Zlouporaba predstavlja uzimanje droga ili lijekova u dovoljnoj količini da onome tko ih rabi naškode tjelesno, mentalno, emocionalno ili društveno. Dok nam slika »zlouporabe droge« dočarava nasilne slike nezakonite trgovine drogom, zlouporaba zakonom dopuštenih droga, odnosno lijekova, još je veći zdravstveni problem. Velik broj ljudi ovisan je o propisanim lijekovima, a mnoge bolnice u svijetu i kod nas navode skoro podjednak broj hitnih slučajeva nastalih zbog zlouporabe lijekova i droga.
Do sada je u medijima bilo puno riječi o drogama, štetnosti droga, fizičkoj i psihičkoj ovisnosti koje one izazivaju te o njihovoj podjeli. Na početku bitno je shvatiti i naglasiti kako ne postoje teške i lake droge, da je droga – droga, i da svaki lijek može postati droga, ukoliko se koristi bez kontrole liječnika i u količinama koje su daleko više od terapijskih. Stoga ćemo u daljnjem tekstu skrenuti pozornost na nekoliko konkretnih stvari, na osnovnu podjelu droga te na simptome, koje ovisnost o njima izaziva. Tako ćemo lakše prepoznati ovaj oblik zlouporabe u svojoj okolici i na vrijeme se obratiti za stručnu pomoć.
Lijekovi i droge koje se često zlorabe svrstavaju se u nekoliko velikih skupina:
1. DEPRESORI SREDIŠNJEG SUSTAVA – Pilule za spavanje i antidepresivi.
2. BENZODIJAZEPINI – Najčešće propisivani lijekovi kod nas poznati kao diazepam, bromazepam, bensedin. Uzimaju se najčešće radi smirivanja tjeskobe ili radi spavanja, ali poslije dugotrajne uporabe izazivaju ovisnost, koja postoji kod mnogih pacijenata. Ova ovisnost, tj. prekomerno uzimanje i zlouporaba, ispoljava se kao pospanost, nerazgovijetan govor i nedostatak koordinacije ukoliko je osoba bez lijeka. Ovi simptomi kasnije mogu prerasti u oštećenje pamćenja, drhtavicu i paranoju.
3. OPIJATI – Oko pola milijuna ljudi u SAD-u ovisno je o opiju, morfiju ili heroinu. Ova ovisnost u pravilu izaziva depresiju, nisku razinu samopoštovanja i smanjenu sposobnost rješavanja problema.
4. KANABIS ILI MARIHUANA – Pušenje marihuane može oslabiti kratkoročno pamćenje, motivaciju, dok kronična uporaba izaziva poremećaj vida, ubrzano lupanje srca, oslabljenu funkciju pluća te promjenu u spolnim hormonima. Ustaljeno je mišljenje, koje se u mnogim slučajevima pokazalo i kao točno, da uporaba marihuane predstavlja uvod za kasnije uzimanje opijata.
Svakako, zlouporaba naprijed navedenih supstancija osim zdravstvenih tjeskoba dovodi i do promjena u izgledu i ponašanju osobe, te utječe na međuljudske odnose i na poslovne rezultate osobe. Kod djece izaziva nagle promjene raspoloženja ili stavova, slab uspjeh u školi. Izljevi bijesa i izrazita tajanstvenost mogu ukazati na moguću zlouporabu supstancija od strane djeteta. Svakako, osim ovih općih postoje i specifični simptomi, koji se razlikuju ovisno o vrsti droge, odnosno lijeka.
Tako prevelika energija, gubitak težine, raširene zjenice, nesanica, drhtanje mogu ukazivati na zlouporabu STIMULANSA (LSD i sl.) ili sredstava za podizanje raspoloženja.
Letargija, nerazgovijetan ili smušen govor, gubitak ravnoteže, sužene zjenice ili previše spavanja mogu ukazati na zlouporabu SEDATIVA.
Promjene raspoloženja, crvenilo očiju, raširene zjenice, usporen osjećaj protjecanja vremena i usporeni refleksi, vrtoglavica i letargija mogu ukazivati na uporabu MARIHUANE.
Kraste na nosnicama i crvenilo nosnica tipična su pojava kod ušmrkavanja KOKAINA, a curenje nosa ili šmrcanje kod pušenja CRACK kokaina. Svakako, tragovi uboda iglom na rukama, u predjelu pregiba lakta, podlaktici, ali i na vratu i na nogama ukazat će na intravensku uporabu kokaina.
Gubitak težine, letargija, promjene raspoloženja, prekomjerno znojenje, nerazgovijetan govor, sužene zjenice i slab apetit ukazuju na zlouporabu OPIJATA.
Halucinacije, proširene zjenice, drhtanje i znojenje ukazuju na uzimanje PSIHODELIČNIH DROGA.
LIJEČENJE od ovisnosti se sastoji od dva koraka. Apstinencija ili prestanak uzimanja droge može trajati svega nekoliko dana ili tjedana, no može biti neugodna ili čak i opasna bez stručnog nadzora. Oporavak je dugačka faza u kojoj organizam ovisnika ostaje slobodan od droge. Ova faza je često jako teška zato što zahtijeva od ovisnika da mijenja navike i način života te da kontrolira uporabu svih ostalih tvari s kojima se sreće, a koje mogu izazvati ovisnost tijekom daljnjeg života.
Iako naporima da se droga iskorijeni nije postignut skoro nikakav uspjeh, liječenje i poučavanje javnosti ipak nešto znače. Skupine roditelja, napori društvene zajednice, programi javne edukacije i prevencije mogu odigrati važnu ulogu u odvraćanju od uporabe droge. Roditelji možda nisu u stanju spriječiti da njihova djeca dođu u kontakt s drogom i možda je i isprobaju, ali im mogu pružiti dovoljno argumenata i kulture te kućnog obrazovanja i samokontrole kako bi djeca znala reći NE DROGI. Svakako, najbolje je pružiti pravi primjer i ne zlorabiti ništa, ni alkohol niti cigarete.
