Arhiv tekstova

Točno dvadeset godina nakon »antibirokratskog« gušenja vojvođanske autonomije (listopada 1988.), u jeku je priprema usvajanja novog Statuta pokrajine. Sve članice vladajuće koalicije u Skupštini Vojvodine podržale su Nacrt statuta Vojvodine i aktvino će sudjelovati u organizaciji javne rasprave i pozitivnoj promidžbi predloženih rješenja. Slijedi dvotjedna javna rasprava i bit će to prilika da sve zainteresirane organizacije, političke stranke, lokalne samouprave, nevladin sektor, kao i sami građani Vojvodine, iznesu svoje mišljenje i sugestije o predloženom aktu, koji treba predstavljati okvir za budući razvoj pokrajine.

Prema onome što je do sada poznato javnosti, prijedlog nacrta uradio je stručni tim Demokratske stranke, dokument su onda razmatrali najbliži koalicijski partneri, a sada se u razmatranje uključuju i drugi politički i društveni čimbenici. Predloženi nacrt predstavlja proširenje autonomije Vojvodine do okvira koji je ograničen novim Ustavom Republike Srbije, usvojenim koncem 2006. godine. Budući da je taj Ustav donesen konsenzusom glavnih političkih stranaka u Srbiji, uključujući i Srpsku radikalnu stranku i Demokratsku stranku Srbije, jasno je da novo statusno rješenje za Vojvodinu neće biti preslik široke autonomije iz Ustava iz 1974. godine, ali će biti iznad onoga što je predstavljao oktroirani Miloševićev Ustav iz 1990.

VELIKI ISKORAK: »Predloženi tekst Statuta AP Vojvodine predstavlja veliki iskorak u odnosu na dosadašnje pravno, institucionalno i političko stanje, zasnovano na postojećem Statutu«, smatra predsjednik Skupštine Vojvodine Sándor Egeresi. »Predložena rješenja u prijedlogu Statuta pružaju mogućnost tijelima AP Vojvodine još kvalitetnije, efikasnije i suvremenije rješavati nagomilane probleme građana i pripadnika nacionalnih zajednica u Vojvodini.«

To što ponuđeni dokument pojedinim političkim strukturama nije dovoljan, dok je drugima previše, za Egeresija je potvrda kako su predlagači na dobrom putu do kompromisnog rješenja.

Pokrajinski premijer Bojan Pajtić također smatra kako će se predloženim rješenjima iskoristiti maksimalni kapaciteti za razvoj Vojvodine. 

»Novim Statutom neće se ići ni ispod, niti iznad onoga što su odredbe Ustava Srbije«, rekao je Pajtić. »Ovaj Statut će, prije svega, biti razvojni i omogućit će da u dolazećim godinama Vojvodina izgleda bolje, a naši građani žive sretnije i uspješnije.«

STRANA PREDSTAVNIŠTVA: Što, u najkraćem, sadrži prijedlog novog najvišeg akta Autonomne Pokrajine Vojvodine i po čemu se razlikuje od sada važećeg Statuta APV? 

Vojvodina će, usvoji li se prijedlog, biti definirana kao autonom-na pokrajina svih građana koji u njoj žive, u sastavu Srbije, nastala na temelju posebnih nacionalnih, povijesnih, kulturnih i drugih svojstava svog područja, kao višenacionalna, višekulturna i višekonfesionalna demokratska europska regija, integrirana u europski poredak. Uspoređenja radi, prvi članak sadašnjeg, Miloševićevog Statuta glasi: Autonomna Pokrajina Vojvodina je oblik teritorijalne autonomije u Republici Srbiji. U članku 2. sadašnjeg Statuta kaže se: Autonomna Pokrajina Vojvodina, u ostvarivanju svojih ovlasti, stara se o razvoju nacionalnih, kulturnih i drugih svojstava svog područja i stvara uvjete za gospodarski, znanstveni, tehnološki, demografski, regionalni i socijalni razvoj poljoprivrede i sela.  

Umjesto sadašnjeg Izvršnog vijeća, za najviše tijelo izvršne vlasti predviđa se naziv vlada, dok bi sadašnje pokrajinske tajnike trebali zamijeniti pokrajinski ministri. Osim područja koja se uređuju sadašnjim pokrajinskim tajništvima (informiranje, lokalna samouprava i međuopćinska suradnja, propisi, uprava i nacionalne manjine, financije, gospodarstvo, arhitektura, urbanizam i graditeljstvo, obrazovanje, kultura, zdravstvo, energetika i mineralne sirovine, sport i mladež, znanost i tehnološki razvoj, rad, zapošljavanje i ravnopravnost spolova, regionalna i međunarodna suradnja, socijalna politika i demografija, poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivreda i zaštita životnog okoliša i održivi razvoj), prijedlogom nacrta predviđaju se i pokrajinske ovlasti u područjima prostornog planiranja, turizma i ugostiteljstva, industrije, obrtništva i prometa.

Ono što kritičari »prevelike autonomije« posebno predbacuju autorima nacrta, jest predviđena mogućnost da pokrajina osniva predstavništva u inozemstvu (buduća veleposlanstva, kažu oni!) radi promidžbe i unapređenja svojih gospodarskih, znanstvenih, obrazovnih, kulturnih i turističkih kapaciteta.

Novina je i da se manjinskim nacionalnim zajednicama, uz stečena prava, jamči razmjerna zastupljenost u pokrajinskim tijelima i organizacijama. Nema više nacionalnih manjina, sve su nacionalne zajednice ravnopravne, pri čemu je, naravno, jasno da je srpska zajednica najbrojnija. Deset nacionalnih zajednica pojedinačno se nabrajaju u prijedlogu nacrta. Uvodi se i Vijeće nacionalnih zajednica, kao posebno tijelo Skupštine APV sastavljeno od jednakog broja zastupnika koji se izjašnjavaju kao pripadnici većinske i kao pripadnici manjinskih zajednica. Međutim, ovdje se ne radi o drugom domu Skupštine, nego samo o konzultacijskom tijelu koje će davati savjete o onim prijedlozima, koji su značajni za ostvarivanje prava nacionalnih zajednica koje žive u Vojvodini. U radnu verziju novog Statuta ugrađena je i ustavna odredba po kojoj proračun APV iznosi najmanje sedam posto proračuna Srbije. Upravo je ovu odredbu kritizirao predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak, pitajući se zbog čega 7 posto, kad Vojvodina daje preko 40 posto bruto nacionalnog dohotka Srbije.

KONSTITUTIVNI ČINITELJ FEDERACIJE: Autonomija i politički subjektivitet Vojvodine, inače, sežu duboko u prošlost. Još 1848. godine unutar Austro-Ugarske Monarhije stvoreno je Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat, na čije je čelo došao srpski vojvoda s područja Vojne Krajine Stevan Šupljikac. Premda je Vojvodstvo bilo definirano kao srpski politički subjekt, njegova je autonomija bila samo formalna i to do te mjere, da je, recimo, službeni jezik bio isključivo njemački. No i takva autonomija Vojvodine trajala je svega 12 godina. 

U vrijeme stvaranja zajedničke južnoslavenske države, Vojvodina i Slovenija bili su najrazvijeniji dijelovi, Vojvodina čak nešto ispred Slovenije. Danas, nepuno stoljeće poslije, Slovenija je država u Europskoj Uniji i napreduje, dok je Vojvodina samo »sjeverna srpska pokrajina« i dijeli sumornu sudbinu države čiji je dio.

Kao politički subjekt obnovljena je tek poslije Drugog svjetskog rata, kada u okviru Jugoslavije dobiva status autonomne pokrajine. Suštinska promjena u smislu autonomije sa zakonodavnom, sudskom i izvršnom vlašću Vojvodine događa se Ustavom iz 1974. godine. Za vrijeme trajanja tog razdoblja, kada je Vojvodina raspolagala svim materijalnim dobrima na svom teritoriju, ostvaren je njen najdinamičniji razvoj. Bila je jedan od osam konstitutivnih i ravnopravnih činitelja jugoslavenske federacije, a kao autonomna pokrajina u sastavu Republike Srbije, od ostalih se federalnih jedinica razlikovala jedino po tome što nije imala pravo na osamostaljenje. Osim prava na raspolaganje i upravljanje materijalnim dobrima, Vojvodina je imala i potpunu poreznu politiku. Bile su to godine najuspješnijeg razvoja Vojvodine u novijoj povijesti ove regije. Vojvodina je tada ostvarivala prosječan godišnji rast društvenog proizvoda od oko 6 posto, porast industrijske proizvodnje od oko 8 posto i porast poljoprivredne proizvodnje od 2 do 3 posto godišnje.

PROSPERITETNE GODINE: U tih 14 godina uspješnu investicijsku politiku Vojvodine slikovito prikazuju mnogobrojni izgrađeni objekti u materijalnoj proizvodnji, poljoprivredi, prehrambenoj industriji, proizvodnji i preradi nafte. Od 1974. do 1984. samo preko Dunava izgrađeno je šest novih mostova, od toga tri prema Hrvatskoj (kod Bezdana, Bogojeva i Bačke Palanke), te kod Novog Sada, Beške i Kovina.

S druge strane, Ustav iz 1974. imao je i mnogo samoupravnih sastavnica, što ga čini ideološki obojenim ustavom, ali ne umanjuje njegovu ulogu u gospodarskom razvoju pokrajine.

Međutim, upravo je Ustav iz 1974. godine, koji je za Vojvodinu bio prosperitetan, srpska komunistička oligarhija osamdesetih godina prošlog stoljeća proglasila poražavajućim za Srbiju, jer ga je doživljavala kao federalizaciju jedne od šest jugoslavenskih republika. Na krilima nezadovoljstva kosovskih Srba (Oj Srbijo iz tri dijela, opet ćeš biti cijela!), prije točno 20 godina na ulicama Novog Sada demonstracijama poznatim kao Jogurt revolucija (tadašnja beogradska politika te je događaje tada zvala Antibirokratskom revolucijom) srušena je vojvođanska autonomija. Dio ovlasti Vojvodini je vraćen Omnibus zakonom nakon političkih promjena 2000. godine.

Zvonimir Perušić