Arhiv tekstova
05.09.2008
Vijesti
Knjiga pjesama »Reményiszikrák« Mirka Kopunovića predstavljena na Hajdukovu
Nada kao središnji motiv
U nesvakidašnjem ambijentu podruma Vinskog dvora na Hajdukovu, u petak 29. kolovoza predstavljena je knjiga pjesama »Reményiszikrák« Mirka Kopunovića, mađarski prijevod njegova prvijenca »U iskrama nade«, objavljenog prošle godine. I ova knjiga, kao i njezin »original«, objavljena je autorovoj samostalnoj nakladi.
Najzaslužniji što je knjiga »Reményiszikrák« ugledala svjetlost dana jest Matija Molcer, njezin prevoditelj, ujedno i autor nekoliko ilustracija (akvarela) koje se nalaze u knjizi. Molcer je istaknuo kako je i kod ovoga prijevoda nastojao što više poštovati izvorne zamisli autora.
O sadržaju knjige govorio je književnik i publicist Tomislav Žigmanov, ustvrdivši kako je ona rezultat Kopunovićevih dugih nastojanja u, kako bi to rekao Vojislav Sekelj, mučenju s riječima. »Dugo je Mirko svoje osjećaje, raspoloženja i misli stavljao u oblik pjesme. Tematski okvir njegovih pjesama jesu egzistencijalije čovjeka današnjice u Subotici, pune tjeskoba, zebnji i neizvjesnosti, čovjeka s razložitim razočaranjima, čovjeka kojem su mnogi snovi ostali neispunjeni, čovjeka koji trpi vlastite pogreške, ali čovjeka koji se unatoč svemu nada. Nada je središnji motiv ove knjige. Ona u Mirka, ali i u mnogih ljudi ovoga područja, ne zrcali u punini, nego se pojavljuje tek u iskrama. Bez obzira na sve surovosti, manjkavosti i nepogodnosti kojima je čovjek na koncu 20. i početku 21. stoljeća ovdje izložen, nešto što vuče život dalje, ne u velikome omjeru, jest nada. Nada, kao temeljna čovjekova egzitencijalija jest onaj moment koji, čini mi se, ne samo Mirka, ne samo nas, nego i mnoge druge koji su imali slična životna iskustva, u vremenima koja su tegobna i puna tragedije, nuka čovjeka ustrajati u uspravnome hodu, sa svjetonazorom koji se može, treba i poželjno je, ponuditi i drugima«, rekao je Tomislav Žigmanov.
»Riječ nema granica, riječ putuje i ona nije nikakva prepreka među ljudima, ona se razlaže, utapa, spaja i razdvaja«, rekao je autor knjige Mirko Kopunović zahvalivši Matiji Molceru na inicijativi za prepjev ovoga ostvarenja.
U okviru predstavljanja knjige »Rémeny-iszikrák« priređena je i izložba skulptura od drveta, čiji je autor subotički skulptor Mihály Soós.
D. B. P.
Tribina o europskoj prošlosti i budućnosti Subotice
Sačuvati europske vrijednosti
U okviru obilježavanja Dana grada, u petak 29. kolovoza u Velikoj vijećnici Gradske kuće predstavljena je knjiga »Buket za staru damu«, u izdanju Udruge za zaštitu i razvitak okruženja i graditeljskog naslijeđa »Protego« iz Subotice. Podnaslov knjige – Subotica viđena očima drugih – u dobroj mjeri objašnjava kako je riječ o zbirci tekstova autora koji nisu iz Subotice. Zastupljeni tekstovi su ranije objavljivani u dnevnim listovima (Danas, Blic, Dnevnik), tjednicima (Vreme) ili pak književnim časopisima (Rukovet).
Predstavljanje ove knjige bio je povod i za tribinu o europskoj prošlosti i budućnosti grada Subotice.
Podsjećajući na neke od manje poznatih ličnosti vezanih za prošlost ovoga vizualno najeuropskijeg grada u Srbiji, povjesničar Mirko Grlica je ukazao kako su mjesto nositelja europskih vrijednosti u povijesti Subotice redovito preuzimali ljudi koji su dolazili sa strane (činovnici, arhitekti, nastavnici...), budući da su Subotičani u velikoj mjeri bili okrenuti zemlji, ali i konzervativnim vrijednostima.
Sudionik tribine bio je i Mario Liguori, profesor slavistike, podrijetlom iz Italije, koji trenutačno živi u Švedskoj. Ući u Europsku Uniju, prema njegovim riječima, znači raditi, »jer Unija tjera države da rade po zakonu.« »Onoga dana kada Srbija uđe u EU, sve će ostati isto. Mi ćemo morati raditi. Dakle, rješenje je da se mora raditi«, rekao je Liguori.
Subotica nije »kapija Europe« jer se nalazi nedaleko od granice, nego zbog vrijednosti koje njeguje, istaknuo je kolumnist »Vremena« Teofil Pančić. Kao jednu od vrijednosti on je naveo njegovanje različitosti, koje je u Subotici mnogo više od puke forme. »Subotica će biti europski grad ako te vrijednosti sačuva ili ih vrati u nekadašnje stanje«, rekao je Pančić, dodavši kako je tolerancija nešto što se podrazumijeva, te da prosvijećen čovjek »ide dalje od toga u shvaćanju ‘drugoga’«.
»Ako mi trebamo živjeti paralelne živote, onda to nije život. To je životarenje u etno-parku, u getu«, zaključio je Pančić.
D. B. P.
