Arhiv tekstova

Prošlog je tjedna na Paliću održan XV. znanstveni naučni skup »Tehnologija, kultura i razvoj«, na kojemu su predstavljeni mnogobrojni radovi na teme »Korupcija, kriminal i kič«, te »Razvoj gospodarstva i društva zasnovanih na znanju i nacionalnim kulturnim osobenostima«. Predsjednica organizacijskog odbora ovoga skupa, prof . dr. Danica Drakulić, redovna profesorica Ekonomskog fakulteta u Subotici, u razgovoru za naš tjednik pojasnila je osnovne značajke ovoga skupa i odgovorila na neka pitanja u svezi s aktualnim društveno-ekonomskim trenutkom na našim prostorima.

Prošlog je tjedna na Paliću održan eminentan znanstveni skup na kojemu se okupilo puno uglednih znanstvenih djelatnika. O kakvom je znanstvenom skupu riječ?

Na Paliću je prošlog tjedna završen XV. znanstveni skup »Tehnologija, kultura i razvoj«. Sudionici skupa tijekom svih ovih godina veoma su se uspješno bavili različitim pitanjima vezanim za naše društvo, kako sa stajališta unutarnje organiziranosti, tako i sa stajališta kretanja u svijetu i pozicioniranja zemlje u međunarodnom okruženju koje je vrlo dinamično i u kojem su vladajući megatrendovi dostigli »točku bez povratka«. Gdje je mjesto Srbije u tom svijetu koji se mijenja? Bilo je neophodno sagledati i ocijeniti dostignutu razinu razvoja i definirati potrebne pravce promjena, osobito poslije promjena u listopadu 2000. godine. Programski odbor skupa je tada konstatirao kako je poražavajući odgovor na pitanje s čime treba računati u budućnosti, tj. kakvi će se efekti proteklih događaja tek ispoljiti. 

Koje su teme odabrane kao tematski okvir znanstvenih rasprava?

Mi smo zbog toga donijeli odluku da ćemo se od 2001. nadalje, sve do našeg ulaska u Europsku Uniju baviti svim onim temama koje će omogućiti bolje razumijevanje smisla, svrhe i implikacija našeg ulaska u EU, kao i potrebe pravovremene i kvalitetne pripreme za taj naš kulturni, socijalno-politički, ekonomski, tehnološki i opće-razvojno epohalan pothvat. Sve teme o kojima je bilo riječi bile su posvećene tom cilju. To su bile teme vezane za kvalitetu, konkurentnost gospodarstva i institucionalnog dijela, pitanje suradnje, inovativnosti gospodarstva i društva, te organiziranost. Ove smo se godine bavili dvjema temama: Korupcija, kriminal i kič, i Razvoj gospodarstva i društva zasnovanih na znanju i nacionalnim kulturnim osobenostima. 

Što je uvjetovalo odabir upravo ovih zanim-ljivih i po svojoj širini nadasve »intrigantnih« tema? 

Obje su teme veoma vruća pitanja funkcioniranja našeg društva. Posebno prva, dok je druga tema stvarnost znatno udaljenija od nas. Korupcija, kriminal i kič su kao pojave na našim prostorima tranzicijom generirane stvari, ali i imaju svoju duboku povijesnu trajektoriju. S različitih stajališta raspravljalo se o njihovim posljedicama, kako političkim, pravnim, ekonomskim, socijalnim, moralnim, tako i svim drugim efektima. Posljedice su tijekom posljednja dva desetljeća razaranja institucija bile očevidne po društvo, javna dobra i egzistenciju ljudi. 

Kako se, iz vizure ovog znanstvenog skupa, gleda na model razvoja društva u zemljama ove regije?

Od ove godine uvedena je i druga tema skupa koja će u sljedećim godinama priprema za EU biti sagledavana u različitim segmentima. Na ovogodišnjem skupu razmatran je jedan segment ove teme vezan uz stanje i izražene tendencije razvoja nacionalnih, regionalnih, sektorskih i drugih istraživačkih resursa i inovacijskih sustava u zemljama Zapadnog Balkana. Sa stajališta strateškog opredjeljenja Europske Unije da čim prije postane zajednicom visokokonkurentnih gospodarstava čiji se razvoj zasniva na znanju. Izborom ovakve teme, priopćenim radovima i raspravama koje su trajale gotovo dva dana htjeli smo potaknuti pronalaženje uvjeta i čimbenika za nov model razvoja u zemljama Zapadnog Balkana. Izniman doprinos promišljanju ove teme dali su uvodničari Vlastimir Matejić i Srbijanka Turajlić. Također, velik broj rasprava, a osobito je prilog ocjeni stanja i putova osiguranja uvjeta za to, svojim iskustvom dao Dragan Domazet.

Koliko je autora i njihovih radova bilo prijavljeno?

Na skup su prijavljena 53 rada, sa 65 autora i koautora iz sveučilišnih i znanstvenih institucija, vladinih tijela, institucija kulture, političkih stranaka i nevladinih organizacija, medija. Ovaj skup tijekom posljednjih sedam godina, kada je kao opći kontekst skupa najavljen put ka EU, bilježi stabilan rast i prepoznatljiv je u znanstvenim krugovima kao jedini interdisciplinarnog karaktera, kao skup koji je orijentiran na suočavanja i kritička vrednovanja priopćenih stavova. Zahvaljujući tome znanost je u našem krugu ostala na pravom putu, u uvjetima kada su društvo i država gotovo u kontinuitetu bili na stranputici. 

Vratimo se na tren još u kontekst zemalja tzv. Zapadnog Balkana. U kojoj se mjeri očekuje, u skorijoj budućnosti uključenje i predstavnika zemalja iz neposrednog okruženja u radu ovoga eminentnog znanstvenog skupa i postoje li još uvijek određene barijere po tom pitanju?

Ono što je u organizacijskom, a u velikoj mjeri i suštinskom smislu naše Asocijacije tehnologija i društvo, koja je glavni nositelj ovoga projekta, velika poteškoća je uspostaviti suradnju s relevantnim institucijama u okruženju. Imajući u vidu da je kontekst skupa od nedavno: zemlje Zapadnog Balkana na putu ka EU, za nas su interesantne sve zemlje koje se na višim ili nižim razinama nalaze u postupku pripreme za ulazak u EU: Hrvatska, Crna Gora, Makedonija, BiH, Albanija. Donedavno zajednička povijest, mnogi istovetni razvojni – tranzicijski problemi i zasigurno uvjerenje da bi zajedničkim nastupom prema institucijama EU i međusobnim usuglašavanjem, mogle ostvariti bolje i kvalitetnije pripreme i brže ostvarivanje cilja. Osim toga, države Zapadnog Balkana imaju šansu iskoristi iskustva prethodnih proširenja EU i uspostaviti svoju razvojnu trajektoriju suglasno svojim potencijalima, a u cilju svog pozicioniranja kao aktivnog potencijalnog člana, a ne satelita. 

Rezultati našeg pokušaja tijekom protekle dvije godine da privučemo veći broj sudionika iz regije, doista su mali. Kao i u političkom, ekonomskom, tako i u svakom drugom smislu ova kooperacija nije još uspostavljena, ide teško i sporo. Te barijere vidim kao otežavajuću okolnost, koja će znatno usporiti sve procese. Za sve ove zemlje podjednako je važno sagledavanje stanja i davanje prave ocjene na pitanje: gdje smo i kuda idemo, približavamo li se centru ili periferiji EU. Opasnost da se završi na periferiji EU se uvećava, ukoliko se odlaže ili izbjegava preuzimanje pune odgovornosti u identifikaciji vlastitih kapaciteta i potencijala, a mogućnost približavanja centru EU može se postići samo posvećenim i istrajnim, racionalnim odnosom prema svojoj budućnosti. Budućnosti Zapadnog Balkana treba prići organizirano i odgovorno i u toj misiji mi vidimo podjednako značaj svih ovih zemalja i naroda, uključujući i znanstvenike s Kosova. 

U kojoj je mjeri politika neizbježna tema ovoga skupa?

Naravno, osim stručne rasprave, politički je kontekst bio neizbježna tema i ovog skupa. Velik broj sudionika ocijenio je kako je za nadvladavanje ovih problema u društvu važna politička odluka, da izvor problema leži u nedostatku političke volje i slično. U Rumunjskoj i Bugarskoj se otvoreno, javno iznosi stav kako je problem korupcije na stolu političara. Gotovo se došlo do uvjerenja da je cijeli život određen politikom, ili paraliziran politikom. Stvar se može promatrati i iz drugog kuta – što je s pojedincem, s njegovim suprotstavljanjem takvim činjenjima. Zašto ne odbiti sudjelovanje u mitu, korupciji, malverzacijama, ne pristati na to? Ipak, ne ovisi sve o politici, već je i pred nama izbor, odluka može biti u našim rukama. 

Kakav je »pogled« prema pitanju ulaska u Europsku Uniju?

Često se u javnosti može čuti kako je pitanje ulaska u Europsku Uniju prvenstveno političko pitanje. Tu je također došlo do zamjene teza jer je riječ o ekonomskom ambijentu kao ključu za ulazak u EU. A jedno od takvih presudnih pitanja tiče se naše konkurentnosti. Suvremeni imperativ je postati i ostati konkurentan, i predstavlja uvjet za opstanak na otvorenim i globaliziranim tržištima, kao i za naš ulazak u EU, uz najveće izglede za sve razvojne beneficije koje pruža članstvo u EU. Izgradnja konkurentnog gospodarstva i kompetentnih institucija je, skupa s razvojem slobodnog i demokratskog društva, najveći i najizazovniji pothvat za našu zemlju. 

Što smatrate ključnim čimbenicima za stjecanje konkurentske prednosti?

Ključni faktori ostvarivanja povoljne konkurentske prednosti pod utjecajem trendova iz okruženja, procesa globalizacije, nalaze se na tehnološkom i marketing planu i ističu u prvi plan potrebu stalnog inoviranja procesa proiz-vodnje i tržišnog nastupa potičući prvenstveno organizacijsko i tehnološko usavršavanje na poduzetničkoj i menadžment osnovi, što bi uvijek moralo biti ne samo u fokusu poduzeća nego i vladinih mjera. U tom kontekstu, preporuka koja se već godinama može čuti s našeg skupa je da treba promijeniti gospodarsku strukturu Srbije putem tehnološke revitalizacije tradicionalnih i razvojem novih grana, ali tako da visoko obrazovani i skupni rad budu osnova naše međunarodne konkurentnosti, a ne niske cijene prirodnih resursa i manje kvalificiran rad.

U istom kontekstu, kako gledate na aktualni ekonomski trenutak i stanje ekonomije u državi? 

U ovom razdoblju u kojem je naša ekonomija doživjela strahovitu involuciju, snažno je došla do izražaja činjenica da samo otvorene ekonomije koje su spremne prihvatiti novu logiku tržišta u punom smislu i prilagoditi svoju strukturu i institucije tim procesima, mogu računati na međunarodne ekonomske efekte. A to znači da izgradnja dobrih institucija i kompetentnog makroekonomskog upravljanja, skupa s odličnim obrazovanjem i usmjerenjem na visoke tehnologije, predstavlja uspješnu strategiju za podizanje konkurentnosti domaćeg gospodarstva  u uvjetima rasta svjetske ekonomije. Jedan od indikatora jesmo li postali takvo društvo – organiziranije, razvijenije, sretnije – bit će kada ljudi počnu dolaziti kod nas, kada čovjek kaže: hoću ovdje raditi i živjeti. Samo slobodno poduzetništvo i uspješne tvrtke mogu  osigurati nova radna mjesta, veće plaće, rast životnog standarda, što je zacijelo najviši društveni interes svake odgovorne i kompetentne vlade. U tom kontekstu, ključno pitanje za funkcioniranje i uspjeh tranzicije gospodarstva Srbije jesu investicije, posebno u našem slučaju, strane izravne investicije. Osim veličine tržišta, rastuće kupovne moći, resursa, troškova radne snage i sličnih prednosti, ulagač prvenstveno sagledava i rizike u koje mora  ući kako bi te prednosti iskoristio. U tom smislu, ne smijemo zaboraviti da se naša zemlja još uvijek nalazi u zoni visokog rizika sa stajališta prodaje stranih izravnih investicija i spada u kategoriju zemalja s visokom razinom korupcije i prisutnom ekonomskom i političkom nestabilnošću. A poznato je kako kapital oprezno bira lokacije na kojima će se zadržati. 

Kakvo je Vaše mišljenje glede stranih ulaganja i ulaska stranog kapitala?

Strategija privlačenja stranog kapitala treba jasno ukazati na prioritetne grane i sektore koji bi ulaskom investicijskih paketa bili dinamizirani i osposobljeni  davati proizvod konkurentan za strano tržište. Srbija se mora pripremati i težiti cilju da izvozi 50 posto svog društvenog bruto proizvoda. S tim je povezano razrješenje brojnih problema  ekonomije i društva: održivost vanjskog duga, rast zaposlenosti, poboljšanje životnog standarda. Bez stranih izravnih ulaganja, njihovog značajnijeg priljeva u godinama koje dolaze, to će biti teško ostvarivo, a samim tim i pitanje kvalitete pripreme za EU i vremenskog horizonta učlanjenja – prolongirano. 

Na koncu, kako vidite mogućnost razvoja društva i povećanja životnog standarda kao osnove za opći boljitak?

Naše je društvo gotovo potpuno izgubilo interes za tehnološki razvoj. A povijesni je potvrđena činjenica da su tehnološke promjene bile osnovni i u sadašnjim uvjetima i ključni izvor industrijskog, pa samim tim i ukupnog gospodarskog rasta, kao jedine realne osnove povećanja životnog standarda. Sve zemlje u tranziciji su u većoj ili manjoj mjeri bile hendikepirane, Srbija naročito, glede razvijanja inovativnih i industrijsko-tehnoloških sposobnosti. Društvo koje ne proizvodi diverzitet nije dobro organizirano društvo. Proizvodnja noviteta je jedan od indikatora je li je društvo razvijeno ili ne. Društva koja nisu dobro organizirana, nemaju šansu dobro proći u svijetu, jer jednostavno nemaju potreban ugled.

g