Arhiv tekstova

Prije nekoliko godina Vjekoslav Čović je skupa s braćom Boače, Albertom i Piterom, svojim prijateljima i poslovnim kolegama odlučio kupiti motorkotače iz verzije Enduro. Osobno je odabrao model Suzukija od 650 kubičnih centimetara, Albert se odlučio za Yamahu iste snage, dok je Piter za sebe uzeo Hondu. I od tada, gotovo svaki trenutak slobodnog vremena, nakon napornog posla u njihovoj Royal špediciji, koriste za vožnju njihovih motornih ljubimaca.

»Preciznije govoreći, naša moto avantura započela je točno prije tri godine (2005.), kada smo se odlučili kupiti motore i konkretnije ući u moto svijet« , započinje priču Vjekoslav Čović. »U biti, cijeli naš život, ponajprije vrijeme djetinjstva bilo je vezano uz motore, ali tada su to bili najslabiji Tomosovi motorkotači, modela automatic. Poslije smo se intenzivno družili s našim drugovima, koji su već prije počeli voziti ozbiljnije modele jače snage i bili, na svoj način, svih proteklih godina dio tog svijeta«. 

Vjekoslavov prijatelj i poslovni kolega Albert Boače nešto je duže u moto svijetu i predstavlja svojevrsnog lidera ovog obiteljsko-prijateljskog moto trija.

»Oduvijek su me privlačili motori i vožnja cestama. I prije sam vozio neke motorkotače, ali sam tek s mojom Enduro verzijom Yamahe spoznao pravi užitak moto sporta. Osobno se najviše vozim kroz susjednu Mađarsku. Prošlog tjedna sam, primjerice, bio na vožnji od 700 km do najvišeg mađarskog vrha u Matrama, nedaleko od Egera«, pojašnjava Albert.. 

Treći član ove moto momčadi je Albertov mlađi brat Piter, koji je također nepovratno »zaljubljen« u cestovnu vožnju na solidno jakim moto strojevima sposobnim prolaziti i kroz nepristupačnije predjele nedirnute prirode.

»Uživam vozeći se u prirodi, a ne samo po uređenim cestama. Inače, gotovo uvijek kada idemo na neke skupne vožnje, po pravilu izbjegavamo vožnju autocestom, već biramo obične ceste koje se nalaze u neposrednoj blizini prirode«, uključuje se u razgovor i Piter Boače dodajući, kako se vještina vožnje motorkotača upravo »brusi« tijekom svladavanja težih staza«.

Vjekoslav, Albert i Piter napravili su prošle godine zanimljivu vozačku avanturu, upriličivši tzv. Vojvodina ride (vožnju) tijekom koje su prokrstarili ciljelu Pokrajinu, vozeći se cestama Bačke, Banata i Srijema. Kako sami naglašavaju, vodi ih ljubav prema nesputanoj vožnji i doza adrenalina, koju osjete kada »dodaju gas« na nepoznatom terenu neke šume ili prirodnoj pješčanoj podlozi pustare kroz koju jure. Tijekom organiziranijih tura u »sedlu« svojih motorkotača provode minimalno 5-6 sati, uživajući u svom hobiju. Nažalost, u kontinentalnoj sredini kakva je Subotica, vožnja motorkotačima je ograničena na najviše šest mjeseci, od travnja do listopada, iako, ukoliko vrijeme dozvoljava, posebice ako nema kiše, voze se i za hladnijeg vremena u drugim mjesecima. Ljubav prema vožnji često prevlada »razum«, a na hladnoću se, jednostavno, zaboravi. Jer vožnja je na prvom mjestu – zaključuju na koncu Vjekoslav, Albert i Piter, istinski zaljubljenici amaterskog moto sporta.                                                g