Arhiv tekstova
Pogled unazad čuva tradiciju
Još od 1968. godine svake se godine u sklopu Dužijance organizira manifestacija pod nazivom »Takmičenje risara«. Ove je godine ova manifestacija održana u Starom Žedniku na njivi, čiji su domaćini Žedničani Franjo i Anica Stipić i Jelena Pinter.
»Nažalost, ja ne pamtim ovaj način rada, ručno košenje žita, jer su u moje vrijeme već bili prisutni traktori i kombajni. Prvi puta sam vidio kako se to nekada radilo, upravno na jednom ovakvom natjecanju risara. Drago mi je da postoji tako nešto i treba se i u buduće održavati i čuvati ova tradicija. Ponudili su nam da budemo ovogodišnji domaćini natjecanja risara i s radošću smo pristali. Žito je blagoslovljeno na Markovo, 25. travnja, a mnoga druga žita, koja su onda izgledala ljepša, sada su lošije rodila od ovog. Tada je izgledalo da će rod biti slabiji i postojao je neki strah, kako će sve to do kraja biti, no, hvala Bogu, žito je rodilo i evo tu se danas održava ova svečana manifestacija«, ispričao nam je domaćin Franjo Stipić.
DOGAĐANJA: U rano jutro, oko 6 sati, vrijedni risari i risaruše okupili su se kod Doma kulture u Starom Žedniku, odakle su krenuli na njivu na kojoj je održano natjecanje risara. Nakon toga risari su ispleli užad. Ona se moraju rano plesti, dok još ima rose na žitu, kako bi se lakše savijala, tako da su gosti, koji su pojedinačno pristizali, bili dočekani na njivi.
Oko 8 sati organiziran je risarski »ručak«. Naime, nekada su naši stari prije žetve morali jesti jaku hranu, kako bi izdržali napor toga dana. Po tradiciji na ovoj manifestaciji za doručak, koji se naziva »ručak«, jede se kruh koji je pečen u nekadašnjim pećima, zatim slanina od posebne vrste svinja, mongolica, te »kiselna« koja je pravljena u zemljanim ćupovima. Pokraj toga jelo se još i mljevene crvene paprike i luka. Ono što je posebno na ovom »ručku«, jest to da se za »kiselnu« ne koristi žlica, nego se kruh zabode na bricu, nožić, te vrti u »kiselni« i na taj se način jede. Mnogi sudionici rado dolaze baš poradi ovog tradicijskog i jedinstvenog »ručka«. Oko tog »ručka« za ovu godinu su se pobrinule vrijedne žene iz Starog Žednika.
Oko 9 sati započelo je natjecanje risara. Svaki je natjecateljski par dobio svoju »Pripelicu«. Nekada se dio njive, parcela, nazivala »Pripelica«. Svaki par čine muškarac i žena. On kosi, a ona rukoveta. Nakon toga je slijedilo oranje oko »krstine«, vozidba i »divenje žitne kamare«. Oralo se u »osmicu« radi zaštite u slučaju požara, da se vatra ne bi dalje širila po strništu.
NA STAROJ VRŠALICI: Poslije toga slijedio je prikaz košenja žita starim strojevima i konjskom zapregom. Djeca su svoje umijeće i trud pokazala igrajući nekadašnju dječju igru »kasalisice«. Nakon toga svi prisutni su mogli vidjeti i prikaz vršidbe žita na staroj vršalici. Da su naši risari i risaruše među najboljima, to dokazuju i ovogodišnji rezultati natjecanja u risu. Najboljim natjecateljima nagrade je uručila ministrica poljoprivrede i šumarstva Vlade Republike Srbije Ivana Dulić-Marković. Kako je objasnio predsjednik žirija Zvonimir Horvatski, ove godine je odlučeno da treće mjesto podijele dva para, pa su treće mjesto dijelili Imre Thót Király i Joca Vuković s Kelebije i Ivan Gedović i Alojzija Bašić Palković iz Tavankuta. Drugo mjesto su osvojili Marinko Kujundžić i Ruža Juhas iz Male Bosne, a najboljim natjecateljima na ovogodišnjem natjecanju risara proglašeni su Stipan Kujundžić i Emerka Poljaković iz Male Bosne.
Nakon dodjela nagrada, prisutnima se obratila ministrica Ivana Dulić Marković: »Osjećam se kao dio Dužijance i ponosna sam na korijene koje imam. Razumijem nezadovoljstvo i razumijem potrebu da se stvari u poljoprivredi poprave, upravo zbog toga sam i došla ovamo. Vjerujem da može biti bolje, no kako bi došlo do toga moramo svi skupa raditi. Pozivam vas da radimo skupa i da njegujemo toleranciju jedni među drugima.«
Prisutnima se obratio i predsjednik Skupštine općine Subotica Géza Kucséra koji je rekao: »Mnogi su me pitali kada mi je bilo lakše kositi, ove ili prošle godine. Za mene je bilo mnogo lakše kositi ove godine, jer prošle godine žito je bilo malo, rod nikakav, i u duši čovjeka koji voli zemlju, žito, osjećao se bol. Rad i trud koji su uloženi nisu bili vraćeni. Ove godine žito je plodno i dobro, možda je fizički posao teži, ali za ljude koji vole zemlju ovo je pjesma i slavlje. Ako znamo cijeniti, poštovati tradiciju, što se danas pokazalo, to znači da imamo budućnost, imamo se na što osloniti.« Organizacijski odbor je svim sudionicima podijelio zahvalnice, a svi mladi natjecatelji također su dobili nagrade.
