Arhiv tekstova

Ovo je vrijeme kada se po našim selima, ali i gradovima, često mogu vidjeti ljudi koji u kotlovima peku, točnije spravljaju rakiju. Pečenje rakije na ovim prostorima ima dugu tradiciju, te se može slobodno reći kako se rakija u Vojvodini, Hrvatskoj, BiH, Srbiji... spravlja od pamtivijeka, te je ova radinost duboko ukorijenjena među običnim pukom. Istina je i da se mnogi plaše, da će ova duga tradicija biti zabranjena ulaskom u Europsku Uniju, te da će se ovim moći baviti samo oni koji budu posjedovali odgovarajuće dozvole mjerodavnih službi, no to je druga tema... 

PECARE: Vratimo se kotlovima, te pečenju rakije, ovaj put u Srijemu, u Šidu. Kao što je s početka spomenuto, tako i ovaj dio Srijema ima bogatu tradiciju u pečenju rakije. Nekada, gotovo nije bilo kuće u Šidu i okolici koja nije imala svoju »domaću« rakiju. Obično bi svatko pekao rakiju za vlastite potrebe, ali bilo je i onih koji su od toga napravili pravi »biznis«, te od toga živjeli. Tako je između dvaju svjetskih ratova u ovom dijelu Srijema bio poznat Đuro Gluvnja, sa svojom čuvenom »pecarom«. On je ovaj »biznis« naslijedio od svojega oca koji je po tome bio poznat diljem Srijema, Slavonije i Bačke, pa čak i do Češke odakle vodi podrijetlo ova hrvatska obitelj. Đuro je nastavio baviti se ovim i nakon Drugog svjetskog rata, sve do pedesetih godina prošlog stoljeća. Njega je naslijedio sestrin sin Andrija Sapčak, koji je preminuo prije nekoliko godina. Andriju su Šiđani više poznavali kao Batu, te kad Bata ispeče rakiju, to je bila uistinu prava rakija – tako se govorilo u Šidu i okolici. Čika Bata nije imao potomaka, te njegovu »pecaru« nije imao tko naslijediti. Ipak je Batin rođak, a Đurin unuk – Saša Gluvnja, naučio od čika Bate neke male »tajne« u spravljanju rakije, te kada on peče rakiju, uvijek napravi – odličnu rakiju. Saša Gluvnja danas živi u Novom Sadu i ne bavi se ovim poslom, a kada peče rakiju, peče je samo za vlastite potrebe. 

NAJBOLJA U ŠIDU: Danas i među mlađom generacijom u Šidu ima puno onih koji redovito peku rakiju, uglavnom za vlastite potrebe, ali nešto se i proda. Posljednjih je godina svakako najpoznatiji Saša Kušeta, koji s kumom Stjepanom Zelićem peče rakiju od gotovo svih vrsta voća. Poznavatelji kažu kako je posljednjih godina Sašina rakija najbolja u Šidu! Saša se i dokazao na brojnim natjecanjima diljem Srijema, na kojima je obvezno osvajao neke od nagrada za svoju rakiju. Sašu Kušetu smo posjetili potkraj kolovoza u Šidu, gdje je ispred svoje kuće s kumom Stjepanom Zelićem pekao rakiju od šljiva. »Proces pečenja rakije sam naučio još kao dečkić u Erdeviku, od pokojnog oca Ilije Kušete. Otac mi je bio poznat po tome što je imao najbolju rakiju u Erdeviku u to vrijeme. Najviše je pekao rakiju od duda, ali i drugog voća. Otac mi je rano umro, te se cijela obitelj 1963. godine preselila u Šid. Poslednjih sam se godina počeo baviti ovim poslom. Sve je krenulo 2000. godine. Tada mi se kćer udavala, te smo sestrić Saša Gluvnja i ja odlučili ispeći svoju domaću rakiju i popola kupili dvije tone marelice. Rakija je bila više nego dobra, pa su nas svi pitali gdje smo ju kupili? Kada su čuli kako smo ju sami pekli, nitko nije mogao vjerovati. I tako od tada redovito pečem rakiju. Neke mi je savjete odao i pokojni čika Bata Sapčak, a konzultiram se redovito i sa stručnjacima s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Ipak, za kvalitetu rakije koju pečem najviše je zaslužno iskustvo koje sam posljednjih godina stekao. Posljednje tri godine, kum Stjepan Zelić i ja gotovo uvijek skupa pečemo rakiju. Često dođe i moj brat Nikola, rođaci ili prijatelji, pa je to uvijek dobro druženje, gdje su svi opušteni i raspoloženi, jer se svi lijepo slažemo. Pečem rakiju od svih vrsta voća s ovog područja: grožđa, šljive, jabuke, marelice, kruške, trešnje, višnje, dunje... Kad me pitaju koja je rakija najbolja, kažem uvijek – ona od koje vas sutra ne boli glava. Rakija mora imati i lijep miris voća od kojeg je spravljena, pa i o tome vodim računa. Uglavnom pravim rakiju koja je između 21 i 22 grada na sobnoj temperaturi. Za sada još nemam svoj kotao, ali planiram ga kupiti. U Šidu ima nekoliko osoba koje iznajmljuju svoje kotlove, a ja uvijek iznajmim od jednog koji je provjereno dobar, i to kotao od 120 litara. Još da dodam, rakija se pije tijekom cijele godine, ali nikako ne pretjerujte! Kao i druga žestoka pića, rakija je dobra za nazdraviti, čašicu do dvije, ali ukoliko pretjerate, brzo vas ’hvata’!«, kazao je Saša Kušeta.

Nazdravili smo s jednom čašicom »trešnje« i jednom »marelice«, te smo se tako u kvalitetu rakije i sami uvjerili. Za to vrijeme, pekla se šljiva...

I. K.