Arhiv tekstova

Dobro, nećemo o rezultatu, jer ga ni Hrvatska ni Engleska nikada neće zaboraviti, baš kao ni preklanjskih 2:0 na Maksimiru i prošlogodišnjih 3:2 na Wembleyu. Ali, možemo o ponečemu što je prethodilo i onomu što je obilježilo Debakl ili Pobjedu, ovisno s koje se strane gleda.

Skupina od 37 ljudi – članova Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (koji je i organizirao odlazak na utakmicu), ali i Demokratske stranke, Lige socijaldemokrata Vojvodine i onih koji stranački nisu opredijeljeni – zaputila se prošle srijede u Zagreb ne bi li i sami bili sudionici jedinstvenog nogometnog događaja, koji je po zanimanju daleko prešao granice Hrvatske i Engleske. 

OZRAČJE: Na graničnom prijelazu u Erdutu ozračje kao i svakog radnog dana: tek poneki kamion i putničko vozilo napuštaju ili ulaze u Hrvatsku. Ali, već od Osijeka, Đakova i diljem auto-ceste kolona vozila sa zastavama nedvojbeno daju do znanja odredište i cilj putovanja. Utakmica na Maksimiru bez ikakve je konkurencije događaj dana: radio postaje izvješćuju o sukobima navijača, prenose se izjave hrvatskih i engleskih igrača, izbornika, nogometnih znalaca i navijača koji prognoziraju rezultat. I dnevne novine svoje su naslovne, prve unutarnje i najveći dio stranica koje pokrivaju sport posvetile isključivo utakmici Hrvatska - Engleska, a na samom stadionu gledateljima se dijele besplatni primjerci specijalnih izdanja »Jutarnjeg lista« i Hrvatskog nogometnog saveza. Uvjerenje u pobjedu Hrvatske gotovo je zapanjujuće: »Večernji list« je, primjerice, na naslovnoj stranici donio fotomontažu Slavena Bilića i Fabia Capella, s potpisom ispod lijeve strane lica »O, da«, a ispod desne »Oh, no«! Optimizam se podjednako temelji na dvjema posljednjim pobjedama Hrvatske, na »strahu« engleskih navijača, umjerenosti njihovih igrača i izbornika, izjavama Slavena Bilića i njegovih izabranika, pa do razgovora s veleposlanikom Velike Britanije u Zagrebu naslovljenim »Nije sramota izgubiti od petog na svijetu«. Kladionice su, primjerice, za pobjedu Hrvatske davale kvotu 2,80, za neodlučeno 3,20, a za pobjedu Engleske 3,60, pri čemu je malo njih vjerojatno zanimala kvota »iz dva u dva«. Od svega navedenog odstupa jedino upozorenje Ivana Katalinića da Englezi sigurno neće igrati loše kao u dva posljednja međusobna susreta, ali je i ono dobilo stidljiv prostor na stranicama specijalnog izdanja Hrvatskog nogometnog saveza. Sve to, i još mnogo, mnogo više jasno je davalo do znanja ne samo ozračje nego i raspoloženje hrvatske javnosti uoči drugog kola kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoafričkoj Republici.

BESPRIJEKORNA ORGANIZACIJA:Takav događaj, naravno, u punu pripravnost stavio je i jake policijske i sigurnosne (državne i privatne) službe kako bi se o »utakmici visokog rizika« ipak pisalo na sportskim, a ne na stranicama crne kronike. Sve je, doista, bilo besprijekorno organizirano, a posla je bilo puno. Mediji su, primjerice, veliku pozornost posvetili broju od 2700 engleskih navijača koji su došli u Zagreb, s posebnim naznakama da su na Otoku ostali svi registrirani huligani i »sumnjivi«, te da je »ostatak« u Hrvatsku pratilo i više britanskih policajaca koji su u poslu osiguravanja utakmice pomagali svojim hrvatskim kolegama. Oko južne tribine, otkuda su engleski navijači pratili utakmicu, policije kao kad dolazi papa ili kakav predsjednik. Prilazi stadionu obilježeni su prisustvom policije i oko okolnih zgrada u ulicama Mile Budaka, Sveticama i Aleksandra Heinzla; kafići posvuda zatvoreni, a »piva« i ispred »Žitnjaka« ima ograničeni rok pijenja. Još luđe je na Maksimirskoj cesti, čiji je dio oko stadiona u potpunosti blokiran: košnice navijača skoncentrirane oko kafića koji tamo – začudo – rade, pa je čovjeku potpuno jasno da svi piju, ali nikako i tko (to) plaća. Posvuda prodavači navijačkih i ostalih rekvizita, »neophodnih« za praćenje utakmice: šal s nogometnim grbovima Hrvatske i Engleske (kao uspomena na 10. rujna u Zagrebu) 70 kuna, vrećica suncokreta i(li) kikirikija 10, isto toliko i izrezan par stiropora za sjedalicu! Svijeta, očito, više no što Maksimir može primiti, te je stoga posve normalno da se za ulaznicu – koja je na »zapadu, gore« stajala 300 – iz mnogih usta nudi i po 1000 kuna!

Navijači: Već sat uoči utakmice stadion gotovo ispunjen. Službeni spiker i organizatori zahvaljuju hrvatskim navijačima na veličanstvenom ugođaju, pozivajući ih ujedno na fair-play navijanje. Isto to, uz želju za ugodan boravak u Zagrebu, ponavljaju na engleskom i publici na južnoj tribini. Nedugo zatim koncert zvižduka od kojeg se tek jedva čuje skandiranje »Englad, England«: Rooney, Terry, Lampard, Beckham... Walcott izlaze na zagrijavanje. Prva postava, podijeljenja po pet, uvježbava dobitnu kombinaciju – pas igru s jednim dodirom lopte. Erupcija grla, ipak, kada su se nekoliko minuta kasnije na travnjaku pojavili Pletikosa, Modrić, Olić, Ćorluka... Pranjić. Dok »sjever« dirigira »istoku« i (poslovično tišem) »zapadu«, spiker pozdravlja navijače iz Splita, Vinkovaca, Umaga, Vukovara, Novog Zelanda, Australije, Nürnberga; nabraja gotovo svako mjesto u Herceg-Bosni, ali ne i Sontu, Sombor, Đurđin i Suboticu ili makar Vojvodinu. Iznad nas skupina navijača, čiji natpis na zastavi otkriva da su iz Liskovače; ispod nas na barjaku »Bože, gledaj Tvoje Livno«. Dok čekaju »Good, save the Queen« i »Lijepu našu«, skupa s još bar 30.000 ljudi pjevaju »Lijepa li si«, »Moja domovina« i ostale pjesme koje adrenalin nacionalnog naboja (po)dižu na najvišu razinu.

Ostatak je, naravno, poznat. Pa ipak, i pored viđenog na televizijskim ekranima, jedna stvar je doslovce nezaboravna. Koliko je god bio nevjerojatan optimizam Hrvatske uoči utakmice, još je više na kraju zadiviljujuća podrška hrvatskim reprezentativcima. Kad je već sve postalo jasno, pa i na samom kraju, pjesma i navijanje kao nekoliko sati ranije. Ljudi su jednostavno bili svjesni činjenice da je jednom morao doći trenutak kada jednom ne ide ništa, a drugom sve polazi za nogom.

Samo da se ne ostvari prognoza jednog od putnika iz Subotice uoči utakmice: »Ako Hrvatska pobijedi, imat će samo jednog izbornika. Ako izgubi, bit će ih četiri milijuna«.

Z. R.