Arhiv tekstova

Kada se, točno u deset sati prošloga četvrtka, 28. kolovoza, oglasilo školsko zvono u OŠ »Matko Vuković«, generacija nekadašnjih »prvašića« iz davne 1937. godine disciplinirano se uputila u učionicu na prigodni sat razredne nastave. A tamo, veselom glazbom tamburice u rukama učiteljice Ane Čavrgov i zvonkim glasovima učeničkog zbora, dočekani su na najljepši i najnježniji način prave domaćinske dobrodošlice, upriličene od strane uposlenika škole na čelu s ravnateljicom Marijom Crnković, u čijoj su zgradi započeli svoju osnovnoškolsku naobrazbu. Potekla je i po koja suza radosnica, oslobođene su emocije, a navrnula sjećanja prošlog vremena.

NEOBIČNA PROSLAVA: Opće priznate i prihvaćene obljetnice obilježavanja završetka osnovne škole i mature, ovoga su puta ustupile mjesto proslavljanju godišnjice obilježavanja polaska u prvi razred osnovne škole generacije 1937./38., koja je te godine bila upisana u Školu kralja Aleksandra, današnju OŠ »Matko Vuković«.

»Bilo nas je 70 upisanih  prvaša u jednom razredu«, započinje priču Jakov Prćić, jedan od idejnih kreatora ove neobične i nadasve zanimljive proslave, i nastavlja: „32 dječaka i 38 djevojčica, i svi smo išli skupa. Do početka Drugog svjetskog rata išli smo po redovitom školskom programu, zatim, kada su Mađari ušli za Uskrs 1941. učili smo kombinirano na našem i mađarskom jeziku, dok smo cijeli četvrti razred već pohađali na mađarskom jeziku. Inače, cijela ideja obilježavanja ove lijepe obljetnice potekla je od novinarke Katarine Korponaić, te nas nekoliko učenika te generacije. Nakon otprilike dva mjeseca priprema, uz potporu i pomoć škole ‚Matko Vuković‘ na čelu s ravnateljicom Crnković, danas smo u prilici i svečano obilježiti jedan lijepi jubilej. Pokraj nas iz generacije 1937./38., došli su i đaci iz ranijih i kasnijih generacija, koji su se odazvali našem zajedničkom pozivu da se okupimo i zajednički prisjetimo davnih školskih dana«, kaže Jakov Prćić.

»Jako sam sretna i ponosna što sam danas ovdje, skupa s mojim nekadašnjim prijateljima i prijateljicama iz osnovnoškolskih klupa. Moram priznati kako osjećam uzburkane emocije, jer ipak je puno godina i vremena prošlo od datuma kojeg danas ovako svečano obilježavamo. Životna sudbina kasnije je i meni namijenila prosvjetarski kruh i cijeli svoj radni vijek provela sam u školama u kojima sam i sama predavala đacima. Lijepo je ponovno biti u ulozi đaka, makar i na tren prisjetiti se bezbrižnog djetinjstva i prvih školskih dana. Također bih željela pohvaliti i današnji izgled škole, koja izgleda posve preporođena u odnosu na onu nekadašnju koju smo mi onda pohađali«, kazala je nam je Elizabeta Sineš, jedna od učenica slavljeničke generacije 1937./38. 

»S velikim zadovoljstvom smo prihvatili organiziranje obilježavanja ovoga lijepog‚ školskog‘ jubileja jedne generacije, koja je prije mnogo godina pohađala prvi razred u zgradi naše današnje škole. Na popisu nekadašnjih učenika nalazilo se sedamdeset osoba, a našem pozivu se odazvalo petnaest učenika i za njih smo pripremili prigodan program u obliku jednog kraćeg sata razredne nastave, prije kojeg je upriličen kraći glazbeni program u njihovu čast. Na satu je svatko imao prilike govoriti o svom životu – od svršetka osnovne škole do današnjih dana, a zatim je za sve nazočne osiguran ručak u školskim prostorijama«, kazala nam je Marija Crnković, ravnateljica OŠ »Matko Vuković«. 

g