Arhiv tekstova

Postoje riječi koje ne pripadaju hrvatskome jeziku, dakle tuđice su, ali su se neovisno o tome što imamo prikladnije i bolje izraze udomaćile u naših govornika. Ponekad ih rabimo iz neznanja, a češće jer nam se ta, tuđa, riječ više sviđa ili nam se čini da ćemo zvučati pametnije ukoliko budemo rabili riječi koje su stranoga podrijetla ili su rjeđe u uporabi.

Jedna od takvih riječi koju u posljednje vrijeme, na sreću, sve rjeđe čujem, je  upražnjavati. Ova je riječ u naš jezik došla preko srpskoga, a zapravo je rusizam. Osnovu riječi prepoznajemo i povezujemo s pridjevom prazan. Suvremeno joj je značenje: baviti se, obavljati, vježbati, prakticirati, provoditi... 

U hrvatskome jeziku ona uvjetno pokriva nekoliko značenja, no ne možemo sva njezina značenja zamijeniti jednom riječju, nego je potrebno prestrukturirati čitavu rečenicu i za pojedini primjer pronaći odgovarajuću zamjenu, no to nije teško jer su naše domaće riječi, koje zamjenjuju ovaj rusizam, one riječi koje svakodnevno rabimo, stoga nije potrebno »upražnjavati« mjesto novoj.

Nije dobro reći:

- Kako upražnjavaš praznike?

Nego:

- Kako provodiš praznike?

Nije: 

- Koji sport upražnjavaš?  

Nego:

- Kojim se športom baviš?     

Ili: - Treniraš li koji šport?

 

Pitanje: Kako upražnjavaš slobodno vrijeme? Trebamo zamijeniti pitanjem: Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Upražnjavati još možemo društveni život, različite navike, metode rada i drugo. Sve to moguće je zamijeniti odgovarajućim domaćim izrazima kojima ćemo preciznije odrediti značenje riječi. Osim ovih primjera, često je u uporabi glagolski pridjev trpni upražnjen koji nastaje od glagola uprazniti (se), najčešće ga možemo čuti ili pročitati u novinama  kada za upražnjeno radno mjesto raspisuju natječaj. Ukoliko neki političar ili ministar, što se uistinu rijetko događa, podnese ostavku za njegovo mjesto ili položaj vole reći da je upražnjeno, odnosno upražnjen (položaj). Pravilan je izraz slobodno radno mjesto ili ispražnjen položaj.

Kako bismo pridonijeli višem stupnju jezične kulture, potrebno je prepoznavati i uklanjati suvišne tuđice,  posebice one koje lako možemo zamijeniti hrvatskim riječima. Ljepotu i raznolikost hrvatskoga jezika potrebno je čuvati i zaštiti ga od stranih riječi, posebice engleskih, koje se nameću i koje govornici prihvaćaju. Zaštiti svoj jezik od takvih utjecaja treba nam biti prioritet.

g