Arhiv tekstova

Tišljeri su oduvijek bili cijenjeni majstori u selu. Posla su imali cijele godine i puno, za njih nije bilo mrtve sezone. Oni najstariji izrađivali su sve predmete od drveta koje bi netko od njih naručio. Pokućstvo, šokački rečeno »stvari«, koje su se rabile u vrijeme starije faze gradnje, bile su jednostavne izrade, pomalo grube, sukladno mogućnostima koje je pružala tada jednostavna tehnologija izrade. U kasnijim fazama, osobito nakon uvođenja strojne obrade drveta, stvari se izrađuju puno preciznije, izgled im postaje i pomalo umjetnički. Pojedini tišljeri specijalizirali su se za izradu pribora i alatki za kućanske i »ženske« poslove, poput prelja, stativa, pribora za obradu konoplje i potrepština za kujnu, drugi su bili na glasu po umjetničkoj izradi reljefnih šara na dijelovima stvari, treći po kvaliteti i stabilnosti izrađenoga, a posla je bilo za sve. Poput ostalih u starijoj fazi gradnje i oni su često svoj »majstoršag«, zbog nedostatka novaca, naplaćivali u ratarskim, stočarskim ili povrtlarskim proizvodima. 

»STVARI«: Tišljeri su stvari izrađivali po mjeri, koja je najčešće ovisila o platežnoj mogućnosti poručitelja. Za »pridnju sobu« obično su se radila dva kreveta, stol, dvije klupe i ukoliko bi bilo prostora, još i šifonjer. Za kujnu iz ranije faze gradnje, s otvorenim ognjištem, izradilo bi se nekoliko najjednostavnijih polica, koje su tvorile grubo obrađena daska i dva duga klina promjera 10 do 15 mm, duljine osamdesetak cm, koja bi se ukucavala u zidove. Za »sobicu« su izrađivali krevetac, šifonjer, sanduk za djevojačku opremu, stol i dvije stolice. Kako su tadašnje obitelji u pravilu bile s puno djece, domaćin obično nije bio u mogućnosti svakom osigurati krevet, tako da su u pridnjoj sobi na jednom krevetu spavali domaćin i njegova žena, a na drugom krevetu, na banku i u zapećku djeca. Ukoliko su, što je bila najčešća pojava, obitelj  tvorili i djed i baka, oni su spavali u sobici, a s njima je spavala, ukoliko bi je u kući bilo i djevojka-udavača.  Stvari u pridnjoj sobi rabile su se najviše, tu je obitelj boravila najveći dio vremena.

RUČNA OBRADA: Izrađivane su od materijala, tj. dasaka koje bi domaćin osigurao, a ukoliko to ne bi bio u stanju, daske bi osigurao majstor. Okolica Sonte bila je bogata šumom, pa je većina domaćina »rušila« potrebno drvo, od debla bi dali izrezati deblje daske, koje bi po uputama majstora uskladištili i sušili. Suhe daske odvezle bi se kod majstora u radionicu. Tišljer bi ih obradio ručno, koliko god je bilo moguće ravnije. Od tako obrađenih dasaka krojio bi dijelove, pojedine elemente spajao bi »na lastin rep«, a spojeve lijepio tutkalom. Tutkalo je lijepak koji se dobijao mljevenjem i preradom životinjskih kostiju, a u prodaji je bio u granulama. Tišljeri bi ga rastvarali do gustine meda i tom smješom premazivali dijelove koje je trebalo spojiti. Tako zalijepljeni elementi nisu se više dali rastaviti. Izrađene stvari bojale bi se uljanom bojom, obično svjetlije zelenom, oivičeno krem-bijelom. Svi dijelovi bili su od pune daske, nisu još bile poznate razne iverice, medijapani i slično. Tišljeri su izrađivali i ljestve, teže ili lakše, opet ovisno o potrebama i platežnim mogućnostima domaćina. U kasnijoj fazi gradnje, šezdesetih, a pogotovo sedamdesetih godina, i rad tišljera se osuvremenio, u veliki dio postupka izrade uvode se strojevi. Kako je u selu bilo sve više uposlenih, koji su, opet, imali mogućnosti kreditnog zaduživanja, a i obitelji su bile sa sve manje djece, većina s dvoje, mijenja se i stil gradnje. Kuće sada imaju više prostorija, nestaje kujni s otvorenim ognjištima, ne zidaju se više peći s bankom i zapećkom. Kuhinje se opremaju kredencima, raskošnijim trpezarijskim stolovima i stolicama, sobe krevetima, komodama, raskošnijim ormarima, stolićima i foteljama. Stvari koje se naručuju luksuznije su izrade i, dakako, skuplje. Lica stvari ukrašavaju se primjenom postupka izvlačenja šara znanjem i duhom majstora, takozvanog flodrovanja. Za flodrovanje se priprema smješa od piva, šećera i boje u prahu, a na površine se nanose četkicama, krpama, pa se šare izvlače čak i prstima. Na tržištu se pojavljuje sve više industrijski izrađenog namještaja, koji je bio jako dobre kvalitete, a znatno jeftiniji od rukama tišljera rađenog, tako da je i to postao jedan od starih zanata koji sve više nestaju.

g