Arhiv tekstova

Kada govorimo o novinama ili knjigama često čujemo da je nakladnik neka od nakladničkih kuća, jednako tako čujemo da je izdavač neka od izdavačkih kuća. Jesu li obje riječi hrvatskoga podrijetla, kojoj dati prednost i zašto uopće imamo dvije riječi u uporabi možete pročitati u ovom jezičnom savjetu.

Riječi naklada i nakladnik u hrvatski je leksik unio najveći tvorac riječi u devetnaestom stoljeću Bogoslav Šulek. Ovaj je vrijedni jezikoslovac, iako nije bio Hrvat, nego Slovak, poput mnogih istaknutih književnika svoga vremena (Šenoe, kojemu je otac bio Nijemac iz Češke,  a majka Slovakinja iz Budimpešte,  ili Vraza  koji je Slovenac), zadužio Hrvate marljivim radom i bogaćenjem hrvatskoga jezika. Vodeći se hrvatskom tvorbenom tradicijom Šulek na dva načina bogati hrvatsko rječničko blago. Tuđice koje tvorbeno, morfološki, fonološki ili grafijski nisu bile prilagođene hrvatskome jeziku zamjenjivao je tražeći rješenja u hrvatskim narječjima ili posuđujući riječi iz slavenskih jezika (najčešće iz slovačkoga i češkoga, ali i iz ruskoga i slovenskoga) te oblikovanjem novotvorenica.  Neke od  bohemizama  kao što su npr. kisik i vodik danas držimo hrvatskima i ne znajući da ih je u hrvatski leksik uveo znameniti jezikoslovac.  Šulek iz češkoga jezika posuđuje riječi naklada i nakladnik i one tako postaju izraz hrvatske leksičke posebnosti u odnosu na riječi izdavač, izdanje, izdavaštvo. Ove su riječi motivirane glagolom izdati ( u starim knjigama možemo vidjeti natpis: Izdala naklada...). Broz-Ivekovićev  »Rječnik« objavljen 1901. svjesno potiskuje Šulekove izraze karakterizirajući ih kao »knjiške« i nepotvrđene u narodnom govoru ili u »Zapisima« Vuka Stefanovića Karađića i Đure Daničića na kojima se temelji njihov rad.

Riječi izdanje, izdavaštvo i izdavački nisu nehrvatske ili manje hrvatske zato što su ih, na štetu riječi naklada, nakladništvo i nakladnik, nametali Broz i Iveković, ali su zbog tog zapostavljanja ove druge postale dijelom hrvatske jezične posebnosti.

  Značenja riječi naklada možemo pronaći u Anićevu »Rječniku hrvatskoga jezika«. Pronalazimo dva značenja: 1. poduzeće koje izdaje knjige, izdavač, nakladnik; 2. broj primjeraka tiskanih u jednom izdanju. U ovom drugom značenju vrlo često se upotreb-ljava francuska posuđenica tiraža. U srpskome je jeziku ona drugoga roda i glasi tiraž, stoga se često rabi u krivome obliku. U lokativu jednine u hrvatskome jeziku ova imenica glasi: u tiraži, dok je u srpskome: u tiražu. Primjera razlike u rodu u dvama jezicima ima više, na primjer: majonez-majoneza, grip-gripa, metod-metoda… Lik u ženskome rodu je u hrvatskome jeziku, a u muškome u srpskom. Tuđicu tiraža valja zamijeniti našom riječju naklada. Pa stoga primjerice treba reći:

Tjednik »Hrvatska riječ« izlazi u nakladi od (...) primjeraka.