Arhiv tekstova

Sredinom kolovoza na terenima TK »Spartak« iz Subotice odigran je profesionalni teniski turnir na kojemu su, zahvaljujući wild cardu (pozivnica) nastupila tri mlada igrača iz triju različitih teniskih sredina. Vojvođanski tenis predstavljao je šesnaestogodišnji Somborac Filip Krajinović, polufinalist juniorskog Wimbledona i US Opena, dok su  hrvatski i srbijanski mlađi naraštaj reprezentirali osamnaestogodišnji Splićanin Silvio Dadić i sedamnaestogodišnji Beograđanin Marko Đoković, mlađi brat trećeg svjetskog reketa Novaka. U kraćem razgovoru sa svom trojicom nastojali smo doznati nešto više o njihovom dosadašnjem teniskom razvoju i planovima u daljnjoj profesionalnoj karijeri.

 

Filip Krajinović

 

Već gotovo godinu dana živite i trenirate u SAD, u kampu glasovitog Nicka Bolletierija. Kakvi su dojmovi?

Dobro je. Tamo sam već godinu dana, puno treniram i igram turnire, u biti tamo je i cijeli moj tim, koji se brine o mojoj igračkoj karijeri.

Opišite nam jedan »radni dan«.

Ustajem u sedam sati, od pola osam je zagrijavanje, potom slijede dva sata treninga do deset sati, od jedanaest do dvanaest je kondicijski trening, i od pola jedan do tri je ponovno tenis. Potom slijedi istezanje i to bi bio radni dio dana.

Što radite u rijetkim trenucima slobodnog vremena?

Poput mnogih mojih vršnjaka najčešće sam online na internetu, a volim pogledati i poneki dobar film. Sobu dijelim s cimerom Amerikancem i često znamo razgovarati o svemu i svačemu.

Kako ste primljeni od strane ostalih teniskih kolega na akademiji?

U početku je to bilo sve rezerviranije, ali se s vremenom normaliziralo i mogu reći da sam odlično prihvaćen. Istina, sve je to u jednom strogo profesionalnom odnosu.

S obzirom da trenirate na glasovitoj Bolletierievoj akademiji, jamačno ste imali prilike biti na terenu s mnogim poznatim imenima svjetskog tenisa.

Imao sam priliku i veliku čast trenirati s najboljim svjetskim igračem današnjice Švicarcem Federerom, a vrlo često treniram skupa s poznatim ATP igračima Haasom, Stepanekom, Mirnyiem...

Je li bilo treme?

U početku mi se ruka malo »tresla«, ali poslije nije bilo problema.

Nakon godinu dana u SAD koliko ste uspjeli vidjeti od Amerike?

Vrlo malo, jer je sve uvijek i jedino vezano uz tenis. Igrao sam nekoliko turnira u središnjoj SAD, juniorski Grand slam u New Yorku i to bi za sada bilo sve.

Usporedba između juniorskog i seniorskog tenisa?

Ima velike razlike, juniorski tenis je znatno drugačiji od seniroskog, ali u mom slučaju za sada nije tako loše. Za buduće seniorske nastupe moram raditi znatno više na tjelesnoj kondiciji i snazi, a ostalo će već doći samo po sebi.

Planovi za ostali dio sezone?

Juniorski US Open (razgovor je vođen tjedan dana prije, op. a.), potom slijedi Davis cup, nekoliko turnira i pripreme za sljedeću godinu. 

 

Silvio Dadić

 

Kratko predstavljanje za početak.

Zovem se Silvio Dadić, rođen sam 1990. godine i dolazim iz Splita, gdje sam počeo igrati tenis u svojoj sedmoj godini, a danas treniram s Ivicom Tolićem u Njemačkoj. Tijekom juniorskog staža bio sam prvak Hrvatske do 14 i 16 godina, a igrao sam i na svim juniorskim Grand slamovima. Na svjetskoj juniorskoj listi zauzimao sam 35. mjesto, uz činjenicu da nisam igrao veći dio sezone zbog ozljede. Nakon Australian Opena odlučio sam prijeći na seniorski tenis.

Jeste li ofenzivni ili defenzivni igrač, i što krasi Vašu igru?

U biti sam ofenzivac, ne znam se baš braniti. Imam jak početni udarac, kao i oba osnovna udarca.

Teniski uzor?

Definitivno Mario Ančić, s kojim sam puno trenirao u Splitu i koji mi puno pomaže u mom sadašnjem razvoju.

Što biste trebali popraviti u svojoj igri na putu do boljih seniorskih rezultata?

Ponajprije kretanje na terenu i defenzivnu igru, s druge strane konstantno unapređivati ofenzivnu igru. 

S kojim biste rezultatom bili zadovoljni na koncu ove sezone?

Bio bih izuzetno zadovoljan ukoliko bih »uhvatio« 15-20 poena na sljedećih 7-8 turnira, koji se igraju za svjetsku ranking ljestvicu. Kako sam veći dio sezone bio ozlijeđen, želio bih biti posve zdrav i fit, a to mi je u ovom trenutku i najvažnije.

Dojmovi o Subotici?

Prvi sam puta ovdje i vrlo je lijepo.

Marko Đoković

 

Je li dolazak u na subotički Futures bio u redovitom planu za ovu godinu?

Pa i nije, jer sam planirao igrati isključivo juniroske ITF turnire tijekom ove godine. Ipak, uz konzultaciju sa svojim trenerom i na sugestiju Nikole Pilića da bih trebao što više igrati na Futuresima, igrao sam u Subotici.

Ostala je zabilježena odlična igra u kvalifikacijama za ovogodišnji ATP Umag.

Zbilja sam dobro odigrao cijeli taj meč protiv Španjolca, koji je poslije izborio i prolaz u glavni turnir, na koncu nisam imao dovoljno »sreće«  proći, ali je ostala potvrda da mogu igrati sa znatno jačim tenisačima. S obzirom da je on stariji čak deset godina od mene, presudilo je iskustvo.

Imate priliku često trenirati s poznatim svjetskim igračima. Kako vidite svoju trenutačnu igru u usporedbi s njihovom?

U određenim segmentima igre nalazim kako sam igrački često ravnopravan, ali budući da sam još uvijek mlad, moram još puno raditi na učvršćivanju psihe i temperamenta. Često bespotrebno žurim, opada mi koncentracija i činim neke stvari koje nikako ne bih trebao činiti u određenim trenucima igre.

Što biste istaknuli kao Vašu najveću igračku kvalitetu, a na čemu biste trebali raditi na putu poboljšanja tehnike?

Mislim kako bih najviše trebao unaprijediti forhand udarac, dok mi je bekhend odličan, baš kao i volej udarci. Igračko-tehnički rad i napredak je očevidan, ali bih, ponavljam, ponajviše morao raditi na unapređenju svoje koncentracije.

Dio Vaše obitelji s majčine strane živi u Vinkovcima. Odete li ponekad u posjet?

Zbog brojnih obveza, na žalost, rijetko imam priliku otići u posjet prabaki, ali se zato tijekom ATP turnira u Umagu, redovito na okupu nađemo s dijelom obitelji koji živi u Hrvatskoj.

Čime biste bili zadovoljni u ostalom dijelu natjecateljske godine?

Isključivo nastavkom kontinuiranog treniranja i igranja, a sve u svezi s napredovanjem u teniskoj igri. Bodovi mi u ovom trenutku uopće nisu važni...

Na koncu, kako ste doživjeli bratov poraz u polufinalu Olimpijade (protiv Nadala) i njegovo osvajanje bronce?

Bilo mi je vrlo teško nakon njegova poraza, ponajviše zbog njegovog ogromnog truda i osobnog saznanja koliko je to njemu teško palo. Ipak, osvajanjem olimpijskog odličja dokazao je svoju igračku veličinu i zasluženo mjesto u samom vrhu  svjetskog tenisa.