Arhiv tekstova

28. Adalbert Neipperg – Zrenjaninska biskupija. Gruber ga spominje: »Benediktinerabt Adalbert Graf von Neipperg, im Lager zu Werschetz erschlagen«, što znači da potječe iz grofovske obitelji. Rođen je 31. ožujka 1890. u Meranu u Južnom Tirolu u Austriji, stupio je u benediktinski red u samostanu u Beuronu u Njemačkoj. Zaređen je za svećenika 1920., nakon čega je obavljao dužnost odgojitelja redovničkih kandidata, a kasnije je imenovan samostanskim poglavarom-opatom. Budući da je otvoreno kritizirao nadolazeću  nacional-socijalističku ideologiju morao je otići iz Njemačke i vratiti se u Austriju u samostan Seckau. Poslije pripojenja Austrije Njemačkoj 1938. pobjegao je u Sloveniju, gdje je preuzeo pastoralnu skrb u dvije župe iz kojih su njemačke vlasti protjerale slovenske svećenike. Tamo je ostao sve do svibnja 1945. kada su ga partizani uhitili i prebacili u logor u Vršcu. Tamo je i ubijen 23. prosinca 1948., a njegovi su posmrtni ostaci 1990. prebačeni na groblje u opatiju Neuburg kod Heidelberga. 

29. Josip Novotny – Subotička biskupija. Rođen je 30. travnja 1908. u Varešu u Bosni, gimnaziju je polazio u Rumi i Travniku, a teološki studij u Đakovu i Zagrebu. Za svećenika Subotičke biskupije zaređen je 1. srpnja 1943. Bio je kratko vrijeme kapelan u Subotici, Baču, Bajmoku i Plavni, gdje je imenovan župnikom. U Plavni je i dočekao dolazak partizana i ruske vojske, koji su ga uhitili i bez ikakvog razloga ubili u jesen 1944. nepoznatog datuma. 

30. Stjepan Ognjanov – Subotič-ka biskupija. Rođen je 30. srpnja u Bačkoj, gdje je zavšio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u isusovačkoj gimnaziji u Travniku, a teološki studij u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 9. kolovoza 1936. u Subotici, gdje je imenovan kapelanom u župi sv. Roka. Bio je i duhovnik u križarskoj organizaciji, a zbog njegova utjecaja na mladež komunisti su ga jednostavno oteli i nepoznatog datuma na nepoznatom mjestu, negdje u jesen 1945. ubili. 

31. Ferenc Petrányi – Subotička biskupija. Rođen je 24. listopada 1879. u Baji u današnjoj Mađarskoj, a za svećenika je zaređen 25. veljače 1902. Imenovan je župnikom u Bečeju, a uhićen je u ranim jutarnjim satima 9. listopada 1944. Partizani su ga strašno tukli i mučili tako da je od zadobivenih ozljeda umro 14. listopada 1944. Pokopan je na mjesnom groblju uz partizansku pratnju, koja je branila da se lijes otvori.

32. Franz Plank – Subotička biskupija. Baković ga spominje: »Franjo Plank, župnik u Starom Sivcu«. Matuska je o njemu zabilježio: »Plank Ferenc, Szivác, plebános«, a Gruber ga, čini se, krivo povezuje s Čonopljom: »Franz Plank, Pfarrer in Tschanopl«. Iz svih se tih zapisa nazire već spomenuta poteškoća određivanja nacionalne pripadnosti, tj. je li Plank bio Mađar ili Nijemac i kako se on osobno osjećao i potpisivao. Jedino je sigurno da nije bio Hrvat, bez obzira na Bakovićevu hrvatsku transkripciju u pisanju njegova imena. Rođen je 24. lipnja 1885. u Tolni, nedaleko od Szekszárda, a za svećenika je zaređen 24. lipnja 1910. Bio je kapelan u Bačkom Brestovcu, Bikiću (Bácsbokodu u Mađarskoj), Bačkoj Topoli i Kuli. Imenovan je župnikom u Sivcu, gdje je i uhićen, te nepoznatog datuma i na nepoznatom mjestu bez suda i presude ubijen pri kraju 1944. 

33. Michael Rothen – Zrenjaninska biskupija. Rođen je 2. veljače 1895. u Zrenjaninu, a za svećenika je zaređen 7. srpnja 1929. Bio je kapelan u Beloj Crkvi i u Vršcu, ali je 1934. psihički obolio i morao se liječiti, te nije više obavljao svećeničke dužnosti. No, to nije smetalo partizane da ga uhite i s tridesetak njemačkih sunarodnjaka ubiju 8. listopada 1944. u logoru u Kikindi.

34. Wilhelm Schäfer – Zrenjaninska biskupija. Rođen je 8. lipnja 1884. u Kikindi, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1909. Bio je kapelan u Nakovu, Gertijanošu (?), Glogovcu i Tobi, te Deti i Anini u Rumunjskoj. Od 1928. bio je župnik u Česteregu, gdje su ga partizani ubili samo zato što je, čini se, bio katolički svećenik i Volksdeutscher, jer su ubrzo nakon ubojstva do temelja srušili staru župnu crkvu. 

(Nastavlja se)