Arhiv tekstova

SARAJEVO – U brojnim dijelovima Bosne i Hercegovine žive Hrvati katolici, koji su unatoč brojnim nedaćama tijekom rata i poraća opstali na svojim ognjištima. Mnoge čudi činjenica kako se o goraždanskim, srebreničkim, bijeljinskim i drugim Hrvatima danas malo zna, a neki se čak pitaju zar ih danas uopće tamo ima. 

Istočna Bosna, nekada brojna franjevačkim samostanima i bogata katoličkim životom, danas je svedena na »ostatke ostataka« i za Katoličku crkvu ovo je pravo misijsko područje, ali toga, na žalost, mnogi nisu svjesni. 

Tako danas mnogi Hrvati u BiH, a prije svega oni u Hrvatskoj i svijetu ne znaju za podatak da su Hrvati nakon teških nedaća Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata ipak opstali na istočnim granicama nekadašnje Tomislavove Hrvatske, odnosno na rijeci Drini. 

TEŠKA SUDBINA KATOLIKA: Prema službenim podacima 1940. godine na goraždanskom prostoru je živjelo oko 3 tisuće Hrvata katolika što nije zanemariv podatak u odnosu na sve-ukupni broj stanovnika u tom dijelu BiH u prvoj polovini prošlog stoljeća. Crkva u Hrvata prije više godina pokrenula je dijecezanski postupak za proglašenje blaženim Drinskih mučenica, odnosno 5 sestara, Kćeri Božje ljubavi koje su odvedene iz samostana na Palama a mučki ubijene na obalama Drine, upravo u Goraždu 1941., a na mjestu njihova stradanja vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić je prije nekoliko godina blagoslovio spomen-ploču. 

Nakon što je poslije Drugog svjetskog rata katolička župna crkva, koja se nalazila u strogom središtu grada, porušena, katolici su bili bez mjesta za obavljanje bogoslužja. Takvo je stanje potrajalo sve do 1989. kada je tadašnji vrhbosanski nadbiskup i metropolit msgr. dr. Marko Jozinović blagoslovio kapelicu u sklopu nove župne kuće i svečano proglasio otvorenom obnovljenu župu Goražde.

No, u posljednjem ratu, 1992.-1995., Srbi su granatama oštetili župnu kuću i kapelicu, a kasnije su muslimanske snage opljačkale i demolirale i kuću i kapelicu. I oni malobrojni Hrvati katolici s područja župe su protjerani, a danas ih, nakon »povratka« u župi ima tek pedesetak. Nakon rata, kada nije umrla nada za oživljavanjem zajednice, prvi poslijeratni goraždanski župnik vlč. Ivan Mršo, koji se s pravom naziva i apostolom istočne Bosne, okupio je raspršenu zajednicu katoličkih vjernika u istočnoj Bosni: Foči, Rogatici, Palama, Rudom, Goraždu i Višegradu, te obnovio razorenu župnu kuću i kapelu sv. Dominika. Iako malobrojni, goraždanski Hrvati čvrsto su uvezani, a njihova povezanost urodila je realizacijom ideje o osnutku Udruge Hrvata Sveti Dominik Goražde. 

BEZ HRVATA U INSTITUCIJAMA: Situacija ni u Srebrenici nije mnogo bolja, tamo danas žive 33 hrvatske obitelji. Mnogi se u BiH čude kad čuju da u Srebrenici, poslije svega što se dogodilo, ima stotinjak Hrvata katolika. Život katolika Hrvata na ovom području nije nimalo lak, a kad su u pitanju projekti pomoći, tu Hrvata gotovo i nema. Kako nam je potvrdila Vjekoslava Perković iz udruge »Klisa«, oni su osnovani na zahtjev skupine Hrvata koji ovdje žive kako bi pomogli hrvatskom puku kroz razne projekte pomoći.  Ona napominje kako je jako važno da se na ovogodišnjim općinskim izborima Hrvati u Srebrenici izbore za jedno mjesto u Skupštini, jer trenutačno nema niti jednog Hrvata u općinskoj instituciji Srebrenice. »Kada bi samo jedan Hrvati ušao u Skupštinu, vjerojatno bi se lakše došlo i do pomoći za određene projekte i za povratak«, kazala nam je Perkovićeva. Što se tiče života srebreničkih Hrvata katolika, ona pojašnjava da im život nije lak te da utjehu nalaze u redovitom okupljaju na misnim slavljima i u drugim prigodama u kapeli sv. Marije, izgrađenoj 1991. na temeljima drevnog franjevačkog samostana i crkve u tom gradu, po kojem je Franjevačka provincija Bosna Srebrena i dobila ime. 

ŽUPA BIJELJINA IMALA OKO TISUĆU VJERNIKA: Katolici Bijeljine također žive u teškim uvjetima, mnogi koji su izbjegli tijekom posljednjeg rata ni danas se ne žele vratiti, a oni koji bi se i vratili nemaju uvjeta za to. Kako nam je potvrdio mons. Mijo Perić, župnik župe Bijeljina, na ovom području danas živi samo oko 80 katoličkih obitelji. »Teško je reći koliko ovdje ima točno Hrvata katolika. Puno je miješanih brakova, puno je djece nekršteno, no ono što sa sigurnošću mogu reći jest da je katoličkih obitelji, čije kuće obilazim za vrijeme blagoslova, oko 80. Međutim, većinom su to stariji ljudi i samci«, kazao nam je župnik Perić. On napominje kako ovo područje u ratu nije porušeno, no bilo je dosta progona. 

»Puno je izbjeglih katolika, ali nitko se ne vraća, prije svega jer ne mogu naći posao. Ljudi ovdje ne bi imali od čega živjeti. Nešto malo njih što je ostalo u Bijeljini, uglavnom su umirovljenici. Oni Hrvati katolici koji imaju obitelji, u ovom kraju više ne vide svoju budućnost«, kaže župnik. Ističe kako mu općina pomaže oko obnove crkve, no to nije dovoljno. A što se tiče pomoći hrvatskih političara iz BiH, župnik Perić kaže kako su svi političari isti. »Od čelnika hrvatskih političkih stranaka, u posjetu meni i ovdašnjim katoličkim obiteljima je dolazio potpredsjednik RS-a iz reda hrvatskog naroda Davor Čordaš, hrvatski konzul, i poneki strani veleposlanik. No, političari su svi isti, oni gdje vide da ima glasača tu i dolaze, a ovdje ne mogu osvojiti mnogo glasova pa i ne dolaze u ovaj kraj«, izričit je župnik Perić oko podrške hrvatskih političara ovom kraju. Župna crkva Prečistog Srca Marijina u Bijeljini je sagrađena 1914. Nakon okupacije mjesta 1992. od srpskih snaga župnik je prognan, a crkva i župna kuća opljačkane. Nekada je (1937.) brojila preko 2400 katolika, a prema posljednjem popisu 1991. župa Bijeljina imala je oko tisuću vjernika. No, sadašnja mala, ali hrabra zajednica vjernika daje nadu župniku Periću da će ova župna zajednica u napredovati i rasti.

g