Arhiv tekstova

Smještena u podnožju planine i parka prirode Učka, Opatija, zahvaljujući svojoj specifičnoj klimi, pruža izvrsne uvjete za odmor i ljeti i zimi. Ne samo prekrasna priroda, ne samo čudesan spoj mora, kopna i ljudskih ruku djela, nego i vile koje odišu patinom Austro-Ugarske, kilometarska šetališta i mnogobrojne plaže koje putnika namjernika jednostavno mame i ne dopuštaju mu da makar za kratko ne zaroni u svježinu njihovoga krila. Tijekom cijele godine ovdje se mogu naći sadržaji vrijedni pažnje, bilo u oblasti kulture ili sporta. 

Opatija je i vodeće mjesto u Republici Hrvatskoj po kapacitetima za organizaciju kongresa, seminara i savjetovanja. Pisati o povijesti Opatije, kojoj je staro ime bilo Abbazia, bilo bi slično pisanju o povijesti bilo kojega gradića na sjevernom Jadranu. Zanimljivije je osvrnuti se 160 godina unatrag, na začetke razvoja turizma u ribarskoj naseobini od 120 kuća, koja bi se danas s pravom mogla nazvati plemkinjom Kvarnera. 

Početak turističke epohe u povijesti Opatije zasigurno je obilježila izgradnja Ville Angioline, odnosno pregradnje jednoga starijega objekta u vlasništvu baruna Hallera von Hallersteina 1844. godine. Danas park oko ove vile s parkom sv. Jakova tvori jednu prekrasnu cjelinu u kojoj obitava više od 150 biljnih vrsta, podrijetlom iz svih krajeva svijeta i nisu tipične za ovo podneblje. Izlaskom iz parka na šetalište – Lungomare ugledat ćete jedan od simbola današnje Opatije – stijenu iz koje kao da izrasta Djevojka s galebom, djelo kipara Cara, ovdje postavljeno 1956. godine. Na njezinu mjestu do tada, dok ga nevrijeme nije srušilo, stajao je kip Madonne del mare autora Rathauskog iz Graza. Madonna je postavljena kako bi bdjela nad dušom grofa Arthura Kesselstadta, nestalog u valovima na jednom preduskršnjem izletu 1891. godine. U tom izletu život je izgubila i njegova supruga Fries a njezin sin Georg spasen je. Pozlaćena inačica Madonne danas je postavljena u parku sv. Jakova. Ukoliko iz parka krenete suprotno od mora, izaći ćete na glavnu ulicu i tu će vas zabljesnuti raskoš starih zdanja, odjevenih u novo ruho. Oko vam se neće moći oteti od hotela »Bristol«, za kojega u prolazu neznana gospođa objašnjava svojemu partneru u šetnji kako je ovo zdanje podsjeća na veliku tortu od vanile sa šlagom. I tu, opet, ostajete zatečeni. Pune oči i puno srce teško da će vas odvesti nekuda gdje opet nećete uočiti nešto novo, nešto nedoživljeno i neviđeno. I na koncu, samo ćete ustanoviti kako je odmor bio prekratak i uspjeli ste vidjeti samo djelić željenoga. Jedino vas može utješiti uzrečica »Tko jednom dođe i vidi Opatiju, uvijek će joj se vraćati«.

I. Andrašić