Arhiv tekstova

Državni tajnik ministarstva kulture Republike Hrvatske Jasen Mesić otvorio je 4. rujna u  Klovićevim dvorima u Zagrebu dosad najtežu izložbu u povijesti te galerije – »Stećci«. 

Naime, radi se o prvoj izložbi autohtonih srednjovjekovnih masivnih nadgrobnih spomenika, koji niti jedan nije lakši od 3 tone, a cijela izložba teška je oko 20 tona. 

Stećci su se kao nadgrobni spomenici koristili tijekom cijelog srednjeg vijeka u zaleđu jadranske obale, na prostoru današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, zapadne Srbije i Crne Gore i na tim lokalitetima sačuvano ih je oko 370 tisuća. Na prostoru Bosne i Hercegovine, ponajviše njezina južna dijela, postoji 60 tisuća stećaka, u Srbiji i Crnoj Gori oko 300 tisuća, a u Hrvatskoj ih je oko 6 tisuća.

KAMENI GOROSTASI: Riječ »stećak« dolazi od riječi »stojećak«, a značenje joj je »nešto što stoji«, »nešto što je uspravno, što se vidi«, i razlikuju se od običnih nadgrobnih spomenika ne samo po tipologiji, nego i po prekrasnim ukrasima, odnosno reljefima koje imaju po sebi. Bogatstvo ukrasa i natpisi koji su ispisani na bosančici, ovisili su o imovinskom stanju naručitelja, a svojom su veličinom, rustikalnošću, pa čak i primitivnošću, ti neobični kameni gorostasi prkosili pomodnoj zapadnoj romantici i gotici što se proširila Jadranom. Ta golema »autoritativnost« vjerojatno im je omogućila da prežive brojna stoljeća i ponovno zabljesnu svojom ljepotom i na zagrebačkom Gornjem gradu, u atriju na travnatom tepihu Klovićevih dvora. Premda se glas o njima pronio i prije, stećci se počinju sustavno proučavati od austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine i od tada svako vrijeme njihovu pripadnost tumači u svoju političku korist. Tako i danas postoje dvije dominantne teorije o njihovoj pripadnosti. Jedna kaže kako je riječ o bogumilskim spomenicima, odnosno nadgrobnim spomenicima pripadnika Crkve bosanske, a druga da su ih radili Vlasi, originalna nomadska skupina ovih prostora. Ono što je sigurno jest da su ispod stećaka pokopavani pripadnici svih triju konfesija: Crkve bosanske, Rimokatoličke i Pravoslavne.  

SEDAM ORIGINALA: Za izložbu koju je njezina autorica Jasminka Poklečki-Stošić uz pomoć kolega iz BiH, Srbije i Crne Gore pripremala četiri godine, izmješteno je sedam originalnih stećaka s lokaliteta u Dalmaciji (izmještati se mogu samo oni stećci ispod kojih se ne nalaze grobovi), i to s lokaliteta Sinj, Proložac, Brela, Budimiri između Trilja i Sinja, općina Cista Provo, te iz Muzeja Cetinske krajine u Sinju. Osim originala na izložbi je postavljeno i 14 gipsanih odljeva iz Gliptoteke HAZU, među kojima i odljev najvećeg  i najbogatije ukrašenog do sada pronađenog stećka iz Donje Zgošće kod Kaknja, čiji se original nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Taj je stećak po tipologiji sljemenjak jer ima krov, napravljen je iz jednog komada kamena, a težak je između 20 i 30 tona.

Treću cjelinu izložbe čine crno-bijele fotografije koje je krajem pedesetih godina prošlog stoljeća u Bosni snimio legendarni fotograf Tošo Dabac, kao i velike fotografije koje je Damir Fabijanić snimio za potrebe izložbe.   

Osim samih stećaka, četvrti segment izložbe čine nalazi u grobovima ispod njih: nakit, oružje, dijelove konjske opreme, tekstil i druge predmete koje su ustupili Zemaljski muzej Sarajevo i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Raritet tih nalaza je onaj iz groba za kojeg se pretpostavlja da je pripadao kralju Tvrtku I., a koji je za potrebe izložbe prvi put iznesen izvan granice susjedne države. Nažalost, stećci koje sarajevski muzej čuva nisu mogli biti dostavljeni u glavni grad Hrvatske, jer su u tako lošem stanju da bi ih transport ugrozio, a porazna je i činjenica da je 95 posto sačuvanih stećaka u katastrofalnom stanju te da im je potrebna neophodna zaštita. Zato je ova izložba ne samo veliki događaj za istraživače i pasionirane poklonike baštine, već je i vapaj za očuvanje stećaka koji su nedvojbeno prvorazredna kulturna senzacija ovih prostora, i za koje su se svi sudionici svečanog otvorenja izložbe (ravnateljica Klovićevih dvora Vesna Kusin, autorica Jasminka Poklečki Stošić, te gradonačelnik Zagreba Milan Bandić) složili da zaslužuju kandidaturu za Listu svjetske baštine UNESCO-a.

Zlatko Žužić