš najveći uspjeh u ovoj kategoriji?

Prošle, 2007. godine bili smo prvaci države u ovoj klasi, a uz to smo imali i broje pobjede na raznim regatama i kriterijskim natjecanjima. Također sam sudjelovao i na Balkanijadi u Rumunjskoj.

Kakav je ovogodišnji rezultat?

Nedavno smo se vratili s Državnog prvenstva iz Golubca, gdje smo ovoga puta osvojili treće mjesto, ponajviše zbog naše težine. Naime, umjesto idealno prosječnih 135 kilograma, moj suvozač Velimir Obrenović i ja »težili« smo čak 195 kg i očekivani rezultat je izostao.

No, čini se kako nisu samo suvišni kilogrami u pitanju?

Dobro, ima tu i drugih faktora koji značajno utječu na kvalitetniji sportski rezultat. Prije svega to je čamac kao osnovno natjecateljsko sredstvo i od kojega mnogo toga zavisi. A mi vozimo čamac star 30 godina…

Koliko često se mora izlaziti »na vodu« i trenirati za ostvarenje kvalitetnijih rezultata?

Trebalo bi se biti na vodi svakidašnje po nekoliko sati, ali to je za amatersko bavljenje sportom gotovo nemoguće. Usklađivanjem poslovnih obveza i slobodnog vremena  nastojim trenirati najmanje 3 puta tjedno po nekoliko sati.

U čemu se sastoji jedan standardni jedriličarski trening?

Prvo se oprema jedrilica svim potrebnim rekvizitima, zatim slijedi izlazak na vodu i, konačno, trening raznovrsnih manevara u vožnji.

Koja je minimalna snaga vjetra potrebna za nesmetani trening?

Potrebno je da vjetar puše brzinom od barem jednog bofora (3,5 metra u sekundi).

A najbolje doba godine?

U našem klimatskom podneblju to je vrijeme proljeća i jeseni, kada ima najviše vjetrovitih dana.